Zlatko Dalić može biti i sportska osoba godine, zašto ne?! Nismo u prilici da ga službeno proglašavamo sportskom osobom godine, ali njegov učinak, odnosno plasman "vatrenih" na još jednu veliku smotru, na Svjetsko prvenstvo u Katar, razgalilo je naciju.
Dogodilo se to nakon pobjede od 1:0 protiv Rusije u Splitu, nezaboravnog 14. studenog.
Nema veće stvari u nogometu nego što je plasman na Svjetsko ili Europsko prvenstvo, a sve što na toj smotri ostvariš samo je dodatni plus. Plasman, dakako, donosi i silan novac. I to je itekako bitno, da je blagajna puna.
Dalić nas je triput uzastopno odveo na velike smotre, na Mundijal u Rusiju, gdje smo 2018. došli sve do srebra, na Euro, koji se igrao minulog ljeta, prošli smo skupinu, što nije mala stvar, i sad nas evo opet na Mundijalu, puni novih nadanja. Spremni za Katar, gdje se igra dogodine u ova zimska doba.
Što bi, recimo, dala Italija, koja je aktualni europski prvak, da se istodobno može pohvaliti s dva plasmana na posljednja Svjetska prvenstva? U Rusiji Talijana nije bilo, a sad za Katar moraju u dodatne kvalifikacije i na putu im po svemu stoji – Portugal. Sigurno je da će netko od ta dva velikana, europskih prvaka 2016., odnosno 2020., ostati kod kuće.
A mi smo nakrivili kapu, onaj hrvatski šeširić s trobojnom crven-bijelo-plavom vrpcom, i širok nam je osmijeh.
Zlatko Dalić povukao se u mir nakon turbulentnog završetka sezone. Nakon što se u Splitu poslije trijumfa popustio emocijama, zaplakao od sreće naočigled kamera (snažni muškarci zaplaču i to ne kriju!), objavio je kako će se sad jedno vrijeme posvetiti obitelji, roditeljima u Livnu, i da ga neko vrijeme neće biti po medijima.
Za svoju pak Slobodnu Dalmaciju, za Premium, izdvojio je dragocjeno vrijeme. Nikad ne zaboravlja da je kao sasvim mlad odrastao u Splitu, u juniorima Hajduka; četiri godina formiranja ličnosti proveo je na Poljudu i tada mu je i "Slobodna" postala obavezno štivo.
A kad razgovarate s Dalićem, uspješnikom kojeg dobro znamo od prvih mu koraka (ono kad se iz Troglava preselio u Hajduk), kao da slušamo Petra Grašu i njegov refren:
– Ostat ću uvik isti, nikad se neću minjat, ostat ću uvik isti, u to se ne smi dirat!
Dalić se ni za dlaku nije promijenio, umislio se ili postao sam sebi važan. Uvijek je onaj isti zlatni dečko iz naroda. Kako ocjenjuje minulu 2021.?
– Bila mi je zahtjevna i teška, a na kraju tako slatka. Počelo je s velikim problemima, izgubili smo od Slovenije u Ljubljani, onda smo u Rijeci teško igrali protiv Malte i Cipra. Nije bilo dobro, mada smo pobijedili. Stigao je Euro, planirali smo proći skupinu i to smo ostvarili, mislim da je to najvažnije, međutim, nije bilo sve glatko...
Euro je donio, rekli bismo, miješanu emociju, tresli smo se hoćemo li proći skupinu, a onda smo poželjeli još i više. Dobro ili loše?
– Prošli smo grupu i to je najvažnije, a sa Španjolcima smo u toj nezaboravnoj utakmici s rezultatom 3:5, koju smo izgubili, odigrali ljepoticu prvenstva. I taj me susret ispunjava ponosom, pa neka smo izgubili. Svi ga pamte, svi se sjećamo navijanja naših navijača, golova, preokreta. Nogomet nisu uvijek pobjede, a to je bila baš upečatljiva utakmica, za dugo sjećanje.
Turbulentno je bilo nakon Eura, raskrstili ste s nekim igračima, pa ih kasnije opet pozvali pod barjak?
