Veliki jugoslavenski filmski i kazališni glumac Danilo Bata Stojković važio je za ljubitelja druženja, lijepe muzike i za vrlo velikodušnu osobu, što se da vidjeti preko jednog čudnog pravila kojeg se pridržavao.
Onaj tko je pomno, godinama promatrao Danila Batu Stojkovića je konobar u bifeu Ateljea 212, Novica Nikić, s kojim je glumac bio blizak.
"Kad bi negdje zanoćio, ujutru bi pravo, još u onom starom bifeu, dolazio kod mene. Bilo bi to oko deset sati, kada neki glumci već počinju s probama. Uđe Bata s nekim magnetofonom ili kasetofonom, ne sjećam se što je bilo, i kaže kolegama: "E, sad ćete čuti najljepšu pjesmu, koju nikad niste čuli." Onda mu ovi glumci, još je tu bila stara garda, kažu: "Ajde, koja je to pjesma koju mi ne znamo?" I, sjećam se, Bata im pusti "Oj, oblače, nemoj na orače". Ovi padnu u trans. Imao je čudan ukus", priča Novica Nikić, piše Stil.
On priča da je Bata u bifeu uvijek bio ravnopravan sa svima, da je često okupljao i obične ljude, ljude koji nisu iz kazališta, ali da ih je volio impresionirati tako što nije plaćao račune.
"Ostavi, na primjer, samo bakšiš i ode. Kaže: "Ovo ne plaćam." Svi ostanu u čudu. On je to radio kada je iz bifea produžavao u neku drugu kafanu, ali je sutradan, redovno, dolazio platiti dugove. Ili pošalje po Olgi. Njegovi gosti nikada nisu plaćali račune, jednom ih je jedna kolegica jurila da im vrati pare, jer nije znala za Batino pravilo", kaže Nikić.
"Bife Ateljea 212 u vrijeme Bate Stojkovića bio je stjecište fantastičnih duhova ili, kako je to rekla jedna spisateljica, reprezentacija duha", podsjeća Caci Mihailović.
"Ljuba Moljac i Baja Bačić bili su beskrajno duhoviti. Oni su još u ono vrijeme, kad su svi bili živi, smišljali epitafe, šta će kojem glumcu pisati na grobu. Za Taška Načića su smislili: "Mnogo pio, mnogo jeo, pola groblja zauzeo". A za Batu Stojkovića: "Ovdje leži Bata Čuburac, umro na vrijeme, boli ga k….‘", kaže Caci, piše Stil.
