"Otvori usta, isplazi jezik i reci aaaaaaa" - upravo tako mnoge generacije Splićanki i Splićana, ali i svih drugih građana, "maltretiraju" liječnici-otorinolaringolozi (ORL), a oni splitski sutra slave 100 godina postojanja otorinolaringoligije u našem gradu.
Iako "kosti škripe, zglobovi bole, a jugo sve više smeta", ovaj 100-godišnjak i dalje svaki dan radi, liječi i skrbi o pacijentima što je bolje moguće.
A, prvi put se u Splitu ORL služba osnovala davne 1923. godine u Staroj bolnici (danas Galerija umjetnina) i tamo je "u povojima" rad započeo dr. Aleksandar Doršner, prvi otorinolaringolog u Splitu.
- Tadašnja ORL služba nije bila samostalna, već je bila u sklopu kirurgije, pa se morala povinuti i radu na kirurgiji. Naime dr. Doršner je svoje pacijente operirao tijekom poslijepodneva, jer je ujutro jedina operacijska dvorana u bolnici bila zauzeta od strane kirurga i ginekologa - kazuje nam izv. prof. dr. sc. Nikola Kolja Poljak, predstojnik ORL klinike KBC-a Split i bivši ravnatelj splitske bolnice, koji će imati čast da u povijest ORL-a u Splitu ostane upisan kao čovjek koji je ovu Kliniku uveo u drugo stoljeće života.
Eto, gle čuda, dr. Doršner je u to doba, prije 100 godina, s oskudnom opremom, jednom operacijskom dvoranom i gotovo nikakvom anestezijom, jer se ljude tada uspavljivalo uglavnom eterom, pacijente operirao tijekom poslijepodneva, a danas, kada u KBC-u postoji 25 operacijskih dvorana, kada ima mali milijun liječnika i anesteziologa, poslijepodne se ne operira, već se samo rade hitnoće. Nešto tu ne štima.
Vrlo grubi instrumenti
- Doršner je operirao sinuse, tonzile, uho i to s vrlo "grubim" instrumentima, u odnosu na one koje mi danas imamo. Strašno je kolika je bila razlika u instrumentima tada i danas. No, služba je funkcionirala. Prije dr. Doršnera te su zahvate obavljali kirurzi i liječnici opće prakse, jer do njegove pojave nije bilo specijalista ORL-a.
No, on je zbog privatnih razloga 1938. godine morao napustiti Split i otišao živjeti i raditi u Limu, glavni grad Perua, gdje je i preminuo, kazuje dr. Poljak.
Nakon Doršnera, ORL službu preuzima Hvaranin, dr. Niko Jerković, i ORL ostaje u Staroj bolnici do 1946. kada se seli na Firule, u današnju zgradu bolnice.
Selidba na Firule
- Međutim ORL tada ne dobiva samostalan prostor, već prvi kat dijeli s oftalmologijom. Hvaranin, dr. Jerković postaje šef prvog Odjela koji se počinje samostalno razvijati. U to isto doba u Školskoj poliklinici djeluje ORL ambulanta u kojoj je radio dr. Branko Nižetić, rodom s Brača. Kada se u bolnici osnovao Odjel dr. Nižetić prelazi u bolnicu i oni zajedno 1949. godine na specijalizaciju primaju prvog specijalizanta u liku dr. Srećka Čopa, kazuje dr. Poljak.
Nakon smrti dr. Jerkovića, 1951. godine odjel preuzima prof. dr. Josip Ružić koji je prvi profesor ORL-a u Splitu.
- ORL Odjel se 1959. godine osamostaljuje i prelazi na drugi kat zgrade, gdje se nalazi i danas. Spomenuti prof. Ružić je poseban čovjek u povijesti ORL-a u Hrvatskoj. On je prvo bio zamjenik predstojnika ORL klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu, pa je poslan u Rijeku da osnuje prvi ORL Odjel, pa je potom poslan u Split.
Dragocjeni prof. Ružić
Također je u dva navrata bio ravnatelj splitske bolnice, a u doba, kada je tadašnja Jugoslavija bila članica nesvrstanih dr. Ružić je poslan u Adis-Abebu, u Etiopiju i tamo je postao šef ORL klinike. Ono na čemu mu svi mi u Splitu moramo biti jako zahvalni jest činjenica da je velikim djelom i njegova zasluga da Split danas ima Medicinski fakultet. Za svog života je dobio je mnogobrojne nagrade i priznanja, kazuje dr. Poljak.
Poslije dr. Ružića na mjesto prvog čovjeka ORL odjela u Splitu dolazi prim. dr. Bogdan Šimunić, potom prim. dr. Duje Barać, pa prof. dr. sc. Ivo Glunčić, a potom i prof. dr. sc. Goran Račić, koji postaje i prvi pročelnik Katedre otorinolaringologije Medicinskog fakulteta u Splitu.
Nakon dr. Račića na vodeće mjesto ORL-a u KBC-u Split dolazi naš sugovornik.
Puno je i lakše i sigurnije
- Diplomirao sam 1983. godine i nakon toga počeo raditi u Domu zdravlja u Splitu, te specijalizaciju iz ORL-a dobivam 1990. godine. Specijalizirao sam u KB Split i KBC Sestara milosrdnica u Zagrebu. Nakon specijalizacije 1995. godine prelazim raditi iz Doma zdravlja u KBC Split i do danas sam tu. Pitate me kako je bilo u neka davna vremena raditi kada nije bilo moderne tehnologije? Neusporedivo teže nego je danas.
Općenito moderna tehnologija i razvoj instrumenata s kojima danas radimo dovelo je do toga da pacijenti i operateri imaju veću sigurnost. Sve je lakše, puno brže, sigurnije i ono što je najvažnije daje puno veću nadu oboljeloj osobi da može pobijediti bolest, kazuje dr. Poljak.