– Ma tada se dogodilo ono najljepše, mislim ujesen, u Splitu protiv Slovenije i na kraju protiv Rusije, složila se neka, rekao bih, nova Hrvatska koja ima velike kapacitete za ubuduće. Ispunjeni su i svi ciljevi, izborili smo plasman u Katar bez dodatnih kvalifikacija. Završetak godine je baš iz snova.
Što se to dogodilo, taj preokret, kako ga objašnjavate? Nije bilo glatko, a na kraju slatko? Niste o tome previše govorili?
– Ja sam postao drugačiji u pristupu poslu, momčadi, ajmo to tako kazati. Promijenio sam neke stavove kojih sam se prije čvrsto držao. Prelomio sam. Okrenuo sam se mlađima koji su igrali u klubovima, koji su se nametnuli.
Što je to drugačije?
– Ranije sam se držao priče kako se u reprezentaciju teško ulazi, a još teže ispada. I neki su igrači postali komotni. Sigurni u svoje pozicije. Ne bih imenovao... E, ja sam to presjekao. Otvorio sam širom vrata onima koji donose energiju i ambiciju, koji igraju redovito u svojim klubovima, a neke nedodirljive stavio sam sa strane. To je bio preokret.
Ubacili ste Ćaletu Cara, Sosu, vratara Grbića, ušao je i Majer, Juranović i Pašalić su postali standardni...
– Bitno je da nas je odjednom krasio novi duh, polet, a ja sam rekao da nikome nisam zatvorio vrata reprezentacije. Tko sam ja da to učinim? Međutim, počeo sam drugačije birati, tko ne igra u klubu, ne može unutra. Zato i kažem, mnogi su se nametnuli i učinili me sretnim.
Jedno ime je nezaobilazno, Luka Modrić. On naprosto oduševljava, kao vino je, što stariji, to bolji, i vaša je desna ruka na terenu?
– Kapetan je uvijek desna ruka i o svemu vodi računa i sjajno igra. Ne znam hoće li krenuti u trenerske vode, ali on je ozbiljan i profesionalac do kraja i užitak je imati ga. Nikad nije rekao da mu je nešto teško, uvijek dođe i odazove se, primjer je svima. Kad su ga u klubu (Real Madrid, nap. a.) pokušavali koji put zaustaviti, ozljeda, umor i to, on im se odupro, dolazi uvijek i svaki put i svaka mu čast.
Senatori Perišić, Vida, Lovren, Brozović... Imate samo riječi hvale?
– Oni daju sigurnost i snagu. Mladi mogu biti sretni da ih imaju uz sebe, od njih će imati veliku korist. Stariji će mladima olakšati put.
Da se još jednom vratimo na to kako se to Hrvatska na velika vrata vratila u Split. Smatramo da ste baš vi bili taj okidač koji je "vatrene" vratio na Poljud. Pamtimo promociju vaše knjige u Lori nakon svjetskog srebra i tu se začeo plan da reprezentacija konačno ponovno zakorači u Split?
– Hrvatska je reprezentacija svih nas, ja sam se zauzimao za to da opet dođemo u Split, a atmosfera koja nas prati i što se dogodilo protiv Mađarske i sad sa Slovenijom i Rusijom daju mi za pravo da je to pun pogodak. Drugačije nije ni moglo biti!
Opet ćete u Split?
– Svakako. Tu je ždrijeb Lige nacija pa ćemo razgovarati, odabrati, kad i protiv koga. Hrvatska treba igrati u svim gradovima, pa tako obavezno i u Splitu.
Vi ste posebno vezani uz Split. Iz Livna u Hajduk, tu ste ponikli?
– Pa to je stara i općepoznata stvar, ja sam junior Hajduka, bio sam tu četiri godine kao dijete, a onda kasnije i kao stariji igrač još godinu i pol u Hajduku. Nije mi bilo shvatljivo da tu može biti neki revolt ili animozitet koji ne bismo mogli riješiti u dobroj vjeri. Sad se pokazalo točnim i ispravnim koliko nam znači Split, ta međusobna ljubav postoji s publikom, podrška kakvu nam daje Split je izuzetna.
