Direktor KK Split Dejan Žaja ŽELIMO TROFEJ POSLIJE DVA DESETLJEĆA

Prva godina provedena na kormilu Košarkaškog kluba Split za direktora Dejana Žaju gotovo se poklapa s kalendarskom 2023. godinom. Prvog dana prosinca 2022., Žaja je predstavljen na Gripama. Poslije prvih 12 mjeseci na mjestu čelnog čovjeka ‘žutih’ dao je svoju ocjenu.

– Iza nas je zanimljiva godina. Sportski nisam baš zadovoljan jer nismo osvojili trofej, u drugim segmentima sam zadovoljan pomacima koje smo realizirali i projektima koje planiramo – kazao je Žaja.

– Igrali smo finale prvenstva Hrvatske i imali smo vrlo dobrih trenutaka. Naš najveći pad dogodio se kada nismo slavili u susretu protiv MZT-a u kojem smo bili u prilici izboriti plasman u play off regionalne lige te zatim u finalnoj seriji domaćeg prvenstva sa Zadrom. Do tada smo s njima u sezoni imali pet pobjeda i jedan poraz, a potom smo finalnu seriju izgubili 0:3. U kupu smo nesretno ispali u osmini finala na gostovanju kod Cibone – objasnio je Žaja.

Sezona je ukupno bila zadovoljavajuća, ali izostao je ipak na koncu možda taj rezultatski šlag na torti sezone ‘žutih’?

– Da smo osvojili trofej poslije 20 godina, možda bi to promijenilo cijeli tijek sezone. Imali smo prošle sezone jako dobrih utakmica. Ove sezone nastojimo to ponoviti. Istovremeno radimo na infrastrukturalnim projektima. Uskoro ćemo vjerojatno konačno otvoriti fan shop, uredili smo dvoranu postavljanjem semafora, sjedalica, spužvama (obložen je zid uz parket zbog

sigurnosti igrača, nap.a.). Pokušavamo cijelu infrastrukturu podignuti na višu razinu. Imamo dvoranu koja je već i sada jedna od najljepših u Hrvatskoj.

Split se iz sezone u sezonu u svim segmentima diže?

– To je dugoročan proces. Javnost ipak najviše percipira rezultat seniorske momčadi, ali istovremeno treba podizati i marketing, uređivati infrastrukturu... Kad se sve to posloži, onda će i rezultat doći.

Posljednji put naslov prvaka Hrvatske Split je osvojio 2003., a Kup Krešimira Ćosića 2004. godine?

– To je bit cijele priče. Možemo igrati samo hrvatsku ligu, biti među pet-šest momčadi u Hrvatskoj, životariti, ali ovaj klub s obzirom na svoju prošlost ima obvezu da ne bude na tom najnižem nivou. Euroliga je zatvoreno natjecanje u koje ni ne možete ni pokušati ući ako nemate određen budžet koji nam je sada nedostižan. Cedevita Olimpija ima svih 11 poraza u Eurocupu, a ima pet puta veći budžet od nas.

Kroz ABA ligu se pokazalo da ljude u Splitu i dalje zanima košarka, ali ipak traže određenu kvalitetu. Mi to pokušavamo postići. Prvih 8-10 momčadi ABA lige je financijski dosta ispred nas, ali nekad se i s njima uspijevamo nositi.

No, unatoč svemu smo ipak treća-četvrta momčad ABA lige po posjećenosti. Za klub je dobro da igra regionalno natjecanje, da ne igra samo hrvatsku ligu.

No, istovremeno na parketu u regionalnoj ligi u većini slučajeva ‘žuti’ kojima je Grad Split glavni financijer vode tu financijski neravnopravnu borbu. Povukao je Žaja paralelu s drugim klubovima iz Admiral Bet ABA lige.

– Imamo jedan od najnižih budžeta u ligi. Crvena zvezda i Partizan koji igraju u Euroligi imaju budžete od čak 15 milijuna eura, ali i mnogi drugi klubovi imaju četiri-pet puta veće budžete od nas. To su potpuno drugačiji sustavi financiranja klubova, plaćanja poreza, drugačija sportska, ekonomska tržišta. Mi smo športsko dioničko društvo, poslujemo transparentno, na sve plaćamo poreze, a sve to nosi i veće troškove.

