StoryEditor
ŽivotSILNA STRAST

Bili smo u lovu na šarane iz Peruće, ovi impresivni komadi spadaju u prvu ligu. Zagriženi ribiči noće uz jezero: Ne zanimaju me male, samo kapitalci

6. srpnja 2020. - 18:37
Nadijevanje kukuruza na udicuAnte Čizmić/Hanza Media

U posljednjih mjesec-dva dana, na društvenim mrežama, pojedinim portalima, a i na našim stranicama, mogle su se vidjeti fotografije sportskih ribiča s trofejnim primjercima šarana ulovljenih u jezeru Peruća.

Kada su sretni ribiči izjavili da su poslije ulova ribu samo izvagali, slikali se s njome i onda je vratili u jezero, golema većina onih koji su jeli šarane iz Peruće nisu se tomu mogli načuditi. Pitaju se kakvi su to ljudi koji se odriču iznimno kvalitetnog mesa ove slatkovodne ribe, koja se može mjeriti s najkvalitetnijim ribljim vrstama iz Jadranskog mora.

Šaran se, poznato je, mnogo više konzumira u kontinentalnom dijelu zemlje, naročito u Slavoniji, gdje je temeljna namirnica za tradicionalnu pripremu fiš-paprikaša.

Kažu da se u tako pripremljenu hranu dodaje podosta ljute paprike i drugih začina samo da bi se "ubio" miris mulja jer tamošnji šarani u pravilu dolaze iz uzgoja u vodama stajaćicama, ribogojilišnim bazenima iskopanim u zemlji.

U ŠRD-u 150 članova

Za razliku od ribe s takvim karakteristikama, šaran iz Peruće je nešto posebno. Gurmani ga iznimno cijene i ističu da perućki šaran i u usporedbi s morskim vrstama spada u prvu riblju ligu. Nije baš u rangu zubatca, ali je u ravni gofa.

Perućki šaran živi, raste i biva ulovljen u jezeru dugom 18 kilometara, od vrličkih naselja Garjak i Vinalić do brane Peruća, jezero se prostire na oko 1900 hektara, a kada je puno, ima zapreminu od 570 milijuna metara kubičnih vode. Ono što šaranu i drugim ribljim vrstama ovoga jezera daje posebnu kvalitetu jest rijeka Cetina.

Za priču o "gofovima" iz Peruće zaputili smo se u Vrliku, u tamošnje Športsko ribolovno društvo (ŠRD) "Šaran", koje od 2003. godine ima koncesiju na vode rijeke Cetine od njezinih izvora nizvodno, uključujući i cijelo jezero Peruća.

image
Božo Gverić i Frane Božinović Bili: Svaki aktivni ribolovac na Perući u sezoni prosječno izlovi više od 22 kilograma ribe
Ante Čizmić/Hanza Media


– Na natječaju smo dobili koncesiju sve do Rumina, ali smo se dijela Cetine nizvodno od brane odrekli u korist sinjskog ribolovnog društva – kaže Frane Božinović, zvani Bili, predsjednik ŠRD-a "Šaran", te nastavlja:

– Vode nad kojima imamo koncesiju dijelimo na rijeku Cetinu, od njezinih izvora do utoka u jezero, i samo jezero. Vodotok rijeke pravi je eldorado za pastrvu i klena, posebno potez od Vukovića vrela do ušća Glavaševa izvora, koji je pod stalnom zabranom i služi nam za uzgoj autohtone riječne pastrve, one s crvenim pulijama po sebi – govori Božinović.

Božo Gverić prvi je suradnik predsjednika Božinovića. Formalno je blagajnik, ali je zapravo zadužen za kompletnu administraciju ribičke udruge...

– U samom jezeru, uz pastrvu, imamo najviše šarana, a od drugih ribljih vrsta tu su klen, štuka, som, sunčanica, babuška, posebno cijenjena velika ozimica, odnosno coregonus, i druge. U našem ŠRD-u trenutačno imamo oko 150 članova, od kojih 130 seniora, među kojima su dvije žene, te 20-ak kadeta.

Plaćanjem ribolovne dozvole od 400 kuna godišnje, odnosno 200 kuna za žene i juniore od 14 do 18 godina, te 50 kuna za kadete do 14 godina, oni imaju pravo riboloviti svaki dan tijekom sezone. Osim njih, u prosjeku izdamo 20 dnevnih dozvola sportskim ribičima s područja Hrvatske i brojnih europskih zemalja – kazuje Gverić.

