Već iz aviona sam vidio da je stvar klimava. Mladi Kubanac na sjedalu do mene uzbuđeno mi je pokazao na svjetla velegrada, kilometrima ispod Iberijina zrakoplova, i ja sam, nakon deset sati leta iz Madrida, pomislio: “Havana, ljubavi.”
– Miami! – šapne zaneseno mladić i pogleda me sjajnim okom.
Sve sam vidio u tom začaranom pogledu: ljudsku pohlepu, žudnju za privatnom imovinom, nespremnost za asketizam. Vidio sam razlog zbog kojeg je kapitalizam nepobjediv, i još prije slijetanja u Havanu, već tada iznad Floride, znao sam da Revolucija u ove 54 godine nije uspjela stvoriti novog čovjeka. Što ne znači da pokušaj nije veličanstven.
Na aerodromu mijenjam eure i prvi put se sudaram s kubanskom dualnom ekonomijom, koja strance dovodi pred slom živaca. Jer, na Kubi posto...
– Miami! – šapne zaneseno mladić i pogleda me sjajnim okom.
Sve sam vidio u tom začaranom pogledu: ljudsku pohlepu, žudnju za privatnom imovinom, nespremnost za asketizam. Vidio sam razlog zbog kojeg je kapitalizam nepobjediv, i još prije slijetanja u Havanu, već tada iznad Floride, znao sam da Revolucija u ove 54 godine nije uspjela stvoriti novog čovjeka. Što ne znači da pokušaj nije veličanstven.
Na aerodromu mijenjam eure i prvi put se sudaram s kubanskom dualnom ekonomijom, koja strance dovodi pred slom živaca. Jer, na Kubi posto...