StoryEditor
TrendAspidistra

Kako uzgojiti kraljicu vrta: ‘sirotinjskoj palmi‘ ne treba gotovo nikakva njega, ova u jednom vrtu raste već desetljećima, vlasnica otkriva kako

Piše Olgica Ivić Grizelj
11. svibnja 2020. - 09:00
Shutterstock

Ovih dana puno pričamo o vrtovima i balkonima, zanosimo se lijepim cvjetovima, mladim listovima, o tome što se otvorilo, a što još pupa... Zaljubljenici u zelenilo znaju kakva je to radost promatrati napredak svake posađene biljke. I naravno, našu pažnju uvijek privuku najraskošnije biljke, poput božura koji samo što se nisu ovih dana raspojasali svojim raskošnim, kažu i kraljevskim, cvjetovima.

Tko uopće može odoljeti kraljevskoj ljepoti neke biljke? Toliko pažnje privuče da i nehotice zaboravimo na one tihe i 'vjerne' ljepotane koji godinama tiho rastu. Ovaj put pričajmo o aspidistri.

image
Olgica Ivic Grizelj

U obiteljskom rječniku imala je naziv 'sirotinjska palma'. Je li joj to zaista bilo '“neslužbeno' ime, više i ne znam, ali pamtim kao dijete da su susjede mamu molile da im odvoji mladicu 'sirotinjske palme' za presađivanje.

Ovaj primjerak na fotografiji vuče korijen star barem 70 godina. Da dobro ste pročitali. Ova tiha ljepotica samo je dio neke stare biljke koja je u obitelji prije nego što je na svijet došla potpisnica ovih redova. I zato sada pišem u čast biljke koja svih proteklih desetljeća nije tražila... skoro pa ništa.

Ne tražim podatke o njoj iz enciklopedija, ne googlam i ne pitam stručnjake kako bih na ove stranice prenijela savjete kako uzgojiti ovu zapravo lijepu zelenu ljepoticu.

Dakle, u naš vrt je stigla prije tridesetak godina, kad je mama jednom prilikom raščlanjivala i odvajala presadnice za, naravno, susjede. I kod nas je tada nekoliko listova s korijenjem posađeno u pitar i ostavljeno da... raste. I rasla je bez zalijevanja, bez dohranjivanja, bez biranja sjene, polusjene ili sunčane strane.

Naša 'sirotinjska palma' strpljivo je čekala kišu ili nekog od nas da je se sjeti. A mi bismo joj se 'obraćali' tek kad bi joj se listovi toliko zagustili da joj je trebalo malo 'zraka' u pitaru. Onda bi je istresli i cijepali korijenje bez milosti, nekad čak i sjekirom dijelili. Opet presađivali, dodali malo nove zemlje i ostavili.

image
Olgica Ivic Grizelj

S godinama se broj pitara povećao, a iz svakog se širila kruna predivnih dugih listova... Da zaista lijepih, toliko da nam je jedne noći neki zaljubljenik u zeleno – i u tuđe – odnio tri najljepša primjerka. Neznani ljubitelj nam je ipak ostavio jednu 'palmu', pa sada opet slažemo nove pitare po dvoru.

I opet zaboravljamo na raskošni razlistani grm koji zaista ne traži baš ništa osim malo zemlje.

Aspidistra je inače dobro poznata biljka i na dalmatinskim i ostalim sjevernijim krajevima. Često se na nju naiđe, naročito u starim vrtovima. Ako već pitate, uspješnija je i zelenija ako nije na suncu, više voli hladovinu. I još nešto, ne morate brinuti o sezoni, možete je rasaditi kad god želite. Neće se 'naljutiti'.

Aspidistra je zapravo, prava kraljica vrta.

#APSIDISTRA#SIROTINJSKA PALMA#BILJKE

Izdvojeno

17. svibanj 2020 16:10