U vrtlogu svakodnevnog života, zarobljeni poslom, digitalnim ekranima i beskrajnim obvezama, uvjeravamo se da moramo pobjeći negdje daleko kako bismo pronašli mir. Prepuštamo drugima da umjesto nas odluče koje destinacije želimo istražiti, koje slike želimo rekreirati, koja jela želimo kušati... zaboravljajući u svemu tome da je ono što tražimo mnogo bliže nego što mislimo.
Lijepa naša skriva neizmjerne ljepote – neiscrpnu povijest, tradiciju, običaje i prirodu koja čeka da joj potrčimo u zagrljaj. Svaka regija, svaki grad i svako selo nudi jedinstvene doživljaje, od očaravajućih krajolika do kulturnih i gastronomskih užitaka. Slikoviti prizori i spokoj koji tražimo već su tu, pozivaju nas da zastanemo i potpuno se prepustimo njihovoj ljepoti.
Drugačiji od drugih
Na krajnjem sjeveru Hrvatske pronašli smo kutak u kojem se ljudi još uvijek oslanjaju jedni na druge i žive u harmoniji s prirodom. Do tradicionalnih vrijednosti, koje je ubrzani stil života gurnuo u drugi plan, ovdje se još uvijek itekako drži. Gostoljubljivi domaćini njeguju starinske manire i zbog njih ćete se ovdje osjećati baš kao doma.
Slozi snalažljivih Međimuraca divi se cijela Hrvatska, a da je tomu stvarno tako potvrdio nam je i jedan Dalmatinac. Iako je ovaj zeleni dio Hrvatske prvi put posjetio tek kada je došao na studij u Varaždin, ovdje se sada osjeća kao punopravni član zajednice jer, kako kaže, "njima nije bitno odakle si, ljudi te ovdje prihvate ako si čovik".
– To vam je tako radišan narod, koji je pronašao savršen balans ugodnog i korisnog. Iako su stalno u poslu, uvijek nađu vremena za uživanje. Uvijek imaju vremena jedni za druge, često su svi na okupu i snažno promiču zajedništvo. Tu sam već dugo i primijetio sam da se stvarno vode onim "ako je meni dobro, nek je i drugima dobro". Kad malo promislite, shvatit ćete da je to zapravo jedini način uz koji cijela zajednica može napredovati. Zato i jesu ovako daleko dogurali – kaže nam Ante, koji je splitsku adresu zamijenio međimurskom prije punih osam godina.
Cvjetnjak Hrvatske
Smještena između rijeka Mure i Drave, na granici Mađarske i Slovenije, ova regija duboko u sebi nosi trag plemićke obitelji Zrinskih. Ova velikaška obitelj u srednjem je vijeku oblikovala njezin politički i kulturni život, njihov duh i ostavština i danas žive u srcima ljudi, a Stari grad Zrinskih i dalje svjedoči o njihovoj veličini i značaju kroz vrijeme.
Neukrotive rijeke i marljivi žitelji kroz stoljeća su oblikovali ovu zelenu oazu, koja je još od antičkih vremena dobila nadimak Hortus Croatiae, odnosno Cvjetnjak Hrvatske.
Žuborenje rijeka, okretanje drvenog mlina, povjetarac što šušti kroz guste krošnje, snažan topot međimurskog konja koji nestaje u daljini, neodoljiv miris domaće gibanice, maleni brežuljci, vijugave ceste, planinski obronci obavijeni maglom, beskrajna polja i voćnjaci - Međimurje će probuditi sva vaša osjetila.
U Prelogu ljepote Međimurja možete doživjeti iz sasvim nove perspektive – iz šarenih balona na vrući zrak. Dok se polako uzdižete u nebeske visine, pred vama će se otvoriti panorama koja zaustavlja dah i koju ćete zauvijek nositi u svojim srcima.
‘Z njega vidiš na se strane‘
Prekrasan pogled pruža se i s vidikovca Mađarekin breg, gdje sve izgleda kao slika u kojoj svaki detalj priča svoju priču i u kojoj je priroda u savršenom skladu s čovjekom. Terasasti vinogradi penju se uz brežuljke, svjež zrak nosi miris zelene trave, a tišinu tek povremeno prekida pjev ptica. Za samo tri minute penjanja prijeći ćete 104 stepenice te zastati nad nevjerojatnim prizorom. Naime, pred vama će se otvoriti pogled na čak pet zemalja: Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku, Austriju i Slovačku.
Priča o imenu Mađarekina brega veže se uz davnu 1940. godinu i Emiliju Krauthaker, poznatu mađarsku balerinu. Slijedeći svog muža, mađarskog vojnika Alberta Krauthakera, ona se doselila baš na ovaj brijeg. Mjesto je se dojmilo pa je tu nastavila živjeti i nakon suprugove smrti. Voljela je da je oslovljavaju s "milostiva", a živjela je jako skromno.
Priča se kako je imala puno kokoši i da je svaka od njih imala svoje ime. Na jaja je zapisivala imena kokoši koje su ih snijele i zatim ih nosila na prodaju. Kada bi je netko upitao kako živi, objasnila bi da živi od tih nekoliko jaja te da je hrani ljepota prirode koja je okružuje. U narodu je bila poznatija kao Mađerka, a brijeg i dandanas nosi njezino ime.
Međimursko zlato
O naporima ljudi koji su kroz stoljeća živjeli u harmoniji s prirodom svjedoče tradicionalni zanati. Nažalost, poput mnogih drugih, nekoliko međimurskih zanata našlo se na pragu zaborava. Nedostatak vremena i ekonomska neisplativost zamalo su presudili poslovima koji su othranili generacije.
