Cijela Hrvatska i Europa znaju za Baby Lasagnu, brzina kojom je scensko ime iza kojeg se krije 28-godišnji glazbenik iz Umaga Marko Purišić ušlo u sve pore javnosti, još prije njegove pobjede na Dori, još prije ekplozije na Eurosongu, fascinatna je.
Hrvatska je i ranije imala "zvijezde trenutka", glazbena imena koja bi bljesnula i požnjela pažnju, ali to je, prije pojave Marka Purišića, bilo uglavnom hit pjesmom, eventualno dekolteom i duljinom nogu, erotičnošću u prezentaciji.
U razgovoru s ljudima čujete kako ih je Lasagna osvojio "pristojnošću, prizemnošću, čestitošću, dobrim odgojem", pa onda "iskrenošću, otvorenim govorenjem o vlastitim problemima s mentalnim zdravljem" i načinima kako ih je prebrodio. Kod mnogih je stekao simpatije svojim ispovijedanjem vjere, važnosti molitve, euharistije, činjenice da mu je jedan razgovor s očevim prijateljem svećenikom otvorio oči i promijenio život.
Dakle, brojni su razlozi zašto se Marko Purišić ušuškao u srca ove nacije, puno su širi od ritma i stiha "Rim Tim Dagi Dim". Premda pjesma nije nipošto zanemariv proizvod.
Nakon Markove pobjede na Dori, novinari su, guglajući njegovo ime, naišli na sadržaje koji ranije, dakako, nisu imali takav medijski odjek. Poput prošlogodišnjeg gostovanja Marka i Martina Purišića u jednom podcastu, u kojemu je naša današnja eurovizijska superzvijezda otvoreno pričala na temu anksioznosti, iskrene, glumljene, vlastite.
"Meni je to problem kod današnjeg društva, što je sve ekstrem. Svi idu u ekstreme, sve je pornografija, sve je nabijeno, sve je toliki show... eksplodirat će! Ovo nije održivo.
Ja sam lik koji će staviti masku ego tipa, samo da mogu prikrit svoje nesigurnosti i da s njom poduprem ovo što radim, jer inače, bez nje, ne bih mogao ovo doseći. Današnje doba je doba tjeskobe i depresije. Sad je čak došlo u modu da svi govore da su tjeskobni! Svi pate od tjeskobe! Vjerojatno je istina da je porastao broj, ali ljudi se predstavljaju s tim kao da je to dio njihovog personalityja. Znaš ono: Ja nemam svoj personality i onda da ti pokažem tko sam ja, ja ću ti reći da patim od anksioznosti.
Kužiš, ja se upoznam s osobom, nije prošlo tri minute, a ona mi kaže: Čuj, ja sam anksiozna. Što je ovo? Ne znam kako se zoveš, dala si mi ruku prije tri minute...
A opet, ne možeš negirati to, jer je stvaran problem. Znam ljude kojima je njihova seksualna orijentacija postala dio njihovog personalityja, kao da nemaju više ništa za ponudit‘ kao osoba. Ja sam taj i to je to... To je tužno" - rezonirao je Marko Purišić.
Ispričao je i koliko je sam bio zbunjen kad je osjetio da mu treba psihološka pomoć.
"Prije nego što sam otišao, razmišljao sam: Što ću ja tamo...? Onda ne znaš gdje ćeš uopće to tražit‘, kod koga ić‘... Onda sam rekao svojim roditeljima da mislim da bi mi trebalo, da bih razgovarao, a moji roditelji, ono Ličani, kao što ćeš ti ići kod psihologa? Ali kroz razgovor, kad sam im objasnio...
Ako netko ima psiholoških problema i sluša ovo, želim mu reći: Otiđi u psihologa, otiđi u crkvu, otiđi gdje možeš naći pomoć. Samo otiđi..." - poručio je trenutno najpopularniji hrvatski glazbenik.
Upravo ovim povodom kontaktirali smo poznatu splitsku psihologinju Andreu Čvrljak i postavili joj pitanja vezana uz javne istupe Baby Lasagne i važnost razgovora o mentalnom zdravlju.
