Iako je od premijere njegove predstave "Balade" prošlo neko vrijeme, mladi glumac Jan Kovačić, sin poznate pjevačice Ivane Plechinger i sjajnog gitariste Bruna Kovačića, još zbraja dojmove. I osjeća se, priznao je u razgovoru za Jutarnji, jako čudno.
"Balade" je najlakše opisati kao glazbenu monodramu, a Jan je tu predstavu napravio za završni ispit iz govora na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. "Komedija", kazalište u kojem je ove godine postao član ansambla, stavila ju je na svoj repertoar u klubu Kontesa.
- Tako sam se osjećao i nakon ispita. Napravio sam 45 minuta slatke predstave, uzeo tri balade i uprizorio ih, napisao malo glazbe i pokazao ljudima. Naravno da sam se nadao pozitivnim reakcijama, no bile su mnogo jače nego što sam očekivao, do toga da su mi rekli da je senzacionalna - kaže mladi glumac, koji će se na pozornicu popeti i u studenom i u prosincu.
"Balade" su sjajna kombinacija glazbe, glume, priče, Krležinog Petrice Kerempuha.
- Kada smo razgovarali o tome što ću pripremiti za ispit, moja draga profesorica i fantastična glumica Alma Prica, koja mi je bila mentorica, i ja dugo smo razmišljali. Rekao sam da bih se volio baviti nekim narječjem, jer se narječja jako plašim. To čak i kažem u jednoj od pjesama tijekom predstave.
Plašim se zato što se u mojoj obitelji sa mnom sprdaju jer mi izvrsno ide britanski, škotski i irski naglasak, ali dubrovački, neki dalmatinski, ma koji god hoćete... pretvore se u čudnu mješavinu i ne nalikuju ni na što! Baš zbog toga profesorica je rekla: Znam što ćeš raditi! ‘Balade Petrice Kerempuha‘.
A on je, kaže, baš takav - čim ga nešto prestraši, zna da to je prava odluka.
Trebalo mu je mjesec dana, a u radu mu je pomogao kolega glumac Vid Balog.
- On je naš majstor za kajkavštinu. Da nije bilo njega, ne bi zvučalo tako kako zvuči - dodaje glumac.
Pokoju sugestiju dobio je i od tate Bruna Kovačića, jednog od najpoznatijih gitarista u Hrvatskoj, ali i od mame Ivane Plechinger, spisateljice, glazbenice i voditeljice, te mlađeg brata Viga.
Cijela je obitelj Kovačić u glazbi, ali nikad se nisu nadmetali tko je bolji i veća faca.
- Kod nas je to nekako organski, mi se nadograđujemo. Čak se ni tata, koji je od nas četvero najjači u glazbi, ne boji pitati mamu, pa i brata i mene što mislimo. Brat je trenutno na četvrtoj godini kompozicije na Glazbenoj akademiji i super mi je vidjeti kako se tata njemu obraća za pomoć - otkriva.
Jan je preddiplomski studij završio na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je pohađao smjer glume i lutkarstva. Nakon toga upisao je diplomski studij na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Otišao je u glumu iako je bio razmišljao i o glazbenoj akademiji. Logično, cijeli je život živio uz glazbu, svira gitaru i klavir.
- Znao sam da želim studirati glumu, ali i da bih se nakon toga htio baviti glazbom. Pozornica me oduvijek privlači. Logično je rješenje - mjuzikl - kaže i dodaje kako se i u svojem diplomskom radu bavio njime.
- Odlučio sam tako jer to mi je blisko, nešto čime se želim baviti, ali i zato što mislim da se, pogotovo na zagrebačkoj akademiji, premalo o tome govori. Mjuzikl je jedna od najtežih glumačkih formi jer zahtjeva multitasking, u njemu pjevaš, plešeš i glumiš, a sve mora biti skladno - ističe.
I baš zbog strasti prema mjuziklu, činjenica da se zaposlio u Komediji još ga više veseli.
- Dobio sam priliku raditi u kazalištu koje me cijeli život zanimalo, i to još dok sam bio student. To je nezamislivo prekrasno, a znam koliko je teško doći do posla - govori.
Priča o studentskim danima u Osijeku - gdje se puno više radio mjuzikl nego u Zagrebu. Imao je, kaže, sjajne profesore - njegova klasa bila je zadnja klasa prerano preminulog glumca i redatelja Saše Anočića.
- On mi je dao prvu glavnu ulogu, u predstavi ‘Hortenzija je rekla: Baš mi se fućka‘, po Feydeauu, koju smo radili za ispit iz glume, i rekao mi da mi je mjesto u Komediji - prisjeća se Jan.
U prosincu ga čeka još jedan veliki ispit, ali ne za ocjene - morat će sam sebe gledati na malom ekranu kada se na HRT-u počne prikazivati nova sezone odlične serije Vinka Brešana "Dnevnik velikog Perice".
- To je moja prva televizijska uloga, prvi put da sam radio nešto pred kamenom. Bilo mi je prekrasno i istodobno zastrašujuće. Glumio sam sa Živkom Anočićem, o kojem sam razgovarao s njegovim pokojnim bratom Sašom, u seriji o kojoj smo razgovarali, jednoj od najboljih ikad kod nas napravljenih. Duhovita je, emotivna, a glazba je divna. U seriji sam član benda koji je inspiriran The Beatlesima, koje i sam volim. Bernard Tomić, Vili Gobac, Tit Medvešek i ja članovi smo benda i jako smo se dobro zabavljali radeći. Čekam da vidim kako će mi biti vidjeti svoju ‘njušku‘ na televiziji i znam da ću biti jako samokritičan. No, bez obzira na sve, osjećam ponos i zahvalnost što mi je upravo to bio prvi projekt pred kamerom - kaže.
Prije toga, u studenome, u Komediji će premijeru imati mjuzikl "Jadnici".
Kada ga slušate kako strastveno govori o svojem poslu, čini se da su se tom 25-godišnjaku sva vrata lako otvarala i da je glatko dospio do ovako sjajnog početka karijere. Nije baš tako.
Akademiju je, primjerice, upisao tek iz trećeg pokušaja. Prvi neuspjeli pokušaj nakratko ga je deprimirao, no odlučio je otići drugi put. Pripremao se, a onda, malo prije prijemnog, doživio strašnu prometnu nesreću. Na njega je, na pješačkom prijelazu, naletio policijski automobil i vozio ga tako trideset metara. Jan je imao prijelome nogu, lopatice i ključne kosti... Napukle su mu prsna kost i lijeva potkoljenica. Zadobio je blagi potres mozga i krvarenje u mozgu.
Oporavak je bio dug i težak, no čim je mogao, uz pomoć obiteljske prijateljice i mentorice Jasne Palić počeo se pripremati za sljedeću godinu i ostvario prvi korak prema snu u Osijeku.
Danas ne razmišlja previše o tome, a i kada razmišlja, smatra da je valjda postojao neki razlog zbog kojeg su se stvari posložile tako kako jesu. I, naravno, kada vidi brojne ožiljke na tijelu.
- Išao sam na audiciju za neku reklamu i ušao u zadnji krug s još jednim dečkom. Morali smo skinuti majice i tu sam stajao ja sa svojim ožiljcima koji su tada bili puno veći i puno izraženiji, posebno na leđima. Mislim da je njima to bilo malo ‘uf‘, pa zbog toga nisam dobio angažman - prisjetio se Jan nemile životne epizode se u razgovoru za Jutarnji.
