stdClass Object
(
[id] => 1353978
[title] => Netflixov mučni dokumentarac užasnuo gledatelje, pogledali smo ga i provjerili ima li sličnih kampova i izvan SAD-a
[alias] => netflixov-mucni-dokumentarac-uzasnuo-gledatelje-pogledali-smo-ga-i-provjerili-ima-li-slicnih-kampova-i-izvan-sad-a
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Netflixov dokumentarni film o "kampovima iz pakla" ("Hell Camp: Teen Nightmare") stigao je u naše prostore taman u vrijeme kad se hrvatska javnost podijelila oko tučnjave profesora i učenika u jednoj zagrebačkoj srednjoj školi. Dok su jedni bili zgroženi činom profesora koji diže ruku na učenika, drugi su tvrdili da bi isto učinili da su se našli u takvoj situaciji, jer govorili su - "ti mali vragovi mogu te dovesti do ludila ako im dopustiš".
Ta zagrebačka priča gotovo da je na tragu ove američke iz dokumentarca u kojem problematični tinejdžeri završavaju u "terapijskim kampovima", gdje se nakon 63 dana torture u divljini trebaju vratiti svojim kućama pitomiji i poslušniji nego što su bili kad su ih roditelji poslali na preodgoj.
Oko zagrebačkog slučaja još uvijek ne znamo koliko su ti srednjoškolci bili problematični, niti bi se javnost uopće trebala njima baviti zbog zaštite njihovih osjetljivih godina. Imamo valjda sustav koji će stvari dovesti u red, a i ishod s opomenama ili čim su već kažnjeni trebao bi spriječiti nove incidente barem u toj školi. Ne znamo ni kako su situaciju doživjeli roditelji učenika uključenih u slučaj, ali zahvaljujući Netflixovu dokumentarcu možemo pretpostaviti kako bi reagirali da su u SAD-u.
Američki roditelji koji se nisu znali nositi s "buntovnom djecom loših navika" od trinaestak do osamnaestak godina, imali su rješenje, platili bi 16.000 dolara - koliko je to iznosilo 1989. za program "Challenger" - i dopustili insceniranu otmicu vlastitog djeteta. Djeca u osjetljivoj dobi nisu shvaćala što im se događa dok ih nisu sve sakupili u pustinji u američkoj državi Utah i poveli ih na pješačenje dugo 800 kilometara. Bez hrane, bez vode, u neprikladnoj obući i odjeći na 38 pustinjskih Celzija, djeca su postala zarobljenici podvrgnuti vojničkoj torturi za preživljavanje. Uplašeni, prljavi, umorni, žedni, zlostavljani fizički, neki i seksualno, na rijetkim i lošim snimkama prikazanim u filmu, plaču i boje se, ne znaju zašto su tu, ali neki se pomire sa sudbinom uvjereni da kod kuće baš nikoga za njih nije briga.
Ovakav preodgoj "malih manipulatora koji ne drže ni do čega, koji su dileri, zlostavljači svojih roditelja, a koji će sigurno završiti u zatvoru..." itd. osmislio je 35-godišnji Steve Cartisano, bivši narednik američkih zračnih snaga, koji je i sam imao teško djetinjstvo i tvrdio da zna kako problematičnu djecu vratiti na pravi put.
---
---
Povjerovali su mu mnogi roditelji i rado platili da im netko drugi preodgoji djecu, pa je tako u tri godine postojanja kroz kamp u Utahu prošlo oko 800 tinejdžera, a Cartisano je na svojem bankovnom računu imao 10 milijuna dolara. Živio je raskošno sa svojom obitelji, u kamp više nije ni zalazio jer su tamo posao obavljali njegovi ljudi, uglavnom bez ikakvih pedagoških sposobnosti. Sve dok vrućina, nepripremljenost, izgladnjelost i trodnevno pješačenje nisu usmrtili jednu polaznicu. Imala je 16 godina, a njezina majka danas u filmu govori kako je od dobre djevojčice "postala buntovna i s njom je bilo teško". Tek s tim slučajem za kamp je saznao lokalni šerif, jer kako kaže, policiji ni ikome drugome od vlasti nije bio dopušten pristup, no u filmu nije razjašnjeno tko je i na temelju čega u SAD-u dopustio ovakav kamp.
