Jedna od najpoznatijih dječjih knjiga svih vremena je bez sumnje Alisa u zemlji čudesa autora Charlesa Lutwidgea Dodgsona, poznatijeg po pseudonimu Lewis Carroll. Radnja romana prati doživljaje djevojčice Alise, koja upada u zečju rupu i zatekne se u fantastičnom svijetu punom neobičnih, izmišljenih stvorenja. No, nakon što pročitate ovaj tekst, priču više nikad nećete doživljavati na isti način... Autor Charles Dodgeston, prenosi Kurir, bio je – pazite sad - matematičar na Sveučilištu Oxford, a zabavljao se fotografirajući kapelu obitelji Lidel. "Glava" te obitelji bio je Henry koji je imao desetero djece, među njima i kćerkicu Alice. Fotografija je tada bila velika "novitada", obitelj Lidel bila je presretna što ih netko ovjekovječuje fotoaparatom, na tom kraju 19. stoljeća.
Matematičar Dodgson – kasnije pisac, te stalno hobi-fotograf – lijepo se slagao s djecom i puno je vremena provodio s njima, pričajući im izmišljene priče. Među ostalim, i priču o magičnoj Zemlji čudesa. Alice je bila posebno zanesena pričom, te od sve djece s kojima se Charles družio najveća mala avanturistica – premda tek četverogodišnjakinja. Pripovjedač je bio potpuno očaran njome... Postala mu je muza, knjiga je nazvana po njoj. No, uz kakvu cijenu? To nitko pouzdano ne zna.
Izmučeni um
Samom Dodgson, koji se potpisao kao Lewis Carroll, nije ni na kraj pameti bilo da će njegovo literarno djelo postati planetarno poznato, te da će se znanstvenici baviti njime kao fenomenom. Zahvaljujući tolikom publicitetu, isplivali su i neki kurioziteti koji govore ne samo o vremenskom kontekstu nastanka priče, nego rasvjetljuju i mračne dijelove piščeva izmučenog uma te prilično nesretnog bića.
Lewisov – to jest Charlesov – otac je bio svećenik, a on najstarije dijete, koje je mlađe sestre uvijek zabavljalo izmišljenim pričama i igrama, te crtežima. I u odrasloj dobi više je volio društvo djece nego odraslih.
Jednom je Charles vodio malu Alice i njezine dvije sestrice s kolegom s fakulteta u Oxfordu na izlet. Plovili su čamcem niz rijeku Temzu u travnju 1856. godine, a djevojčicama je pri tom Charles pričao priče – tako je navodno nastao nacrt one nazvane po Alice, piščevoj miljenici.
Tijekom naredne godine Dodgson je pisao, mijenjao detalje i radio nacrte za priču, vježbao ilustracije i kopirao dječja lica s fotografija. Prvo izdanje Alise u zemlji čudesa objavljeno je 1865. godine, no tome je prethodilo puno crtanja, pisanja, dorada i analiza. Sva dječja lica s fotografija izgledala su tužno, a vjeruje se da je izbirljivi Bijeli Zec zapravo personifikacija samog Charlesa (Lewisa). Kad mu se učinilo da je priča savršena, darovao ju je maloj Alice Lidel kao božićni dar pod nazivom: "Alisine avanture pod zemljom", uz posvetu: "U znak sjećanja na ljetni dan".
Uz dodatna poglavlja, nastavlja Kurir, sastavio je knjigu, objavio je pod tim nazivom, a ona je u rekordnom roku postala bestseller. No, Dodgson je htio nastaviti miran život matematičara, pa se zbog toga utekao pseudonimu Lewis Carroll. Uz taj alter ego objavio je nastavke knjige.
Preferirao djecu
Kao "običan čovjek", uz neobične sklonosti ka druženju s djecom (posebice djevojčicama), Charles je imao puno dijagnoza. Patio je od disleksije i s naporom čitao, zbog čega se radije bavio – brojevima. Imao je i ozbiljnu govornu manu, mucao je i teško verbalno općio. No, s djecom se lakše sporazumijevao... Patio je i od izuzetno bolnih migrena, te opsesivno-kompulzivnog poremećaja po pitanju urednosti. Čini se i da nije baš imao "odraslih" prijatelja, a odbijao je čak i pisanu komunikaciju – pisma čitatelja knjige vraćao je nepročitana pošiljateljima.
S druge strane, uživao je biti s djecom, koju je – uz dopuštenje roditelja – rado fotografirao. Pisao je pisma Alice i u njima povjeravao da bi je "volio poljubiti" i da mu "nedostaje kada je odsutan". Čak ju je zamolio da mu pokloni pramen kose.
