Crveni se samo onaj tko ima obraza, ali teško je biti crven u ova bezobrazna vremena. I kao đak i kao učitelj...

Iduće godine Princ Prijestolonasljednik kreće u školu. Na tu temu imam ambivalentne osjećaje. Ono, dijete raste, divno, krasno, sunce bakino, oko didovo... S druge strane, ajme i kuku! Kad jednom uđeš u taj žrvanj, nema izlaska sve do dvadeset i neke. Naravski, Princu u ovoj fazi razvoja školu predstavljamo u divnim tonovima koji nisu neistiniti, ali nisu ni skroz istiniti. Pogotovo kad vidim i čujem što se po školama dešava.

- Jebateled – kaže Zakoniti – U naše vrijeme u školama uopće nije bilo psihologa.

- A bogme ni pedagoga – rekoh ja.

- A bogme su i mnogi roditelji bili polupismeni – doda on.

- A bogme i pokoji nastavnik – dometnem ja.

Kad sam ja bila mala, učitelj je bio bog i batina. Dobro, bio je uglavnom bog, a batina se vadila u ekstremnim situacijama. Moj...