Ako je "istarska lista" (čitaj: igrači koji su otputovali u Medulin) praktički i proljetni kadar nogometaša Šibenika, onda nema sumnje da su braća Ivan i Joso Bulat održali (pred)novogodišnju riječ da "neće biti odlazaka sa Šubićevca". Doduše, nije bilo ni dolazaka, ako izuzmemo polivalentnog braniča Karla Bilića, te želje da se vrata otvore još jednom-dvojici igrača.
Spomenuti statistički podaci ohrabruju šibenske prijatelje nogometa, koji neprekidno uspoređuju aktualnu prvoligašku utrku s ne tako dalekom, kad je Šibenik bježao Cibaliji 11 bodova, a potom neočekivano posrnuo u dramatičnoj završnici ili uzbudljivim "majstoricama" s Vinkovčanima i Istrom. Usporedbe radi, te je zime Šubićevac ostao bez kapetana Kartela, dva "ključna" vezna igrača (Marine i Španje) te ozlijeđenog Okechukwua.
'Slučaj Gorica'
Jednako ohrabruju i metodičnost, oštar kriterij i svojevrsni oprez pri odabiru potencijalnih prvotimaca. Već spomenuti lijevi stoper Bilić očito treba momčadi, ali ugovor s njim još nije potpisan. Ne baš brojna motanja ostalih igrača na šibenskom travnjaku sugeriraju tezu da Šibenik ne želi mačka u vreći.
Još jednom valja posegnuti za usporedbama. Onog ljeta kad se posrnulo u "majstoricama", a igrački se kadar razbježao kao rakova djeca, u potrazi za pojačanjima na Šubićevcu je prodefiliralo ni manje ni više nego 40 nogometaša. Bilo je to razdoblje kad je HNK Šibenik, pritisnut igračkim i financijskim gubicima, vjerovao u velikog stranog sponzora kao jedini mogući spas. No, potencijalni je sponzor nudio sve osim novca. Zato je brzo i odlepršao, ostavivši Šibenčanima financijski neprihvatljiv ugovor s trenerom Ivanom Katalinićem. Ugovor koji je bio u skladu s njegovim renomeom – u natjecateljskom pogledu najuspješniji je, uz Ivića, trener Hajduka – ali ne i sa stvarnim mogućnostima Šubićevca.
Kad me je kod nedavnog gostovanja na 4. programu HRT-a kolega Petar Vlahov zapitao je li novi, strani vlasnik dugoročno rješenje za Šubićevac, uzvratio sam: "Moj bi odgovor bio jednoznačan ili tvrdo 'ne' da nije 'slučaja Gorica'", gdje je dolazak litavskih nogometnih dioničara značio preporod u trajanju kluba koji raste blizu zagrebačkog aerodroma.
Prazne tribine
Podatak da su se Litavci prije Velike Gorice htjeli usidriti na Šubićevcu cijelu situaciju čini dodatno zbunjujućom. No, ove je zime, čini se, Šibenčanima mudrije gledati prema naprijed nego vraćati se na stare grijehe i propuste. Pogotovo što Ivan Bulat zna kao u refrenu ponavljati: "Mi stvaramo ozbiljan klub na duge staze."
Vrijedi, dakako, poslušati i dogradonačelnika Paška Rakića, koji je u svojoj duši tipičan Funcut, ali koji ne bježi od spomenute teme.
– Nismo odustali od novih stranih (većinskih) vlasnika. Uvijek ima ponuda, ali u svim pregovorima čuvamo ugled grada i kluba – kazivao je ne tako davno Rakić.
U glavama fetivih Šibenčana nerijetko se mota i kombinacija po kojoj bi klub dobio dva-tri moćna domaća sponzora ili šibenska gospodarstvenika koji bi "pokrili" ugovore dijela "ključnih" igrača.
Ta zamisao grije šibenska srca, ali zasad je daleko od stvarnosti. Pogotovo ako kao kriterij koristimo broj jesenskih gledatelja na Šubićevcu.