Koliki je budžet za momčad ove sezone?

– Neto oko pola milijuna eura, a na to idu još porezi i drugi troškovi. Na to otpada skoro 50 posto našeg ukupnog godišnjeg troška. Sam Partizanov Amerikanac Kevin Punter košta blizu dva milijuna eura godišnje! Mi pokušavamo podignuti kvalitetu, biti likvidni i onda ćemo moći postupno dizati budžet. Nogomet ima povrat novca kroz transfere, ima i veće prihode od tv prava, veću gledanost i s tim povezanu veću zainteresiranost sponzora. Mi smo ove sezone naše prihode podizali kroz naše poslovne partnere, sponzore i prodaju ulaznica. Da sastavimo skuplju momčad, pitanje je bismo li je mogli plaćati. A moramo sastaviti dovoljno skupu da bismo mogli izboriti ostanak u ligi. Ispod ovog iznosa nemate što raditi na terenu u regionalnoj ligi.

U promjenama momčadi na ljeto, na mjesto trenera Srđana Subotića stigao je Slaven Rimac, čiji je pokojni otac Matan svojevremeno bio trener tadašnje Jugoplastike, a u momčad uz tri stranca tri hrvatska reprezentativca, povratnik Toni Perković, Lovro Gnjidić i Krešimir Ljubičić.

Kada naši igrači igraju dobro, onda odu negdje igrati za tri puta veće ugovore. Prošlosezonski nositelji igre Shorter, Mavra, Sullivan i Nelson su svi dobili puno bolje ponude nego što smo im mi mogli dati. Poklopilo se, srećom za nas, da smo dvojicu uspjeli vratiti. Mi nećemo igračima nuditi nerealne cifre, iznose koje nećemo moći ispratiti. Mogu potpisati momčad i od milijun eura, ali to je vrsta ‘financijskog dopinga’ i to nećemo raditi.

Amerikanac Cameron Shelton i Kanađanin Shamiel Stevenson koji su stigli ljetos nisu ispunili očekivanja i uslijedio je brz rastanak. Tijekom jeseni na njihova mjesta stigli su povratnici Shannon Shorter i Lewis Sullivan, pa su se priključili sunarodnjaku DJ Funderburku. 

– Kada sastavljamo momčad, biramo igrače iz nekog četvrtog-petog pota i s plaćama s kojima uvijek ulazite u neku vrstu rizika kako će neki igrač reagirati. Kod nas se Shelton nije mogao snaći, a u Americi je imao 20 koševa u prosjeku.

Stevenson je na početku imao dobrih utakmica, ali se jednostavno nije prilagodio. U dogovoru sa sportskim direktorom sam odlučio da moramo reagirati. Vidjeli smo da to dugoročno to neće biti dobro ni u regionalnoj ni u hrvatskoj ligi. Shorter je imao specifičnu situaciju u Egiptu (eskalirao je sukob u Izraelu, nap.a.). Sullivan nije baš bio zadovoljan situacijom u Francuskoj i nakon povratka Shortera se i on odlučio vratiti. Da su ovdje bili nezadovoljni, da im nije sve bilo isplaćeno, vjerojatno se ne bi vratili. Očito je da ovdje nešto dobro radimo kada su se igrači spremni vratiti i da im se sviđa život u Splitu. Shorter i Sullivan promijenili su poprilično krvnu sliku momčadi?

– Uspjeli smo se konsolidirati. Dolaskom Shortera se puno toga promijenilo, on mijenja momčad, povlači druge igrače da više rade. Sullivan je opet pokazao svoju vrijednost, imao je zapažen učinak i u Francuskoj. S njima dvojicom smo dobili sigurnost, ali i svi ostali sada bolje igraju. No, mislim da možemo još i bolje.  

Kakvi su ciljevi i želje u 2024. godini?