Nakon tragičnog događaja kamp Challenger u Utahu je zabranjen, a začudo, Steve Cartisano nije proglašen krivim. Porota ga je oslobodila krivnje, a odgajatelj je pokrenuo novi kamp "HealthCare America". Ovog puta djecu je brodom vodio po otočju oko Kariba i zanimljivo je, unatoč smrtnom slučaju u Utahu, ploveći kamp je privukao najbogatije roditelje u SAD-u, pa je među putnicima broda iz pakla bio i unuk bivšeg guvernera države Arkansas. I taj je kamp zbog brutalnih metoda s maloljetnicima doživio svoj kraj, ali Cartisano se opet diže iz pepela i postaje savjetnik, vjerojatno i pokretač trećeg, još okrutnijeg kampa na Samoi - "Pacific Coast Academy", gdje je smjestio i vlastitog sina na odvikavanje od droge. Roditelji djece su za Samou plaćali dupli iznos nego na početku Cartisanova programa, sada je preodgoj koštao 30.000 dolara, za neke još i više. Tako u filmu vidimo oca koji govori da ga je sin koštao i više od 50.000 dolara, no Samoa sina nije preodgojila. Nakon povratka kući, vratio se svim svojim starim porocima.
Zanimljivo je da je ovakav preodgoj tinejdžera u Americi nastao koncem osamdesetih, u vrijeme kad je na vlasti Ronald Reagan, a njegova supruga Nancy s televizijskih malih ekrana upozorava da američko društvo propada pod epidemijom alkohola i droge među mladima. Problem je, dakle, bio u mladima i kampovi za problematičnu djecu dobrodošli su u pravom trenutku.
O tome se malo govorilo, sve dok nije progovorila Paris Hilton, koja je također prošla jedan sličan kamp i 2020. pokrenula kampanju protiv takvih popravnih programa. Kažemo "takvih" jer nije Steve Cartisano jedini koji je imao kampove za preodgoj, on je pokrenuo cijelu novu industriju koja je donosila veliki profit, a kad je riječ o novcu, teško je takvu priču zaustaviti, pogotovo na američkom tlu.
Ima li ovakvih kampova u Hrvatskoj? Nešto što je izvan državnih institucija koje brinu o problematičnim, čak buntovnim mladim ljudima? Ne želimo ni pomisliti na takvu mogućnost. Ali, činjenica je da ih ima i izvan SAD-a. Do njih nije teško doći, lako ih je "uguglati" i otvara ih se bezbroj.
Naišli smo na web-stranicu blueFire/Wilderness Therapy na čijem je popisu 47 kampova širom SAD-a. Predstavljaju svoje ljetne kampove za problematične tinejdžere kao popularne opcije za roditelje koji traže pomoć za svoje dijete. Njihovi programi, kažu, koriste neke elemente tradicionalne terapije, ali možda nemaju stručnost programa terapije u divljini ili rezidencijalnom liječenju. Pružaju okruženje ispunjeno avanturama kao i ljetni kamp, ali koriste klinički intenzivan model koji pomaže promijeniti živote klijenata. Pomažu tinejdžerima od 11 do 17 godina koji se bore s teškoćama kao što su ovisnost o tehnologiji, prkosna ponašanja, poremećaji učenja, problemi privrženosti povezani s posvojenjem, impulzivna ponašanja, ispadi bijesa, trauma, depresija i anksioznost.
Američka stranica eHow preporučuje njihove "boot" kampove za maloljetnike s disciplinskim problemima u ponašanju. Svrha ovih kampova je da "probude" djecu i vrate na pravi put kako njihovo ponašanje ne bi postalo još gore. Ovi programi, napominju, nisu za ozbiljno problematičnu djecu koja pokazuju nasilno ili suicidalno ponašanje.
