Oduvijek sam želio raditi svetog Jeronima Dalmatinca, govori nam akademski kipar Veno Jerković iz Kaštel Kambelovca, izabrani autor kipa u kamenu velikog sveca rodom iz Stridona u ondašnjoj rimskoj Dalmaciji, koji će u povodu 1600. obljetnice smrti jednog od najvećih crkvenih naučitelja s početka kršćanstva, biti postavljen u bazilici Usnuća Marijina na Sionu u Jeruzalemu.
– Prije nekog vremena samoinicijativno sam radio Jeronimove skice koje je vidio fra Tomislav Glavnik, koji je došao kod mene ovdje u moj atelje u Kambelovcu, i jako mu se svidjelo to što sam skicirao. On me i potaknuo da se javim na natječaj, koji je u povodu obilježavanja jubileja svetog Jeronima raspisala Kölnska nadbiskupija, koja je onda izabrala moj kip kao izvedbeni za jednu nišu u bazilici na Sionu.
Inače, fra Tomislav Glavnik, zamjenik provincijala Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca, dugogodišnji je licencirani vodič za hrvatske hodočasnike u Svetu zemlju, te je u razgovoru s njemačkim benediktincima koji upravljaju bazilikom na Sionu došao na ideju da u crkvi Usnuća Marijina bude postavljen kip svetog Jeronima.
Za one koji to ne znaju, sveti je Jeronim veliki dio svoga života proveo kao isposnik pored špilje u Betlehemu u kojoj se rodio Isus Krist, te je uradio kapitalno djelo za zapadnu civilizaciju prevevši u četvrtom stoljeću Bibliju s hebrejskog, aramejskog i grčkog na narodni latinski jezik i taj prijevod poznat kao Vulgata u upotrebi je sve do naših dana.
Bez neke velike patetike
Zahvaljujući činjenici što je u navedenom benediktinskom samostanu dugi niz godina na službi bio i hrvatski benediktinac pater Jeronim Petar Brizić, rodom iz Gornjeg Humca na Braču, koji je preminuo 2014. i pokopan je u Jeruzalemu na benediktinskom samostanskom groblju, benediktinci su prihvatili tu ideju, a kako su oni pod jurisdikcijom Kölnske nadbiskupije, konačnu odluku donio je njihov ordinarij, dok je fra Tomislav, uz još neke druge inicijative u Svetoj zemlji, postavljen za voditelja ovoga projekta.
– Najviše sam se zadržao oko ideje koja je izražena u onoj poznatoj Jeronimovoj uzrečici: “Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac”. Tako sam i zamislio u kompoziciji kako Jeronim u jednoj ruci drži knjigu, Bibliju, a drugom se kamenom tuče u prsa – govori Veno Jerković o svom budućem kipu, svojevrsnom životnom djelu, koji je zasad u njegovu ateljeu, u gipsu u veličini kakva bi trebala biti kad za koji dan u Kambelovac stigne kamena gromada iz Pučišća, u kojoj će Veno isklesati svetog Dalmatinca za jeruzalemsku baziliku.
Čitav ovaj projekt financijski i na sve druge načine podupire Splitsko-dalmatinska županija, a osobito župan Blaženko Boban, na čiji je prijedlog Dan županije postao na blagdan svetog Jeronima, 30. rujna. Kako se ne bi slavlje otkrivanja Jeronimova kipa u Jeruzalemu poklapalo s Danom županije, odlučeno je kako će se ceremonija na Sionu održati tijekom hodočašća u Svetu zemlju, koje od 8. do 15. rujna organizira g-tour iz Međugorja, a svečano misno slavlje tim povodom predvodit će nadbiskup Nikola Eterović, Pučišćanin, apostolski nuncij u Njemačkoj.
– Radit ću Jeronima u jednom stupu, bez neke velike patetike, u klasičnoj formi jer su to tražili sami benediktinci s obzirom na baziliku Usnuća Marijina i njezinu povijest, kao i činjenicu da u njoj dominira kamen, te moj kameni Jeronim ne bi trebao stršiti u odnosu na okoliš. Zato sam odabrao malo rustikalniju formu, i boju koju mogu dobiti u bračkom kamenu. Razmislivši na kraju je prevagnulo da Jeronimova glava bude između neba i zemlje: s jedne strane pogled prema nebu, Bogu, a s druge svjestan da je čovjek grešnik drži pogled i prema zemlji – u jednom nam je dahu svoju kompoziciju svetog Jeronima objasnio Jerković.
