Lito ide mala i tako to, pa ste se odlučili zauzdati apetit. Baš dobro, nije mudro jesti sve što nam dođe pod ruku, ne zbog one bedaste logike "Sekundu na nepcu, zauvijek na bokovima", nego zato što su neke odluke, uključujući one o hrani, poput bumeranga - kad tad vam se mogu obiti o glavu.
Jedemo li kvalitetno, osjećat ćemo se dobro, a vjerojatno ćemo tako i izgledati, no s druge strane, biramo li nekvalitetne namirnice, sasvim je izvjesno da ćemo se jednog dana morati suočiti s posljedicama.
I sve to mi jako dobro znamo. Ali kako onda objasniti one neodoljive napade želje za hranom koji nas znaju zaskočiti iz zasjede? Svi smo im skloni, čak i kad zapravo uopće nismo toliko gladni, nego bismo samo... nešto. Jeste li se ikad zapitali što se iza toga krije?