U Nacionalnom parku Krka sezona ne prestaje tijekom cijele godine, usprkos pravom zimskome vremenu s obiljem oborina. I kad smo se zaputili u naš ophod parkom, očekivali smo kako na glavnome punktu parka, na Skradinskom buku, nikoga nećemo naći. Pa ipak, s našom pratiteljicom Tihanom Jurić iz Službe za odnose s javnošću NP Krka doživjeli smo iznenađenje.
Autobusima iz više hrvatskih gradova, Zagreba, Rijeke, Zadra, Splita... prispjeli su, valjda i po nekome dogovoru, brojni mladi posjetitelji, učenici srednjih škola sa svojim profesorima, unatoč njihovu štrajku koji još traje. Raspršili su se prostorom parka kao da je ljetno doba. Jedino što su zatvoreni ugostiteljski objekti. Umjesto njih, za posjetitelje je otvoren prodajni punkt za pića i potrepštine “za ponijeti”, “To take away”, kako je napisano. I to pomaže.
Ljepota divljine
Da ne bude sve samo u domaćoj režiji, susreli smo i skupinu vedrih Nizozemaca koji su skoknuli do Slapova Krke vraćajući se s jednog gastronomskog natjecanja u Splitu. I, kako su nam rekli, prvi put našli su se u ljepotama i divljini rijeke za koju nisu ni znali da postoji. Jednoj od najljepših kraških rijeka u Europi.
Bio je uistinu doživljaj vidjeti toliko mladih u ovo doba godine na tome mjestu predodređenom samo za gledanje i uživanje u prizorima uskipjelih slapova rijeke.
Ali ono glavno i za nas tek je slijedilo. Velika masa zahuktale vode na slapištu prekrila je okolnu vegetaciju na nataloženim sedrama, s oblacima milijuna raspršenih kapljica vode što se uz huk vode dižu sve do vidikovaca. Nabujali su potoci oko starih mlinica pretvorivši se u brzace. Niz strme stube prema mostu preko rijeke i livadi, ljetnome odmorištu, slijevali su se potoci onemogućujući prolaz. Vodena snaga poput slapova Niagare ograničavala je posjetitelje da obiđu ono što su željeli. Pa ipak, uz takve uvjete, ili upravo zato, osjećaj ljepote i snage prirode bio je nemjerljiv.
Potopljeni Dolac
Prisjetiti smo se i stihova šibenskog pjesnika i povjesničara Jurja Barakovića, koji je u 17. stoljeću pisao:
“Od gore Dinare, ispod koje Krka toči/Skradin valom tare a Šibenik moči…”
Ne samo da ga moči, nego ga pri ušću gotovo plavi, poglavito predio Doca, koji upravo zbog učestalih poplava prozvaše “Malom Venecijom” (“Piccola Venezia”). Proteklih dana kao da je to i bio. •