Izložba “Privremeno mjesto” Aleksandra Bezinovića otvara se ovoga petka, 12. travnja, u 19 sati, u splitskoj Galeriji Škola.
Ovaj splitski slikar sa zagrebačkom adresom posljednjih godina postojano niže uspjehe na svjetskoj umjetničko-galerijskoj sceni te nam je čast predstaviti njegove nove radove i splitskoj publici.
"Privremeno mjesto” donosi nam dojmljivo apstraktno slikarstvo pročišćeno do razine simbola. Bezinovićeve slike su snažne i ritmične, a istovremeno jednostavne i čiste poput znaka. Poredane u niz one progovaraju, slikarskim jezikom, unikatnu likovnu priču. Zanimljivo je da je jedan dio radova iz ciklusa “Privremeno mjesto” nedavno prikazan u Longy Gallery u Tokiju.
Izložba će biti otvorena do 1. svibnja 2024.
-------------------------------------------------------
Još od doba antičkih mislilaca čovjeku je intuitivno jasno da stvari koliko god naočigled djelovale trajno, stabilno i nepromjenjivo, zapravo takve i nisu. Istina je da je riječ o temi koja postaje sve kompleksnija što se više promišlja, a pitanje je možemo li uopće istinski pojmiti srž stalne promjenjivosti i privremenosti svega postojećeg. Neupitno je da postoji izvjestan sklad koji se očituje i u krajnjim suprotnostima. Uočljiva je povezanost svega što egzistira na ovom ili onom nivou, te nam se nameće pitanje znači li to da postoji nekakvo univerzalno pravilo, zakon po kojem je sve nastalo i opstoji.
Na tragu rečenog, Aleksandar Bezinović ovu izložbu naziva „Privremeno mjesto”, te nam predstavlja akrile na platnu organizirane sve po istom mjerilu i principu (Logos), a u kojima nam promjenama položaja forme te konstantnim kretanjem ritma unutar cjeline daje naslutiti promjenjivost i privremenost zbilje. Bezinović umjetničkim procesom istražuje slikarski medij dosljedno koristeći repetitivnost te neprekidno ispreplitanje stvaranja i destrukcije čime teži stvoriti prepoznatljivu likovnu cjelinu koja je više od samog zbroja elemenata koji je čine.
Serije slika započinje određivanjem mjera i skupa pravila koji ga vode od poznatog ka nepoznatom, pritom koristeći crtež kružnice kao osnovnu jedinicu - polazišnu točku. Ponavljanjem i varijacijama na istu temu forme se pretvaraju u apstraktne stilske figure koje se odlikuju jasnoćom, odsutnošću iluzije, reduciranom paletom, te snažnim kontrastom i ritmom, suočavajući nas tako sa svom kompleksnošću nečeg naizgled vrlo jednostavnog, indirektno nam dajući do znanja da nam potpuna zbiljnost koliko god djelovala na dohvat ruke zapravo permanentno izmiče.
Bezinovićev proces rada namjerno se zasniva na jednostavnosti i naglašeno fizičkoj izvedbi - on želi da promatrač osjeća da bi i sam mogao ponoviti proces i izraditi takvu sliku bez poznavanja slikarskih tehnika i vještine stvaranja iluzija. Jedina iluzija koju umjetnik potencijalno stvara je ona protoka vremena i korozivnih promjena na površini slike.
„Privremeno mjesto” zapravo nas posredstvom fizičkog uvodi u prostor metafizičkog naglašavajući ideju trajne privremenosti stvaralačkog mjesta, radnje i vremena koji omogućavaju radnom procesu da se nastavlja i obnavlja. U krajnjoj liniji, pojedinačni su rezultati proizvodi datog trenutka i situacije, iz njih je moguće iščitati proces koji se u određenom trenutku razvio kao nastavak na ono što mu je prethodilo, svaka je radnja i donesena odluka vodila do onog što vidimo kao trenutni rezultat koji je mogao, a i nije morao biti takav, i kao takav će prethoditi onom što tek treba doći. (Nina Nemec)