Fondacija "Youth Endowment Fund" sa sjedištem u Londonu navodi i cijenu - 1500 funti + dodatak po sudioniku. Riječ je o kampovima za obuku u vojnom stilu za djecu koja stvaraju probleme roditeljima. Obično uključuju djecu i mlade starije od 13 godina, koji će biti podvrgnuti strogoj disciplini, kratkotrajnim zatvaranjima i zahtjevnim fizičkim zadacima. Kažu da će tako djeci pružiti samodisciplinu kako bi se bolji vratili u svoju zajednicu.
Boravak u ovom kampu obično je kraći od kazne zatvora i traje između 90 i 180 dana. Vodi ih vojska ili popravno osoblje koje je obučeno za primjenu discipline u vojnom stilu. Kampovi za obuku mogu uključivati niz aktivnosti koje se općenito provode pod strogom vojnom disciplinom i nadzorom.
"Our Kids/The Trusted Source" raspolaže s pedesetak kampova. Izdvojili smo neke od njih poput "St. Jude‘s Academy Our Family of Schools Camps" u Mississaugi. Primaju djecu od 3,5 do 18 godina, a cijena je od 250 do 1900 dolara tjedno. "Camp Tamarack" u gradu Bracebridge u kanadskom Ontariju prihvaća djecu od 6 do 16 godina, a cijena je od 1000 do 1500 dolara za tjedan. "Onondaga Camp" u Ontariju također prima djecu od 6 do 16 godina i cijena je 2000 dolara za tjedan.
Sve su to "kampovi koji su specijalizirani za pomoć problematičnim tinejdžerima". Mi se samo pitamo koliko problematično može biti dijete od tri i pol godine koje su roditelji spremni poslati u tuđe ruke, u kamp za preodgajanje!? Nešto tu ne štima.
Netflixov dokumentarni film o "kampovima iz pakla" ("Hell Camp: Teen Nightmare") stigao je u naše prostore taman u vrijeme kad se hrvatska javnost podijelila oko tučnjave profesora i učenika u jednoj zagrebačkoj srednjoj školi. Dok su jedni bili zgroženi činom profesora koji diže ruku na učenika, drugi su tvrdili da bi isto učinili da su se našli u takvoj situaciji, jer govorili su - "ti mali vragovi mogu te dovesti do ludila ako im dopustiš".
Ta zagrebačka priča gotovo da je na tragu ove američke iz dokumentarca u kojem problematični tinejdžeri završavaju u "terapijskim kampovima", gdje se nakon 63 dana torture u divljini trebaju vratiti svojim kućama pitomiji i poslušniji nego što su bili kad su ih roditelji poslali na preodgoj.
Oko zagrebačkog slučaja još uvijek ne znamo koliko su ti srednjoškolci bili problematični, niti bi se javnost uopće trebala njima baviti zbog zaštite njihovih osjetljivih godina. Imamo valjda sustav koji će stvari dovesti u red, a i ishod s opomenama ili čim su već kažnjeni trebao bi spriječiti nove incidente barem u toj školi. Ne znamo ni kako su situaciju doživjeli roditelji učenika uključenih u slučaj, ali zahvaljujući Netflixovu dokumentarcu možemo pretpostaviti kako bi reagirali da su u SAD-u.
Američki roditelji koji se nisu znali nositi s "buntovnom djecom loših navika" od trinaestak do osamnaestak godina, imali su rješenje, platili bi 16.000 dolara - koliko je to iznosilo 1989. za program "Challenger" - i dopustili insceniranu otmicu vlastitog djeteta. Djeca u osjetljivoj dobi nisu shvaćala što im se događa dok ih nisu sve sakupili u pustinji u američkoj državi Utah i poveli ih na pješačenje dugo 800 kilometara. Bez hrane, bez vode, u neprikladnoj obući i odjeći na 38 pustinjskih Celzija, djeca su postala zarobljenici podvrgnuti vojničkoj torturi za preživljavanje. Uplašeni, prljavi, umorni, žedni, zlostavljani fizički, neki i seksualno, na rijetkim i lošim snimkama prikazanim u filmu, plaču i boje se, ne znaju zašto su tu, ali neki se pomire sa sudbinom uvjereni da kod kuće baš nikoga za njih nije briga.