Rekli ste da ste pratili i podržavali Baby Lasagnu. Ima li to kakve veze s činjenicom da je riječ o glazbeniku koji je, u više navrata, vrlo otvoreno govorio o psihološkim izazovima, pa vam je i s te strane, kao psihologu, bio zanimljiv?
- Marko Purišić ostavlja dojam slobodne, osjetljive, jednostavne i kreativne osobe. On je dio banda i cijela njihova izvedba može slati poruku da se vratimo svojim korijenima, unatoč prividnom razvoju digitaliziranog svijeta. On progovara o svojim problemima, a kada javna osoba slobodno o tome govori, osvještava problem među mladima. Šalje poruku da je okej osjećati se tako, da prihvatimo svoje psihološko stanje, da tražimo rješenje.
Mediji su ga prepuni zadnja dva mjeseca, pretpostavljam da ste mogli steći neki uvid u njegovu osobnost. Kakvo mišljenje imate o njemu?
- Imam dojam je hrabra, jednostavna mlada osoba koja ima kreativni potencijal, a u isto vrijeme jednu umjerenost. Nije lažirao "moderni self", pokazao je stvarnog sebe.
Koliko je važno kad osoba koja je toliko medijski prisutna i zanimljiva, te može imati izuzetan utjecaj, otvoreno govori o vlastitoj anksioznosti i depresiji?
- Jako je važno, jer populaciji osvještava prisutnost problema i daje podršku drugima koji imaju isti problem. Osim toga, destigmatizira mentalne poteškoće. Destigmatizacijom lakše pronalazimo rješenje za svoj problem.
Iz vašeg iskustva u radu s pacijentima, osjećate li utjecaj koji poznate osobe preko društvenih mreža (jer tako ih se danas prati više, nego u njihovim javnim nastupima) imaju izravno na ljude, njihove procjene, odluke, osjećaje?
- Imaju veliki utjecaj, smanju osjećaj usamljenosti, izoliranosti, daju i primjer da, unatoč našim preprekama, možemo realizirati naše snove. Pomažu u identifikaciji.
Koliko često se danas osobe suočavaju s problemima anksioznosti i depresije na način na koji je Baby Lasagna pričao o njima? Što su najčešći uzroci tome? Što je najvažnije poduzeti?
- Anksioznost i depresija su u porastu kod mlade populacije. Uzrok je psihički konflikt, koji nije nužno unutar nas. Okidači mogu biti u okolinskim zbivanjima. Važno je promišljati funkcionalnim pristupom.
Koliko je javno govorenje o problemima s kojima se suočavamo iscjeljujuće?
- Ono pomaže, ali ne treba pretjerivati o tome. Svi želimo emocionalno stabilne junake, otkrivanje ranjivosti je dobro, ali je u javnom svijetu važno biti stabilan. Otkrivanje našeg problema i suport okoline uvijek će pomoći u rješavanju problema.
Je li za emotivca, kakvim se predstavlja Marko Purišić, ovakav erumpirajući i intenzivni uspjeh potencijalni okidač za nove mentalne izazove? Što biste mu savjetovali?
- Sigurno da je ovo veliki izazov za njega, intenzivan uspjeh nas potakne, ali i preplavi u svijetu gdje se puno očekuje od naše performanse. Svajetovala bih mu da ide polako, ne žuri i da se veseli.
Što biste savjetovali bilo kome od nas, pripadnika "anksioznog čovječanstva?" Koji su najvažniji koraci koje bi svatko od nas trebao poduzeti da ostane na "ti" sa svojim mentalnim zdravljem?
- Njega mentalnog zdravlja je od velike važnosti. Na faktore koji do dovode do anksioznosti ne možemo utjecati u okolini, ali možemo promjeniti "mit" o kontriranju realnosti. Nekada je potrebno potražiti stručnjaka, a nekada rješavamo svoje probleme kroz vrijeme, prostor i u krugu dragih ljudi, familije, novih aktivnosti. Čovječanstvo će ostati anksiozno, ali mi trebamo promijeniti način percepcije i razmišljanja.