Brojni brodovi i avioni su netragom nestali unutar imaginarnog Bermudskog trokuta, a do dana današnjeg te nestanke nitko nije uspio potpuno demistificirati.
National Geographic piše da je jednog sunčanog dana prije osamdesetak godina pet mornaričkih aviona poletjelo iz baze na Floridi u sklopu rutinske obuke pod nazivom Let 19. No, bio je to njihov posljednji let; ni avioni ni posada nikada više nisu viđeni.
To su začeci legende o Bermudskom trokutu, toj ukletoj zoni ograničenoj Miamijem, Bermudima i Portorikom. Ne postoji službena statistika, no u prošlom stoljeću brojni brodovi i avioni jednostavno su netragom nestali unutar tog imaginarnog i, čini se, ukletog trokuta.
U prošlosti su zabilježene neobične karakteristike ovog područja, čak je i Kolumbo u svom dnevniku pisao o bizarnom ketanju igle kompasa u toj oblasti. Područje je dobilo ime u kolovozu 1964. godine, kada je Vincent Gadis skovao termin Bermudski trokut dok je pisao naslivnu priču o nestanku leta 19 za časopis Argosy. Tak članak je potaknuo stvaranje brojnih mitova, te egzotičnih teza koje su pokušavale rasvijetliti što se dogodilo nestalim putnicima.
Nestanci su pripisivani ogromnim morskim čudovištima, divovskim lignjama, vanzemaljacima i postojanju misteriozne treće dimenzije koju su stvorila nepoznata bića, pa čak i oceanu koji iznenada izbacuje velike količine zarobljenog metana.
No, kako to već biva, realnost je kudikamo prozaičnija. Majka priroda, ljudska greška, loša izrada ili dizajn ili obična "loša sreća" mogu objasniti puno tih nestanaka. Riječ je, napomenimo, o veoma frekventnom i nekoć loše kontroliranom zračnom području.
Krenemo li od "Leta 19" iz 1945. godine (s početka teksta), evo rekonstrukcije.
Let 19 je krenuo iz američke mornaričke zračne postaje u Fort Lauderdaylu na Floridi Pet američkih torpednih bombardera poletjelo je sa 14 oko 14:10 na rutinsku misiju obuke. Predvođen instruktorom poručnikom Charlesom Taylorom, zadaća je bila let trokrakom (trokutnom) rutom sa nekoliko vježbi bombardiranja preko sprudova. Bilo je to doba bez GPS-a u avionima, piloti su se oslanjali na kompas kako bi znali koliko dugo lete u određenom pravcu i kojom brzinom. U Taylorovom zrakopolovu očigledno su oba kompasa bila neispravna, a transkripti komunikacije ukazuju da tijekom leta nije nosio ni sat.
Avioni su letjeli u jednom smjeru pa u drugom dok se blago dnevno svjetlo pretvaralo u tamno olujno more. Transkripti još daju informacije o tome da je Taylor smišljao plan; čim nivo goriva u prvom avionu padne ispod 10 galona, svih pet aviona je trebalo sletjeti na more.
No, bili su to robustni zrakopolovi, piloti su ih ponekad nazivali "Željezne ptice", pravljeni kao tenkovi koji su se iz borbi znali vraćati izrešetani, ali i dalje funkcionalni. Bili su veoma teški, bez pilota težili su po oko 4500 kilograma.
To je bila otegotna (doslovce tako) okolnost za slijetanje na otvoreno more. K tomu, šansa da zračna posada preživi noć u hladnim vodama bila je nikakva, dok je vjerojatnost da će olupina brzo potonuti bila - golema.
U danima koji su uslijedili je izvršena masovna potraga na kopnu i moru, ali ni tijela ni olupine nikada nisu pronađeni, a da tragedija bude veća i jedan od spasilačkih aviona također je nestao zajedno sa svojom posadom od 13 ljudi.
U konačnom izvješću mornarice za nestanak Leta 19 okrivljena je greška pilota. Taylorova obitelj se, međutim, pobunila pa je naknadno presuda redefinirana u opis "uzrok nepoznat", prenosi NG.
Područje Bermudskog trokuta ima neke neobične karakteristike. To je jedno od samo dva mjesta na Zemlji — drugo je oblast nadimka Vražje more na istočnoj obali Japana, koja ima sličnu misterioznu reputaciju — gdje se sjever i sjeverni magnetni pol poravnavaju, što kompasu otežava očitavanje.
Također je dom nekih od najdubljih podvodnih rovova na svijetu; olupine su mogle poptonuti u vodeni grob miljama ispod površine oceana. Većina morskog dna u Bermudskom trouglu je duboka oko 5.791 metara, a na jednom se mjestu rov Portorika strmoglavljuje na čak 8.229 metara ispod morske razine. K tomu, snažne struje i uragani dodatno otežavaju plovidbu.
Do dandanas nema, međutim, materijalnih niti egzaktnih dokaza što se točno zbilo, pa mit o ukletom Bermudskom trokutu živi i dalje.