Inače je, sukladno učenju Oxfordske Kristove crkve koju je pohađao, živio u celibatu jer je tamošnji akademski nauk nalagao život bez seksa "jer bi seks omeo jasno razmišljanje". Morao je potisnuti seksualni nagon jer je smatran "grješnim", barem do braka koji je, tehnički, mogao sklopiti jednog dana.
U nekim je pismima svojim rijetkim prijateljima pisao da "voli djecu, ali ne dječake", što sugerira da je bio heteroseksualac, ali možda i pedofil. No, to treba uzeti s rezervom. Ipak, postoje neke fotografije malene Alice koje bi danas bile okarakterizirane kao pornografija – na primjer, u poderanom i golišavom kostimu prosjakinje. Povjesničari tvrde da je, u onovremenom kontekstu, takvo što bilo prihvatljivo.
Mnogi se slažu, piše Kurir, da je Charles/Lewis ipak bio "slab" na Alice – gajio je neprimjerene osjećaje koje je potiskivao, zbog nje je i gubio san. Njezina praunuka Vanessa Tate u jednom je intervjuu izjavila da je "bio zaljubljen u Alice, ali to nipošto nije htio priznati".
U jednoj od knjiga koje je napisao o matematici, Dodgson je priznao da bi "sebi vrtio brojeve kroz glavu u vremenima kada se borio s nečistim mislima", što se moglo odnositi na kršenje celibata uopće, ne na pedofilske sklonosti. Nikad ni jedna od djevojčica nije svjedočila protiv njega, sve su tvrdile da ih je zabavljao, držao u krilu, možda poljubio u čelo ili tjeme i – to je to. Prava Alice je bila umorna od slave godinama prije nego što su dječje zvijezde glumile na televiziji i u filmovima. Postala je poznata ličnost jer je bila - prava Alisa u zemlji čuda. Njezine fotografije su se pojavljivale svuda, pa su ljudi znali kako izgleda i gdje živi.
Kako je odrastala, umorila se od toga da bude povezivana s likom. Kada je imala 11 godina, njezina obitelj je prekinula prijateljstvo s Charlesom Dodgsonom, ali je on ipak uspio napraviti njezinu fotografiju kad je napunila osamnaest. Na fotografiji se doima nesretno i odaje dojam nelagode – razlog bi mogla biti nedavna smrt njezine sestre. Uglavnom, svijet više nije bio magično mjesto kao što je to bio nekada, dok je bila malena curica. Pokušavala je mir i stabilnost naći podižući vlastitu obitelj na engleskom selu, a s likom iz Zemlje čudesa se "pomirila" tek u svojim osamdesetima. Kada je preminula, na njenom nadgrobnom spomeniku napisano je "Alisa u zemlji čuda".
Droga slična heroinu
A propos danas već književnog klasika za djecu, puno ljudi pretpostavlja da je nastao dijelom i pod utjecajem psihodelika. Prema nekim tumačenjima priča je puna droga koje mijenjaju stanje uma, gusjenica bi pušila opijum, jer je to u to vrijeme bilo legalno. Komadi gljiva bi mogli biti referenca na halucinogene gljive, a boce misterioznih tekućina koje Alis pije – možda čak laudanum, droga slična heroinu. No, ne postoje nepobitni dokazi ni za to.
Charles Dodgeston alias Lewis Carroll se nikad nije oženio, niti imao vlastitu djecu. U jednom od svojih dnevničkih zapisa napisao je: "Molio sam se Bogu da mi da novo srce."
Alice se udala za studenta s Oxforda - profesionalnog igrača kriketa. Imali su tri sina. Nazvala ih je Leopold po princu, Alan, a jednoga Karil, što bi se moglo protumačiti kao varijacija "Carrola".
Kao udana žena, Alice i njezin muž su se preselili u kuću na selu. Imala je sluge koji su joj pomagali u vođenju kuće, a u slobodno vrijeme je naučila crtati i slikati. Na žalost, njezinba dva najstarija sina, Leopold i Alan, ubijeni su tijekom Prvog svjetskog rata. Njen muž je ubrzo umro, i bila je primorana prodati svoje dragocjenosti kako bi plaćala troškove vezane uz kuću. Godine 1948. prodala je originalni rukopis koji joj je poklonio Lewis Carrol na aukciji za 15.400 funti privatnom kolekcionaru. British Museum je na kraju došao u posjed rukopisa, u njemu je i danas.
