Bivša splitskaTV voditeljica, a danas "sinjska" fotografkinja i producentica Petra Nižetić Mastelić, nakon što je živjela u Americi sedam godina, prije dvije godine vratila se u Hrvatsku.
Dinamičan život u San Franciscu zamijenila je obiteljskom idilom u Brnazama kod Sinja, gdje je ugostila novinara IN magazina Gordana Vasilja.
Petra Nižetić Mastelić ondje, naime, već drugu godinu zaredom oduševljava svojim projektom blagdanskog obiteljskog fotografiranja.
‘‘Božićna foto čarolija je zamišljena kao obiteljski trenutak. Puno ljudi i nema iskustva s kamerom, žele se opustiti i ne razmišljati o tim stvarima nego to prepustiti u ruke profesionalca. Djeca su zapravo najljepši dio te priče jer oni najviše uživaju u tome. Oduševe se kad vide rekvizite, snijeg i razne efekte koje im priredim‘‘, govori Petra o svom projektu i profesiji koja se, nakon godina provedenih ispred kamere, preselila iza objektiva.
Ideja za profesionalno bavljenje fotografijom pojavila se dok je živjela u Americi. Nakon studija fotografije u San Franciscu otvorila svoj studio sa čarobnim scenografijama u Sinju.
‘‘Ja se stvarno trudim da te pozadine i scenografije budu kao da si došao na filmski set. Ne štedim na rekvizitima, uglavnom nabavljam stare stvari, jer mislim da ta nostalgija ljudima daje poseban osjećaj topline. Tu su stari bicikli, stari fenjeri, poštanski sandučić gdje djeca ispisuju pisma Djedu Božićnjaku.‘‘
Povratak u Hrvatsku 43-godišnja Splićanka drži najboljom odlukom.
‘‘Jedan od razloga zbog kojeg smo se vratili u Hrvatsku što smo tamo bili sami, bili smo prepušteni jedno drugome s dvoje male djece i falilo nam je. Falila nam je obitelj, ali falila nam je i pomoć, nećemo se lagati...‘‘, iskrena je Petra koja još uvijek, premda je nema dugo ispred kamera, izaziva pažnju svojom pojavom. Zapravo, zbog toga i više.
Ispričala je zanimljivu podudarnost iz vremena kad je s Marijanom Batinić vodila kultnu emisiju "Po ure torture".
"Ja vjerujem jako u karmu i sudbinu. Naime, mi smo u ‘‘Po ure torture‘‘ imali ‘‘Davnik‘‘, u kojem smo parodirali vijesti i dnevna zbivanja i imali smo kulisu na kojoj su bili satovi: New York, Pariz, Tokyo i Brnaze! I ja završim u Brnazama‘‘, smije se.
A u seoskoj idili najviše uživaju njeni i Franini sinovi, petogodišnji Jozo i dvije godine mlađi Milo.
‘‘Odluka je najviše pala upravo zbog djece da se skućimo zasad u Sinju, odnosno u Brnazama, jer imamo kuću, imamo prostor oko kuće, djeca se penju po stablima, kopaju u vrtlu, pomažu baki, tako da stvarno uživaju i mislim da su to jako bitne stvari da im se odmalena usade. A poslije ćemo vidjeti...‘‘
Da jabuka ne pada daleko od stabla, potvrdili su i maleni Jozo i Milo.
‘‘Znači, podijelili su se kao da smo namjestili. Jozo je definitivno više umjetnička duša, senzibilniji je i usudila bih se reći kreativniji, dobro, i stariji je malo. On više voli crtanje, voli sve raditi s rukama, a Milo je definitivno sportski tip. To smo skužili prije nego je prohodao, bilo je baun, baun, baun.‘‘
Najveća Petrina potpora u pokretanju fotoprojekta upravo je njezin suprug, poduzetnik i bivši košarkaš Frano Mastelić.
‘‘Pa Frano je mene gledao godinama kako cupkam u mjestu i trljam dlanove i zna koliko sam truda uložila u sve to skupa... Tako da mi je jako velika podrška i jako blagonaklon.‘‘
Na pitanje u čemu je tajna njihova skladnog osmogodišnjeg braka, odgovara:
‘‘Pa znaš što, brak je težak, nećemo se lagati, pogotovo kad su djeca mala, jer ti preokupiraju život. Sve je nekako usmjereno ka njima i jako je lako, to je jako skliski teren, da muž i žena izgube sebe u cijeloj toj priči... Tako da u principu je potrebno jako puno rada‘‘ - zaključuje Petra Nižetić.