Kao jedan od uređaja koji je unio revoluciju u svjetsko zdravstvo dr. Poljak ističe CT.
Danas smo najmoderniji
- Uz pomoć njega dijagnostika je neusporedivo bolja nego kakva je bila kada njega nije bilo. No, osim CT-a moram istaknuti i da je ORL u Splitu već 90-tih godina prošlog stoljeća nabavio vrlo kvalitetan mikroskop za operacije uha i laser za operacije na glasnicama. Mi danas imamo najmoderniji instrumentarij, kao i najbolje i najmodernije europske i svjetske medicinske kuće, a zadnje dvije godine smo se gotovo potpuno izjednačili s njima, u smislu opremljenosti, kazuje dr. Poljak.
ORL je vrlo atraktivna specijalizacija i puno mladih liječnika je želi specijalizirati, a u posljednjih 10-tak godina je dr. Poljak dodatno ojačao kadar na Klinici primivši na specijalizaciju 10-tak mladih liječnika. Osim toga krajem 90-tih uveo je i metodu operiranja nosa i sinusa FESS (funkcijsku endoskopsku kirurgiju sinusa).
- Naši specijalizanti specijalistički ispit polažu u Zagrebu sa najvećim i najboljim ocjenama i već danas, na što sam posebno ponosan, preuzimaju veliki dio posla, kako u operacijskim dvoranama, tako i u ambulantama. Inzistirao sam na kvalitetnoj edukaciji i na tome da im se omogući da rade samostalno uz nadzor mentora, što u prošlosti nije uvijek bio slučaj kazuje dr. Poljak.
Kod pravog liječnika, koji želi napredovati u svom poslu edukacije nikada dosta.
Moraš se usporediti s najboljim
- I mi iz "stare garde" radili smo na svojoj edukaciji i odlazili u inozemstvo, u najprestižnije klinike, gdje smo svoj rad uspoređivali s najboljima i učili od njih. Da bi znao kakav si u svom poslu moraš se usporediti s najboljima i vidjeti gdje si u odnosu na njih. Tako, da smo danas u segmentu operacija na vratu i grkljanu među vodećima u RH, kazuje dr. Poljak.
U doba kada je naš sugovornik došao raditi u KBC Split na ORL-u je bilo 10 liječnika, a danas ih je 25. Interesantno je da i danas, kao i prije 30-tak godina "otorinci" KBC-a Split rade u iste tri operacijske dvorane, a pacijenti se liječe u istom prostoru, odnosno u istim kapacitetima. Svakako bi trebali i morali dobiti više operacijskih dvorana, kako bi mogli operirati npr. i tijekom poslijepodneva, ali veliki problem je nedostatak medicinskih sestara, posebno instrumentarki, ali i anesteziologa kojih također nedostaje.
- U 2019. godini, dakle godini prije Covida u tri dvorane smo kroz godinu dana radili preko dvije tisuće i dvjesto operacijskih zahvata u općoj anesteziji. Pričam o operacijama u koje ne spadaju mali zahvati u lokalnoj anesteziji. Kroz godinu dana mi ORL-a pregledamo oko 65 tisuća pacijenata, a na Klinici nam godišnje "leži" oko tisuću pacijenata, koji u prosjeku u bolnici borave manje od pet dana. Zadnjih godina imamo stalan porast pacijenata u našoj hitnoj ambulanti koja radi 24 sata dnevno 365 dana u godini i koja godišnje pregleda blizu 18 tisuća ljudi, što je prosjek od oko 50 pacijenata dnevno.
Po tome smo u KBC-u Split drugi iza Hitnog kirurškog prijama (HKP) koji godišnje pregleda preko 50 tisuća pacijenata, kazuje dr. Poljak.
Dok je u Domu zdravlja postojala ORL služba ove brojke iz bolnice su bile kud i kamo manje i bilo je lakše raditi. Zbog toga je možda došlo vrijeme da se opet "izmisli topla voda" i da se vrati ORL službu u DZ i tako omogući još bolja skrb našim sugrađanima.
- O tome se razmišlja, moram to istaknuti, kazuje dr. Poljak.
Ipak, naš sugovornik ističe jedan period rada na koji je posebno ponosan.
Najveći obol u Domovinskom ratu
- To je period Domovinskog rata u kojemu su liječnici KBC-a Split, "otorinci" i sve drugo medicinsko i nemedicinsko osoblje dali veliki doprinos, potpuno nepripremljeni za ratne ozljede. Od 1991. do 1993. mi smo na ORL odjelu liječili 141 ranjenika i sudjelovali u radu po ratnim bolnicama.
Punu medicinsku skrb pružili smo svima i to bez obzira na uniformu, nacionalnost, vjeroispovijest, poštujući Hipokratovu ostavštinu i Ženevsku konvenciju, što je nažalost rijedak slučaj u svijetu. Nakon Vukovarske bolnice KBC Split je dala najveći obol u Domovinskom ratu i jedina je uz Vukovarsku bolnicu kojoj je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu dodijelio posebnu povelju koja se zove "Medicina za čovječnost i etičnost", kazuje dr. Poljak.
Za kraj je dr. Poljak ostavio zahvalu.
- Htio bih zahvaliti svima koji su radili na ORL u Splitu, svom osoblju, jer bez tih ljudi, bez timskog rada mi ne bili ovdje gdje smo danas i ne bi imali ovakve rezultate. Svaka generacija dala je svoj obol razvoju ORL-a i ono što imamo danas je izgrađeno na zasadama svih djelatnika ORL-a u posljednjih 100 godina. Ništa nije počelo od danas i ništa ne završava danas, zaključio je izv.prof. dr. sc. Nikola Kolja Poljak.