Inače, Vene Jerković rođen je 16. lipnja 1957. u Ljepunicama pored Tuzle u Bosni i Hercegovini. Studirao je na Likovnoj akademiji u Zagrebu, gdje je upoznao i svoju suprugu Inu, rodom Bedalov iz Kaštel Kambelovca. Početkom osamdesetih Ina je diplomirala slikarstvo u klasi prof. Đure Sedera, a Veno kiparstvo u klasi prof. Ivana Sabolića. Imaju tri kćeri, Anu, Petru i Josipu, koje su isto umjetnički nadarene, ali karijere ostvaruju u drugim zvanjima. Nakon nekoliko godina provedenih u Zagrebu, Ina i Veno već tridesetak godina žive u Kambelovcu i oboje u svojoj obiteljskoj kući imaju ateljee.
Veno je odgojen u tradicionalističkoj školi koja je ostavila duboki trag na njegovo kiparstvo. To se odnosi i na pohađanje majstorske radionice koja danas ustvari predstavlja poslijediplomski studij. On je bio u Augustinčićevoj, a postojale su još i Kršinićeva i Radaušova radionica.
Među prvim radovima su mu skulptura u bronci “Histrion”, u Dubrovniku iz 1982. godine. Dvije godine poslije osvojio je prvu nagradu na pozivnom natječaju i napravio spomenik Đuri Pucaru Starom u Sarajevu, također u bronci. Veli, kako mu nije poznata sudbina tog spomenika, koji je očito stradao u vihoru rata u BiH.
Od najznačajnijih radova – a ima ih više desetaka – Jerković ističe krstionicu u Baškoj Vodi u kamenu, kojoj je na vrhu mesingani poklopac i četiri anđela. Godine 1997. podigao je u kamenu spomen-obilježje poginulim braniteljima u Domovinskom ratu na groblju u Kaštel Lukšiću.
Zbog Krakića potekle suze
Ovo je tisućljeće započeo spomenikom u kamenu na Gospinu otoku u Solinu, posvećenom “velikom jubileju” i posjetu pape Ivana Pavla Drugog. Godine 2005. izradio je spomenik blaženom Alojziju Stepincu u bronci kod crkve u Prapatnici. U Čakovcu je izradio kompoziciju “Oproštaj”, spomenik posvećen Katarini i Petru Zrinskome te Frani Krsti Frankopanu, u bronci, 2006. godine. Njegovo je djelo i reljef u bronci kao spomen-obilježje Bruni Bušiću u Imotskome.
U Sinju je u bronci, u prirodnoj veličini izradio jedanaestu postaju Križnog puta na Gospinom Gradu, koja prikazuje Isusovo razapinjanje na križ. Postaje su blagoslovljene u ožujku 2016. godine. A kao jedan od svojih najdražih radova, Veno Jerković ističe spomen-obilježje “Malim ljudima braći Fabjanu i Jakovu Dražinu”, u bronci, na rivi u Kambelovcu, koji su u svom mjestu poznati i kao Krakići, vrijedni i samozatajni ljudi, te je prilikom otvaranja spomenika dvojici braće mnogima potekla suza.
Suradnju s franjevcima konventualcima, kipar Veno Jerković počeo je prije dvije, tri godine. Tako je u rujnu prošle godine u jednoj vanjskoj niši crkve svetog Frane u Šibeniku, u kamenu podignut kip svetog Nikole Tavelića, prvog hrvatskog sveca, u povodu pedesete obljetnice njegove kanonizacije.
Sveti Nikola Tavelić rodio se vjerojatno između 1340. i 1350. godine u Šibeniku. Bio je misionar najprije u Bosni, koja je tada bila uglavnom bogumilska. U društvu s vjernim subratom i prijateljem fra Deodatom iz Ruticinija, koji je već u Bosni dijelio s njim životne tegobe i radosti, i još dvojicom subraće, Nikola se odvažio na odlučan korak: javno propovijedati Krista u Svetoj zemlji. Držeći da će najlakše pridobiti Saracene ako pridobiju njihova poglavara kadiju, oni se, po primjeru osnivača reda sv. Franje Asiškog, najprije zaputiše k njemu. Međutim, sva četvorica su osuđena na smrt i, izmrcvareni, podnijeli su mučeništvo 14. studenoga 1391. u Jeruzalemu pred Vratima Jafe.
Kako su čudnovati putovi Gospodnji, tako je i Veno rodom iz Bosne, ostavio svoj trag u Tavelićevu Šibeniku, a u rujnu će u Jeruzalemu zablistati njegov sveti Jere Dalmatinac, mogli bismo već sada reći, kruna Jerkovićeva kiparskog rada.