Princip “second hand” trgovine polako, ali sigurno migolji se iz ruku stigme koju mu je ovdašnje društvo prišilo kao kakvu zluradu etiketu. Umjesto podsmijeha pri prvom pogledu na trgovinu rabljenom odjećom i prelasku na drugu stranu ceste u njegovoj blizini kako nas netko u njemu ne bi vidio, sve se više radoznalih pogleda spremnih da potroše, a istovremeno i uštede koji euro, pušta očima na lutnju šarenolikim izlozima u kojima se nižu i isprepliću različiti dezeni, boje i poznata modna imena (kao i ona neznana).
Premda one koji se odluče proći kroz ta vrata još uvijek doživljavamo i pozdravljamo kao odvažne, velike avanturiste jer “di ćeš nosit tuđe”, a pomalo i lude jer “ko zna šta ćeš tu skupit”, sve je više onih koji se odluče i sami saznati kakva se sva čuda tu skrivaju. Ta plovidba beskonačnim šarenilom i raznovrsnošću, uvijek drugačijom i novom ponudom svega čega se sjetimo kad pomislimo na odjeću, često bude i vrlo zabavna, pa i gorljivim protivnicima uđe u naviku.