HEP nam čini štetu

Pitamo čelnike vrličke ribolovne udruge što se to događa među sportskim ribičima. Zar se ulovljena riba vrhunske kvalitete ne jede, već se samo slika ulov i vrati u jezero?

– To rade samo pasionirani sportski ribiči koji zapravo jure za najvrjednijim trofejem. U posljednjih mjesec i pol dana imali smo dva rekordna ulova. Ivica Kojić iz Potravlja ulovio je šarana kapitalca od 25,46 kilograma.

Stipe Librenjak, tajnik Sportske ribolovne udruge "Cetina" iz Sinja, izvukao je šarana od 24,40 kilograma, ali je zajedno s prijateljem Denisom Filipovićem ulovio više komada težih od 12 kilograma.

Ulov kod velike većine uglavnom završava u torbi i nosi se kući. Prema našoj procjeni, svaki aktivni ribolovac na Perući u sezoni prosječno izlovi više od 22 kilograma ribe, najviše šarana i štuke. Ja sam ribič više od 60 godina. Nekada sam stalno lovio, a već godinama ne odlazim na vodu s ribičkim priborom.

image
Iz hladovine se pomno prati hoće li se saviti ribički štapovi
Ante Čizmić/Hanza Media


Osobno mi ulov više nije izazov. Inače, ovo mi je treći mandat na dužnosti predsjednika – kaže predsjednik Božinović. Vodeći dvojac vrličkih ribiča kazuje nam da svake godine uoči otvaranja ribičke sezone poribljavaju jezero unošenjem oko tone šaranske mlađi.

– Prisiljeni smo stalno poribljavati jer velika varijacija vodostaja jezera, koje HEP-u služi kao spremište vode za proizvodnju električne energije, najčešće uništava uvjete za prirodnu reprodukciju.

HEP nas pritom ne obeštećuje, zbog čega ćemo pokrenuti sudski postupak. Da bismo u besparici prošli što povoljnije, pokrenuli smo vlastito mrijestilište šarana s ribogojilištem, iz kojega ćemo već sljedeće godine dobivenu mlađ unijeti u jezero – kazuju Božinović i Gverić.

Čekamo stare lisce

Tražimo od domaćina da nas po prijašnjem dogovoru povedu na vodu. U Podosoju spuštamo se s državne ceste DC-1 do dvaju šatora. Dočekali su nas Mario Ćatipović, Kninjanin dicmanskih korijena sa splitskim prebivalištem, i Branimir Nakić, zvani Snješko, iz Otavica.

image
Branimir Nakić pozira s ulovom: Evo ga, malo je teži od tri kila
Ante Čizmić/Hanza Media


Obojica su umirovljeni branitelji. S rođenim Sarajlijom Gordonom Banićem, koji ima stalnu adresu na Slimenu, uz Peruću, kažu, provedu po stotinjak i više dana tijekom ribolovne sezone.

– Otkako smo podignuli šatore u kojima spavamo i živimo, ovdje je uvijek bar jedan od nas trojice. Kada dođemo, počinjemo s hranjenjem šarana prokuhanim kukuruzom, a onda postavimo štapove i čekamo. U sezoni potrošimo više od 300 kilograma kukuruza.

Ne zanimaju me male ribe. Čekam svoga kapitalca. Znam da će doći. Meni se ne žuri. Neobjavljeno natjecanje svih nas koji provodimo vrijeme uz jezero svodi se na to čiji će biti veći. Tvrdim da će na kraju moj biti najveći.

Ovdje uživam. Hvala mojoj supruzi Ljilji na razumijevanju. Za nju su rezervirani svi primjerci coregonusa koje ulovim. Šaranima iz ovoga jezera nema ravnih, ali coregonus je ipak nešto posebno. Kilogram te ribe košta više od 50 eura – veli Ćatipović, čija ribička oprema ima vrijednost u tisućama eura.

– Mi smo ekipa. Drugima je teško razumjeti koliko je nama ovdje lijepo. Neopisiv je adrenalin dok izvlačimo ribu iz vode. Naš dosadašnji najveći ulovljeni primjerci bili su šaran od 20 i štuka od 15 kilograma. Znamo da u jezeru ima šarana težih od 30 kilograma.

To su stari lisci koji na hranilištu pojedu sav kukuruz osim zrna s udicom. Mi čekamo upravo te stare lisce. Njihovo meso je vrhunsko, bolje nego od gofa – veli Gordon.

Izdvojeno

24. srpanj 2020 06:00