Emocija od Rusije i autogola pobjede 1:0 već je pomalo za nama, ali koja vam je čestitka bila najdraža?
– Mnoge sam dobio, nebrojene, dugo mi je trebalo da odgovaram... A najdraža mi je čestitka od navijača, oni su bitni, oni su mjerodavni. Oni putuju za nama, dođu, primjerice, u Kopenhagen i to uvijek spominjem, kako smo tamo na Euru bili okupani njihovom ljubavlju. Njima sam posvetio plasman u Katar. Znam koliko je ljudi strepjelo hoćemo li uspjeti. Sad kad jesmo, to smo ostvarili za njih!
Spominjali ste i novinarske kritike, žuljale su vas, neko ste vrijeme živjeli na njihovoj oštrici?
– Ma znam, bilo ih je i neka ih je bilo. I to nas je guralo naprijed. Mene da se preispitam, da povučem poteze onako kako sam vam već rekao.
Da nema komotnih?
– Tako je.
Da preletimo neke igrače pojedinačno, na primjer, stavili ste debitanta Grbića na gol u posljednje dvije utakmice. Hrabra odluka.
– Nikad nije zgodno mijenjati vratare, ali vodili smo se jedinom istinom: Grbić je bio u boljoj formi nego Livaković, rizik jesmo uzeli, isplatio se. Tako ću i dalje birati.
Juranović, Ćaleta Car, Gvardiol, Sosa, to je obrana?
– Juranović je bio za mnoge nepoznanica, ali nametnuo se poštenim radom, za drugog beka Sosu mi je drago kako je završilo, ono s Njemačkom riješilo se na najsretniji način i vratio nam se. Ćaleta Car je loše krenuo u sezonu, ali sad je dobar, a Gvardiol je sigurno najstandardniji i posebna kvaliteta. Rekoh, tko igra u klubu, u golemoj je prednosti pred ostalima. Žao mi je što Domagoj Bradarić ima teškoće, ne igra, ali valjda će se i to promijeniti. Kod stopera imamo uz Lovrena i Vidu još i Pongračića... Nećemo sad sve nabrajati?
Nećemo. Samo još ponekog. Recimo, Vlašića?
– Traži se, bit će mu teško u Engleskoj da se vrati, ali ne sumnjam u dobar ishod.
Pašalić?
– On je pokazao kvalitetu kako se to šuti i radi i kako takav pristup dođe na svoje. Nije više samo dvanaesti igrač. Imam za njega samo riječi pohvale.
Kramarić?
– Od starijih on je taj koji je u finišu sezone donio boljitak, on je napravio svoj preokret, igra bolje nego prije, promijenio je način igre i više nije sebičan.
Da se vratimo još samo na vratare?
– Ima ih dosta, Grbić, Livaković, Ivušić, Sluga, ali tu je i Lovre Kalinić, ne zaboravimo ga, brani odlično za Hajduk.
Pripreme za Katar? Odabir momčadi?
– Bit će osam utakmica, dvije u trećem, četiri u šestom, kad bude Liga nacija, i još dvije u Ligi nacija u devetom. Imamo 23 mjesta za momčad. Trojica vratara i po dvojica na svakoj poziciji.
Kakav je Katar?
– Tamo sam, ne točno u Kataru, ali u Emiratima i Saudijskoj Arabiji proveo čak šest i pol, sedam godina, i bit će to, uvjeren sam, sjajno natjecanje. Prije nego što je buknula korona imali smo dogovoren turnir u Kataru, pa je otkazan prije dvije godine. Sad bismo u ožujku opet dolje, mi, Belgija, Švicarska, turnir. Termin Mundijala naizgled je nezgodan, studeni, prosinac, ali, po mojem mišljenju, to je dobro za formu igrača! Pun pogodak. Neće biti potrošeni kao kad se igra u lipnju!
Kako gledate na vaše novo Svjetsko prvenstvo?
– Ima vremena da se dobro pripremimo. Cijelu godinu dana. Imamo i jasnu sliku. Najvažnije je proći skupinu. A sve dalje što bude bolje, bit će sjajno! – rekao nam je Dalić.