Obznaniti da boluju od karcinoma, primjerice, kod ljudi nailazi na izraze podrške, a oboljele se običava pohvaliti da su odvažni što su svoju priču podijelili s drugima. No, priznati da patite od poremećaja osobnosti – da ste psihopat – može pak naići na ozbiljnu osudu i odbacivanje od društva.
Ipak, M. E. Thomas ušla je u avanturu javnog suočavanja sa svojim demonom, te javnosti obznanila ozbiljnu dijagnozu koju je prepoznala u sebi.
Često se neke karakterne crte mogu lažno okarakterizirati kao poremećaj osobnosti: samotnjački "gard", nedruštvenost, mrzovolja. No, to ne mora biti alarmantno ukoliko se osoba osjeća dobro kao takva i ne šteti drugima. Biti sociopat ili psihopat nije isto što i biti nedruštven, a dijagnoza psihopatije zapravo rijetko dolazi sama, navode stručni izvori.
Rečena M.E. Thomas, autorica i dijagnosticirana psihopatkinja, shvatila je da se njen obrazac ponovnog otkrivanja sebe svodi na nešto mnogo više od razorenih odnosa.
Na stranici WebMD navodi se da je psihopatija rijetko samostalna dijagnoza. Pojedincima koji pokazuju psihopatske karakteristike općenito se dijagnosticira antisocijalni poremećaj osobnosti (ASPD). Kriteriji za ASPD pokazuju da osoba može imati obrazac "nepoštivanja i kršenja prava drugih od svoje 15. godine", te tri ili više od sljedećeg navedenog.
Godinama taložen otrov
Koji su znakovi psihopatije?
Za početak, neusklađivanje s društvenim normama koje se tiču ponašanja prema zakonu. Tu su i prijevara, opetovano laganje, korištenje pseudonima ili prijevara drugih zbog zadovoljstva ili osobne dobiti. Impulzivnost ili neuspjeh u planiranju, koje dovodi do ekscesnog ponašanja. Razdražljivost i agresivnost, često s fizičkim obračunima ili napadima također su dio dijagnoze.
Zvuči poznato?
Nadalje, indikativno je i bezobzirno zanemarivanje vlastite sigurnosti ili sigurnosti drugih, dosljedna neodgovornost, neuspjeh u održavanju dosljednog radnog ponašanja ili poštovanja novčanih obveza. Puno puta smo na suđenju zločincima vidjeli nedostatak kajanja, ravnodušnost ili racionaliziranje toga što su povrijedili, zlostavljali ili pokrali drugu osobu. Oni imaju rečene simptome poremećaja ličnosti.
Neke od navedenih momenata kod sebe je prepoznala i žena prezimenom Thomas. Priznaje da je imala veliki problem jer je manipulirala svima oko sebe.
- Shvatila sam da nemam alternativu manipuliranju. Jedini način na koji sam znala kako komunicirati s ljudima bila je manipulacija – izjavila je.
Varala je ljude, koristila pseudonime... I prepoznala da ima problem, što je ipak pohvalno. Kazala je da ju je mučio "nedostatak samoizražavanja, osjećaja za sebe", te da nakon što je potražila profesionalnu pomoć može osjetiti niz novih emocija.
Spoznala ih je tijekom psihoterapije, riječ je poglavito o zadovoljstvu i samosvijesti, koji su napokon potisnuli njezinu sveprisutnu frustraciju i "otrov" koji je godinama taložila "u duši", reklo bi se laički.
Sretan čovjek je svakako bolji čovjek, zar ne?