Vedrana Rudan opet podiže prašinu: u novom tekstu hvali Boru Čorbu i naziva ga ‘najvećim‘, a pritom vrijeđa Plenkovića

Spisateljica Vedrana Rudan u svibnju ove godine rastužila je brojne obožavatelje objavivši na svome blogu da boluje od raka. Nakon te vijesti, njezinim čitateljima obratio se njezin sin Slaven Hrvatin putem majčine službene Facebook stranice.

"Pišem vam u njezino ime. Nismo očekivali toliku podršku od vas. Stiglo nam je na tisuće mailova i poruka s dobrim željama iz čitavog svijeta. Vedrana vam se iskreno zahvaljuje", poručio je tada Hrvatin i obavijestio ih da mu je mama u rukama vrhunskih liječnika Radiochirurgiae iz Svete Nedelje i bolnice Merkur, piše Jutarnji.

"Nije depresivna, nije žalosna, dapače, oduševljena je što joj je život postao izuzetno buran i zanimljiv. Kaže da je konačno spoznala koja je ona faca i nada se da za tjedan dana neće postati još veća. Svi vi koji poznajete njezin humor znate na što misli, neću vam prevoditi jer meni ništa nije smiješno", opisao je tada.

Vijest o raku Rudan je objavila na svome blogu, a napomenula je kako će na neko vrijeme prestati s pisanjem. Nije se oglašavala do srpnja ove godine, a onda je imala i nekoliko postova na svome blogu i u kolovozu ove godine. Sada je odlučila komentirati vijest o smrti Bore Čorbe, frontmena grupe Riblja Čorba, a ovaj će njezin blog post sigurno podignuti prašinu u javnosti. Naime, u spomenutom tekstu Boru Čorbu naziva "najvećim" i hvali njegov rad, dok pritom vrijeđa hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.

Njezin blog post prenosimo u nastavku:

"Otišao je Bora Čorba. ‘Ne možeš pisati o Bori‘, rekao mi je muž, ‘nisi ga poznavala.‘

Nisam ušla u diskusiju. Bora je dio moje duše onako kako to nikad neće biti ljudi koje poznajem otkako sam se rodila.

Treba li nekoga ‘poznavati‘ da bi ti bio blizak onako kako je Bora bio meni i stotinama tisuća drugih koji ga također nisu ‘poznavali‘?

Ne razumijem se u muziku, ne slušam je često, ali Borine pjesme su za mene uvijek bile više od muzike. Utjeha, pomoć da pogledam istini u oči. Kad bismo autom išli na put slušala sam samo njega, pa njega i opet njega.

Kad potpuno izgubljena sjedim u kući i tupo buljim u zid obuzeta svojim demonima slušam Boru, Boru pa opet Boru.

Toplina, očaj, glas gubitnika koji hrapavim glasom meni gubitnici i očajnici priča moju priču je ono što mi nitko, najmanje njegova smrt, ne može oteti. Bora je moj brat, moj heroj, moj Pjesnik nad pjesnicima, moj štap dok bauljam kroz život u potrazi za čvrstim tlom.

‘Pogledaj dom svoj anđele‘ može danas biti himna baš svake zemlje na Kugli. Bora je bez ikakve konkurencije najveći rok pjesnik na ovim nekad našim prostorima koji su nažalost postali njihovi. Bora je bio “četnik”, pišu ovih dana.

Četnik? Je*e mi se ako je bio “četnik”, ja i ne znam tko je “četnik”. Meni je četnik, primjerice, Plenković koji je svakoj hrvatskoj majci ili oteo dijete ili ga ubija glađu. On je Hrvatsku pretvorio u prah i pepeo, ni jedan mu četnik u tom zločinu nije, ne može i neće biti ravan. I Hrvatska je dom koji bi trebao pogledati Borin anđeo, ali mu to ne pada na pamet.

Tješi me da će strahovlada našeg četnika jednom crknuti, Borin glas zvonit će dovijeka.

Jasno mi je, totalno je neprimjereno u istom tekstu spominjati Boru “četnika” i Plenkovića razbojnika, ali znam da se moj dragi “četnik” zbog ovog bogohuljenja ne bi uznemirio. Je*alo se njemu što oni oko njega misle.

Vrtio je svoj film koji je bio i moj i koji jest moj i koji će biti moj dok budem disala. Dragi Bora, davne 1989. bila sam na tvom koncertu u Rijeci u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Pjevao si, “u slučaju građanskog rata, letite avionima JAT-a”. Čitavo se kazalište smijalo onako kako su se u to vrijeme smijali svi kojima bi netko spomenuo građanski rat u Jugoslaviji. Građanski rat u zemlji bratstva i jedinstva? Ha, ha, ha…

Jednom sam te srela na Radio Rijeci. Zapanjilo me tvoje čisto, gotovo djevojačko lice. Izgledalo mi je poput maske koja skriva lice muškarčine gruba glasa i još grubljeg jezika. Ni glas ti nije bio grub. Bila sam zbunjena. Je li taj tihi, pristojni mladić Bora Čorba?

Svi mi imamo tisuću lica, svi smo mi dobri ili loši glumci, ništa naša lica ni naše riječi o nama ne mogu reći. Zato si, Bora, za neke četnik, blago onima koji sve znaju, a za mene ćeš uvijek biti samo lijek za dušu moju", napisala je Rudan.