Iako je nekada sve vrvjelo od košarača, kovača i krojača, njih danas gotovo da i nema. Ali zato ćete po dolasku u Međimurje još uvijek imati priliku čuti okretanje lončarskog kola, kuckanje batića koji zatežu niti čipke, udarce čekića i grebanje zrna pijeska dok se ispiru kroz sito.
Nije poznato je li se netko obogatio ispiranjem zlata u Međimurju, ali ovaj je zanat pomogao mnogim obiteljima da lakše zarađuju za život. Prema povijesnim izvorima, zlato se u tom kraju ispiralo još od vremena Zrinskih, a vjerojatno i prije njih. Do Drugog svjetskog rata na rijeci Dravi plovilo je oko 130 čamaca "čonova" s 240 ispirača. Danas je preostalo samo nekoliko onih koji se bave zlatarenjem, ali svaki od njih rado će vas upoznati s tajnama starog zanata.
Kao uspomenu na ovo putovanje kući možete ponijeti bidre, krigle, tiblice, štruce, tegle ili vrčeve međimurskih lončara, licitarska srca medičara, ručno rađene dječje igračke ili tradicijske božićne jaslice.
Sigurni smo da će vam se svidjeti i svetomarska čipka, koja se izrađuje od jedne neprekinute niti koju drži jedan par batića. Za djevojke iz Svete Marije to je bio način popunjavanja kućnog budžeta, a vrhunski izrađene detalje od čipke žene bi odlazile mijenjati za robu ili novac u obližnja sela ili pak preko Drave.
Melankolične popevke
"Ljubav se ne trži niti ne kupuje. Ko ljubiti ne zna ko ljubiti ne zna šej, nek se ne hapljuje" - međimurska je popevka koja je odjeknula cijelom državom i iz srca Međimuraca i Međimurki pronašla put do svakog slušatelja.
Poznate po svojoj nježnoj melodiji i emotivnim tekstovima, međimurske popevke pričaju priče o ljubavi, čežnji, radosti i svakodnevnom životu ljudi ovog kraja. Međimurci uz popevke odrastaju, ljube se, žene se, vesele, ide u crkvu, ali i plaču, sve to s malenom dozom melankolije i često uz pratnju tambura ili cimbule, tradicionalnog instrumenta ovog kraja.
Međimurskim selima, dolovima i bregima odjekuje međimurska popevka snaša odjevenih u raskošne spodnjice i suknju, ukrašeni prsluk, svileni fertuf te veliki tibet s cvjetnim motivima prebačen preko ramena. Dok im poculica (kapica) s leptirastom mašnom od tila, bogato ukrašena vezom i čipkom, krasi kose. Visoke cokle od crne kože zavezane su im črnom žnjorom. Prate ih spretni momci u širokim platnenim gačama i bijeloj robači. Na njima pruslek od sukna i čizme od tvrde sare, a glavu im pokriva crni škrljak sa svilenom trakom.
Kulinarika i vinske fešte
Kao što smo istaknuli na samom početku, ovdje ćete se osjećati ko doma i iz međimurskih hiža sigurno nećete izaći ni gladni ni žedni. Očekujte da će vas ponuditi mesom ‘z tiblice, sirom turoš, sirom z vrhnjem, racom z hajdinom kašom, pečenim smuđem, črnim uljem ili sladoledom z bučinim uljem.
Svakako kušajte i raskošan kolač koji spaja orah, mak, jabuke i sir - međimursku gibanicu, slasticu bez koje ne možete napustiti ovaj kraj. Između tanko razvučenih kora kriju se sočni zalogaji koji će vas odvesti u međimurska polja i voćnjake. Nekada se ovaj kolač pekao u glinenim posudama, a oko točnog redoslijeda nadjeva još se uvijek vode žustre rasprave.
Na malenim brežuljcima sa zaobljenim vrhovima, između vijugavih puteljaka i idiličnih sela, Međimurci se brinu o stotinama tisuća trsova. Njihova vina odlikuju živahnost, naglašena aromatika i nedvojbeno jedinstvena svježina. Ovdje možete uživati u izvanrednim bijelim vinima, kao što su sauvignon, chardonnay, traminac, žuti muškat, graševina, rajnski rizling, bijeli i sivi pinot i zeleni silvanac, pokojem crnom vinu te rose vinima, poput crnog pinota, syraha i cabernet sauvignona.
Svakako preporučujemo da kušate i autohtonu sortu proizvedenu baš u Međimurju - pušipel. Izražene je sortne arome, punog, ali i osvježavajućeg okusa i savršeno odgovara težim jelima kao što je meso iz tiblice.
Međimurci slave zaštitnika grožđa, vina, vinogradara, vinara, vinograda, bačvi i bačvara i sazrijevanje vina u mošt. Zato ako ste ljubitelji dobre čašice i uživate u kuckanju čaša i glasnom "živjeli", nemojte preskočiti vinske praznike kao što su Urbanovo, Štrigovske noći i Martinje.
Budi odgovoran gost
Međimurje danas s ponosom nosi naziv hrvatske kolijevke održivog turizma, što je rezultat posvećenosti i truda lokalnog stanovništva koje je učinilo ovu regiju plodnom i ugodnom za život.
Stoga svi mi kao posjetitelji imamo zadaću biti odgovorni gosti, poštovati lokalne običaje, prirodu i tradiciju, kako bi ta ljepota i mir koji Međimurje nudi ostali sačuvani za buduće generacije.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Slobodne Dalmacije i Hrvatske turističke zajednice.