Ovakav preodgoj "malih manipulatora koji ne drže ni do čega, koji su dileri, zlostavljači svojih roditelja, a koji će sigurno završiti u zatvoru..." itd. osmislio je 35-godišnji Steve Cartisano, bivši narednik američkih zračnih snaga, koji je i sam imao teško djetinjstvo i tvrdio da zna kako problematičnu djecu vratiti na pravi put.
---
---
Povjerovali su mu mnogi roditelji i rado platili da im netko drugi preodgoji djecu, pa je tako u tri godine postojanja kroz kamp u Utahu prošlo oko 800 tinejdžera, a Cartisano je na svojem bankovnom računu imao 10 milijuna dolara. Živio je raskošno sa svojom obitelji, u kamp više nije ni zalazio jer su tamo posao obavljali njegovi ljudi, uglavnom bez ikakvih pedagoških sposobnosti. Sve dok vrućina, nepripremljenost, izgladnjelost i trodnevno pješačenje nisu usmrtili jednu polaznicu. Imala je 16 godina, a njezina majka danas u filmu govori kako je od dobre djevojčice "postala buntovna i s njom je bilo teško". Tek s tim slučajem za kamp je saznao lokalni šerif, jer kako kaže, policiji ni ikome drugome od vlasti nije bio dopušten pristup, no u filmu nije razjašnjeno tko je i na temelju čega u SAD-u dopustio ovakav kamp.
Nakon tragičnog događaja kamp Challenger u Utahu je zabranjen, a začudo, Steve Cartisano nije proglašen krivim. Porota ga je oslobodila krivnje, a odgajatelj je pokrenuo novi kamp "HealthCare America". Ovog puta djecu je brodom vodio po otočju oko Kariba i zanimljivo je, unatoč smrtnom slučaju u Utahu, ploveći kamp je privukao najbogatije roditelje u SAD-u, pa je među putnicima broda iz pakla bio i unuk bivšeg guvernera države Arkansas. I taj je kamp zbog brutalnih metoda s maloljetnicima doživio svoj kraj, ali Cartisano se opet diže iz pepela i postaje savjetnik, vjerojatno i pokretač trećeg, još okrutnijeg kampa na Samoi - "Pacific Coast Academy", gdje je smjestio i vlastitog sina na odvikavanje od droge. Roditelji djece su za Samou plaćali dupli iznos nego na početku Cartisanova programa, sada je preodgoj koštao 30.000 dolara, za neke još i više. Tako u filmu vidimo oca koji govori da ga je sin koštao i više od 50.000 dolara, no Samoa sina nije preodgojila. Nakon povratka kući, vratio se svim svojim starim porocima.
Zanimljivo je da je ovakav preodgoj tinejdžera u Americi nastao koncem osamdesetih, u vrijeme kad je na vlasti Ronald Reagan, a njegova supruga Nancy s televizijskih malih ekrana upozorava da američko društvo propada pod epidemijom alkohola i droge među mladima. Problem je, dakle, bio u mladima i kampovi za problematičnu djecu dobrodošli su u pravom trenutku.
O tome se malo govorilo, sve dok nije progovorila Paris Hilton, koja je također prošla jedan sličan kamp i 2020. pokrenula kampanju protiv takvih popravnih programa. Kažemo "takvih" jer nije Steve Cartisano jedini koji je imao kampove za preodgoj, on je pokrenuo cijelu novu industriju koja je donosila veliki profit, a kad je riječ o novcu, teško je takvu priču zaustaviti, pogotovo na američkom tlu.
Ima li ovakvih kampova u Hrvatskoj? Nešto što je izvan državnih institucija koje brinu o problematičnim, čak buntovnim mladim ljudima? Ne želimo ni pomisliti na takvu mogućnost. Ali, činjenica je da ih ima i izvan SAD-a. Do njih nije teško doći, lako ih je "uguglati" i otvara ih se bezbroj.