– U ABA ligi nam je cilj ostanak uz dobru igru, da igrači stasaju, podignu svoju vrijednost, kvalitetu kroz igranje s boljim momčadima. U domaćim natjecanjima želimo bar jedan trofej. Pokušat ćemo osvojiti kup i nadamo se da ćemo biti u uskom krugu momčadi koje će se boriti za naslov prvaka. Prvenstvo je dugo, važno je u kakvoj formi uđete u četvrti i peti mjesec. Mi smo s obzirom na dužinu i ritam sezone išli na to da imamo desetak igrača koji su u stalnoj rotaciji.

A kakvi su planovi po pitanju infrastrukture za budućnost?

– U prostoru fan shopa će biti i prodaja ulaznica, a imat ćemo i web shop. Prostor iza ćemo iskoristiti za skladište, a možda i da napravimo još jednu svlačionicu. Nastojat ćemo i izvana urediti dvoranu kao što smo interijer, ovo je ipak splitski hram košarke, ali naravno sve ovisno o sredstvima.

Dosta je bilo kritika na male sjedalice u dvorani?

– To moram objasniti. Mi imamo 2213 sjedećih mjesta. Da bismo tu igrali ABA ligu moramo imati barem dvije tisuće sjedalica. Ako razmaknete stolice, pali bismo ispod tog broja. Vodili smo se time da ionako u većini slučajeva neće sva mjesta biti zauzeta. Dodatan izazov je bio i starost dvorane koja je napravljena tako da su stepenice različite dubine, a najviše ih je duboko tek 70 centimetara. Sjećam se vremena kada smo svi tu stajali jedni na drugima na tribinama i nitko ništa nije spominjao. Na nekim susretima sam i igrao na poluvremenu (trenirao je i igrao košarku do 24. godine, nap.a.), nije se moglo disati u dvorani. Slažem se da sada trebaju biti bolji uvjeti, ali s obzirom na sve...

Koliko je djece u omladinskom pogonu?

– Imamo 400-450 djece. Voditelj škole košarke je Ante Grgurević, a sportski direktor Teo Čizmić brine o kadetima nadalje. Ja sam te 1989. počeo trenirati košarku kada je Jugoplastika ostvarivala najveće uspjehe, tada su djeca masovno trenirala košarku. To sada nedostaje, neki uspjeh da ih dodatno privuče. No, moramo inzistirati na kvaliteti. Nije nam cilj da djeca treniraju zbog članarina, ne živimo od članarina. Imamo puno djece koje su interesantna, koji imaju šansu da postanu dobri igrači. ‘Opasno’ je ako se pojavi netko predobar, kao što je sada sin Roka Ukića. Realno, teško je naći način za zadržati takve talente.

Kroz rad sportskog direktora Tea Čizmića sve se više pokušava raditi na ojačavanju mlađih kategorija, da se i mladi talenti privuku na Gripe?

– Volio bih da je moguće da imamo samo domaće igrače, više mladih, da potpisujemo višegodišnje ugovore pa da možda sutra možemo kao klub osigurati i neku odštetu. Da biste vezali mladog igrača morate mu plaćati stipendiju. Bilo bi odlično kada bismo svake godine imali jednog mladog igrača za prvu momčad. Mi tražimo mlade koji će moći igrati ABA ligu, ne samo hrvatsko prvenstvo. Proizvodnja tih igrača je u cijeloj hrvatskoj košarci u krizi. Nije moguće da nitko ništa ne radi ili ne zna raditi, razlozi su mnogo dublji. Na drugim tržištima jednostavno puno više ulažu, imaju bolje trenere, uvjete, način rada, bolje stipendije, zakone o financiranju sporta... Mi uspostavljamo suradnju s klubovima iz našeg bazena, da kanaliziramo te dječake, a želimo to i na razini Hrvatske. Nailazimo pritom na svakakve zahtjeve. Djeca već sa 15 godina žele odrediti minutažu u klubu. Na to nećemo pristajati. No, tržište je tako orijentirano da je sve puno više orijentirano na financijsku korist nego prije 20-30 godina. Danas svi žele sve odmah.