Mit je da se u Hrvatskoj ne čita, ne mogu se složiti s tim. Da se knjige ne prodaju, sumnjam da bismo za vrijeme pandemije otvorili tri nove knjižare, bilježili konstantan rast prodaje, zapošljavali nove ljude. Nije sve tako crno, osobito među mladima. Upravo su mladi ljudi od 25 godina, čak i mlađi, pa do onih od 40 do 45 godina naše glavno "tržište", i to posebno veseli.
Neobično je čuti te riječi od mladog poduzetnika, s relativno mladom tvrtkom koja je na sklizak teren knjižarskog poduzetništva stupila 2017. godine u turbulentnim vremenima propasti jednoga od najvećih domaćih knjižara Algoritma MK. Ali Matija Fojs, danas suvlasnik i direktor knjižarskog lanca Hoću knjigu, te braća Jurica i Zvonko Čubrić hrabro su se prije pet godina, ulažući vlastitu ušteđevinu, upustili u avanturu stvaranja toga novoga knjižarskog lanca, koji je od početka imao tendenciju postati svojevrsna simbioza knjižare, papirnice, gift shopa, hobby & crafta.
Cjelovita priča
Otvorili smo knjižare na nekidašnjim Algoritmovim lokacijama, krenuli od "male Bogovićeve" i od milja zvane "Katine knjižare" (koja je u međuvremenu zatvorena, ali, kako kaže Matija Fojs, to je druga priča u kojoj ima i malo politike) da bi do danas "dogurali" do ukupno deset knjižara/prodajnih mjesta (od kojih je jedna webshop) u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru i Varaždinu. Jubilarna, deseta, otvorena je 1. travnja (nije šala!) u zagrebačkom City Centeru one East, četvrta je po veličini u ovome lancu, prostire se na 280 četvornih metara.
U interijeru u kojemu "dišu" knjige, slikovnice, stripovi – koji čine 60-70 posto prodaje – pronaći ćete i sve što trebate od školskog pribora, torbi, olovaka i mapi, do društvenih igara i savršenih poklona poput šalica s filmskim i književnim motivima, glumcima ili znanstvenicima, privjesaka, prigodnih platnenih torbi... Mnogo toga, ako svojim prijateljima, poznanicima, članovima obitelji, želite upakirati personaliziran poklon ili im darovati cjelovitu "knjišku priču".
Razgovaramo s Matijom Fojsom koliko je bilo izazovno pokrenuti knjižarski lanac i opstati u vremenima koja su uslijedila, a koja su umnogome obilježili nevjerojatni događaji poput pandemije koronavirusa, potresa, rata u Ukrajini, globalne inflacije?
– Svaka godina je na svoj način izazovna. "Lockdown" je bio nešto s čime se malo koja tvrtka dotad susrela. Da me se krivo ne shvati, ali tada sam imao osjećaj kao u vrijeme rata u Hrvatskoj, osjećaj stegnutog želuca, neizvjesnosti. Ipak, uspjeli smo za vrijeme korona-krize otvoriti tri nove knjižare. Štoviše, knjiga je tada bila iznimno tražen proizvod jer je zbog zatvorenih kina i kazališta, ali i zasićenja televizijom, u vrijeme "lockdowna" skočila mrežna prodaja knjiga i ljudi su se okrenuli čitanju – prepričava Matija Fojs. Knjižarski lanac Hoću knjigu danas broji 80 zaposlenika i, što je posebno zanimljivo, više od 90 posto su žene. Većina zaposlenika je ostala vjerna u najtežim vremenima pandemije, a mladi (su)vlasnički trojac uzvratio im je na način koji čini uspješnog i poželjnog poslodavca – isplate plaća idu "u dan", isplaćuju im bonuse, povišice su svake dvije godine, plaćaju prekovremene sate. Tvrtka posluje s dobiti koja se svake godine penje za dodatnih 20 do 30 posto, a samo lanjske godine, kaže Matija Fojs, dobit je iznosila 4,3 milijuna kuna. Ove godine popet će se i više, jer su samo u prvih šest mjeseci zabilježili rast od 32 posto u odnosu na isto razdoblje lani.
Također, u pet godina ostvareno je više od 1,5 milijuna kupnji i prodano više od 1,4 milijuna knjiga.
– Kada smo počinjali, dali smo si pet godina da dođemo u nekakvo profitabilno stanje. Međutim, to nam je pošlo za rukom nakon tri godine, što nas je pomalo iznenadilo – priznaje Matija.
Brojne manifestacije
Knjižarski lanac Hoću knjigu za knjigoljupce nije samo prodajno mjesto – već su u "legendu" prerasle brojne manifestacije koje u njihove knjižare privlače publiku svih uzrasta: od okupljanja i "prespavanca"/spavanja u Noći knjige do Noći Harryja Pottera kada se u knjižarama okupi od četiri do pet tisuća ljudi, među kojima i puno djece. Za djecu nerijetko organiziraju edukativne radionice poput nedavnog "Tjedna Tutankamona". U knjižarama se možete družiti s brojnim respektabilnim domaćim i stranim autorima, a na listi "gostiju" našla su se i imena poput Markusa Zusaka, Thomasa Eriksona, Iben Sandahl, Diona Leonarda, Sarah Pinborough, Kristiana Novaka, Rade Šerbedžije, Vjekoslave Huljić i brojnih drugih.
– Kada smo krenuli, želja nam je bila demistificirati knjižaru, malo maknuti taj knjižarski "snobizam" i dokazati kako je knjiga za svakoga. Knjižare trebaju biti mjesta gdje se ljudi mogu opustiti, glasno popričati, pokušavamo od njih napraviti društvena odredišta – objašnjava Matija Fojs. Pitamo ga i o daljnjim planovima, pogotovo stoga što su, kako kaže, on i prijatelj Zvonko Čubrić "dugoprugaši".
– Možda zvuči pomalo čudno, ali aktivno radimo na tome da ostanemo što manji. To je strašno veliki izazov, ali cilj nam je otvoriti maksimalno još dvije, tri knjižare, od kojih svakako još jednu u Splitu i jednu u istočnom dijelu zemlje, u Osijeku. I tu stati. Želimo rad usmjeriti na to da naše knjižare dobiju prepoznatljiv izgled, a svake godine planiramo i obnoviti po jednu knjižaru – otkriva neke od planova Matija Fojs. Uz poruku koja budi optimizam: "Uvjeren sam da knjiga i pisana riječ neće izumrijeti. Hoće li ih biti manje? Kao što je slučaj sa svime u životu, vjerojatno da. Ali, uvijek će biti ljudi koji vole čitati i koji će kupovati knjigu u papirnatom obliku!"