Naišli smo na web-stranicu blueFire/Wilderness Therapy na čijem je popisu 47 kampova širom SAD-a. Predstavljaju svoje ljetne kampove za problematične tinejdžere kao popularne opcije za roditelje koji traže pomoć za svoje dijete. Njihovi programi, kažu, koriste neke elemente tradicionalne terapije, ali možda nemaju stručnost programa terapije u divljini ili rezidencijalnom liječenju. Pružaju okruženje ispunjeno avanturama kao i ljetni kamp, ali koriste klinički intenzivan model koji pomaže promijeniti živote klijenata. Pomažu tinejdžerima od 11 do 17 godina koji se bore s teškoćama kao što su ovisnost o tehnologiji, prkosna ponašanja, poremećaji učenja, problemi privrženosti povezani s posvojenjem, impulzivna ponašanja, ispadi bijesa, trauma, depresija i anksioznost.
Američka stranica eHow preporučuje njihove "boot" kampove za maloljetnike s disciplinskim problemima u ponašanju. Svrha ovih kampova je da "probude" djecu i vrate na pravi put kako njihovo ponašanje ne bi postalo još gore. Ovi programi, napominju, nisu za ozbiljno problematičnu djecu koja pokazuju nasilno ili suicidalno ponašanje.
Fondacija "Youth Endowment Fund" sa sjedištem u Londonu navodi i cijenu - 1500 funti + dodatak po sudioniku. Riječ je o kampovima za obuku u vojnom stilu za djecu koja stvaraju probleme roditeljima. Obično uključuju djecu i mlade starije od 13 godina, koji će biti podvrgnuti strogoj disciplini, kratkotrajnim zatvaranjima i zahtjevnim fizičkim zadacima. Kažu da će tako djeci pružiti samodisciplinu kako bi se bolji vratili u svoju zajednicu.
Boravak u ovom kampu obično je kraći od kazne zatvora i traje između 90 i 180 dana. Vodi ih vojska ili popravno osoblje koje je obučeno za primjenu discipline u vojnom stilu. Kampovi za obuku mogu uključivati niz aktivnosti koje se općenito provode pod strogom vojnom disciplinom i nadzorom.
"Our Kids/The Trusted Source" raspolaže s pedesetak kampova. Izdvojili smo neke od njih poput "St. Jude‘s Academy Our Family of Schools Camps" u Mississaugi. Primaju djecu od 3,5 do 18 godina, a cijena je od 250 do 1900 dolara tjedno. "Camp Tamarack" u gradu Bracebridge u kanadskom Ontariju prihvaća djecu od 6 do 16 godina, a cijena je od 1000 do 1500 dolara za tjedan. "Onondaga Camp" u Ontariju također prima djecu od 6 do 16 godina i cijena je 2000 dolara za tjedan.
Sve su to "kampovi koji su specijalizirani za pomoć problematičnim tinejdžerima". Mi se samo pitamo koliko problematično može biti dijete od tri i pol godine koje su roditelji spremni poslati u tuđe ruke, u kamp za preodgajanje!? Nešto tu ne štima.
Dokumenatrac prikazuje uplašenu, prljavu, umornu, žednu i zlostavljanu djecu. A gledateljima se okreće želudac...Netflix
Netflixov dokumentarni film o "kampovima iz pakla" ("Hell Camp: Teen Nightmare") stigao je u naše prostore taman u vrijeme kad se hrvatska javnost podijelila oko tučnjave profesora i učenika u jednoj zagrebačkoj srednjoj školi. Dok su jedni bili zgroženi činom profesora koji diže ruku na učenika, drugi su tvrdili da bi isto učinili da su se našli u takvoj situaciji, jer govorili su - "ti mali vragovi mogu te dovesti do ludila ako im dopustiš".
Ta zagrebačka priča gotovo da je na tragu ove američke iz dokumentarca u kojem problematični tinejdžeri završavaju u "terapijskim kampovima", gdje se nakon 63 dana torture u divljini trebaju vratiti svojim kućama pitomiji i poslušniji nego što su bili kad su ih roditelji poslali na preodgoj.
