Savezničke snage, preciznije Amerikanci i Britanci, 1943. godine započeli su Operaciju Gomora (Operation Gommorah), prikladan kodni naziv za zračno bombardiranje Hamburga tijekom II. svjetskog rata poznato i kao ‘bitka za Hamburg‘. Osnovni cilj masovnog bombardiranja bilo je uništenje hamburških naftnih rafinerija, brodogradilišta i pristaništa za podmornice.
Operacija je trajala 8 dana i 7 noći, a u njoj je korišteno nekoliko taktika, od kojih najviše ‘area bombing‘, a to je do tada bio najveći zračni napad u povijesti zrakoplovstva te su ga britanski vojni dužnosnici nakon rata često nazivali ‘njemačkom Hirošimom‘.
Najveći dotadašnji zračni napad, koji bi prema svim kriterijima trebao biti svrstan u kategoriju ratnih zločina, osmislio je britanski premijer Winston Churchill uz pomoć američkog zapovjednika zračnih snaga koji je tada bio Arthur ‘Bomber‘ Harris, a provele su ga RAF Bomber Command koji je provodio većinom noćne, i USAAF Eighth Air Force koji je provodio dnevne akcije.
Prvi napad izveden je u 1 ujutro i trajao je oko sat vremena, a od tada su naleti ogromnih eskadrila, u prosjeku 700 bombardera, bili redovni. Trećeg dana operacije suho i toplo vrijeme pogodovalo je katastrofi koju se danas pamti kao ‘Feuersturm‘ (vatrena oluja). Na već devastirani grad, jer ciljevi u brojnim preletima nisu bili vojni nego civilni objekti, izbačen je veći broj zapaljivih bombi nego je bilo uobičajeno, a to je izazvalo požar s vjetrovima od 240 km/h i temperaturama koje su dosezale 800°C. Svjedočanstva preživjelih iz te noći su stravična.
U tom napadu poginulo je najviše ljudi (više nego u inicijalnom udaru na Hiroshimu), velika većina u skloništima, a kaos u kojem je izgorjelo oko 20 kvadratnih kilometara grada možda najbolje opisuje činjenica da je zbog ogromne temperature gorjeti počeo i asfalt na cestama.
Operacija Gomora, koju su saveznici nazivali ‘moralnim bombardiranjem‘, prouzročila je smrt najmanje 50 tisuća ljudi, većinom civila, a više od milijun ostavile beskućnicima. Hamburg je u tih osam dana preletjelo oko 3 tisuće zrakoplova, od kojih je srušeno 440, a izbacili su 9 tisuća tona bombi koje su uništile 250 tisuća kuća i stanova. Britanci su tako, uz velikodušnu američku pomoć, dobili svoju preuveličanu osvetu za njemačko bombardiranje Londona, a izvori iz Wermachta govore kako je i Hitler bio potpuno zatečen stradanjima te je bilo govora o tome da bi Njemačka, ako se takvi napadi nastave, mogla izaći iz rata.