U atraktivnom izložbenom prostoru Stare gradske vijećnice na Pjaci koncem mjeseca, 30. studenog, otvara se izložba slika iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu. Pod nazivom ‘Korak‘ izložit će se našoj publici posebno drago razdoblje likovnosti prve polovice 20. stoljeća, štoviše, radi se o ponajboljim imenima koja su stvarala od kraja 19. stoljeća pa do tridesetih godina 20. stoljeća, pa bi se slobodno moglo reći da na splitsku izložbu stiže nacionalno blago hrvatske moderne. Medović, Čikoš – Sesija, Meštrović, Becić, Babić, Miše, Detoni, Hegedušić, Svečnjak, Frangeš – Mihanović, Valdec ...ukupno 30 umjetničkih djela, a izložba će biti otvorena do 1. veljače 2025. godine.
Ono što će Splićane dodatno obradovati je da je – ulaz slobodan.
Odabir djela napravio je kustos izložbe i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Branko Franceschi, nekada ravnatelj splitske Galerije umjetnina i naš sugrađanin. O ideji splitskog postava je rekao:
- Stara gradska vijećnica svojom markantnom arhitekturom i prostornom dispozicijom umnogome oblikuje koncept izložbi koje se u njoj postavljaju. Stoga smo se u dramaturgiji postava umjetničkog stvaralaštva prve polovice 20. stoljeća odlučili za tri ključna fenomena koji su odredili osjećaj likovnog moderniteta tog razdoblja, uz ambiciju da splitskoj publici predstavimo i neke od ikoničkih radova naše zbirke, radova koji su do sada redovito uključeni u njen stalni postav i stoga nedovoljno izlagani izvan Zagreba.
Umjetnici s prijelaza stoljeća
U prizemlju izložbu otvaraju radovi umjetnika koji su na sceni djelovali na prijelazu stoljeća kada u našoj sredini još uvijek prevladavajući kanon akademizma postupno gubi na važnosti, pa se i tada aktivni likovni umjetnici s izvjesnom dozom životne radosti okreću slobodnijem koncipiranju motiva i teme, slikanju izvan atelijera, pod nebeskim svodom, i stoga rabe otvoreniju paletu boja i izražajniju slikarsku gestu.
U razdoblje i problematiku uvodi nas monumentalni i raskošni ‘Bakanal‘ Mate Celestina Medovića završen 1893. po tadašnjem ukusu i u duhu dekorativnog minhenskog povijesnog akademizma. Jedna od najpoznatijih slika iz zbirke NMMU, cijenjena je po umješnoj izvedbi, preciznoj perspektivi i bogatim dekorativnim detaljima, ali slobodnije slikana studija po živom modelu koju izlažemo paralelno, a kojom se Medović pripremao za realizaciju jednog od središnjih likova kompozicije, ukazuje na kreativni raskorak koji je obilježavao vrijeme.
Tematski i stilski ‘Bakanalu‘ je potpuno suprotan ‘Angelus‘ Emanuela Vidovića iz 1906./1907., te njegov komplementarni par datiran 1917. godine kao paradigmatski primjer kompozicije koja se oslanja na simbolističku atmosferu i stilizaciju, a razinom apstrahiranja pejzaža i korištenjem samo jedne nijanse boje navješćuje slikarsku problematiku koja će obilježiti cijelo stoljeće.
Od uspostavljanja krajem 19. stoljeća, hrvatskoj likovnoj sceni nikad nije nedostajalo polemičnosti, često s pozicija estetskih programa koje su se preklapale s kurentnim političkim platformama i profesionalnom pozicijom unutar kulturnih politika poput egzistencijalnih problema mladih umjetnika.
Ujedinjeni duhom novog vremena
Na primjer, Društvo hrvatskih umjetnika "Medulić", po izrazu promotor secesijske stilizacije kao dominantne estetske poveznice nasuprot prevladavajućem akademizmu, u pogledu političkog opredjeljenja podržavalo je koncept ujedinjavanja južnoslavenskih naroda nasuprot austro-ugarskoj hegemoniji, a na egzistencijalnom se planu zauzimalo za afirmaciju mladih dalmatinskih umjetnika u odnosu na favorizirane umjetnike u Zagrebu koji su lakše dolazili do javnih narudžbi i atelijera.
No, po našoj se selekciji koja u prizemlju objedinjuje umjetnike obiju grupacija vidi da su po estetskim odrednicama mahom ujedinjeni duhom novog vremena obilježenog težnjom za promjenom kao imperativom cijelog stoljeća.
Ovaj zanimljiv fenomen poistovjećivanja društvene platforme s estetskom nastavlja se na sljedećim etažama Stare gradske vijećnice gdje predstavljamo dvije, po razdoblju djelovanja od 1929. do 1935. godine, paralelne umjetničke grupe: Grupu trojice i Udruženje umjetnika Zemlja, čija su dijametralno suprotna polazišta o društvenoj funkciji umjetničkog stvaralaštva dijelila i ne u toj mjeri različit likovni senzibilitet. Obje su grupe nastale u zahtjevnom vremenu globalne krize, kod nas potencirane političkom nestabilnosti i uvođenjem šestosiječanjske diktature nakon ubojstva Stjepana Radića prethodne, 1928. godine.
Grupu trojice (osnivači su Ljubo Babić, Vladimir Becić i Jerolim Miše) smatra se utjelovljenjem građanske predodžbe o umjetničkom stvaralaštvu kao području posvećenom užoj likovnoj problematici, nezainteresiranom za ostala društvena događanja i fenomene.
Njihova bjelokosna kula slikarstva bila je zaokupljena pitanjima ukusa i stila, zasnovana na mimezisu i kolorizmu francuske provenijencije. U svojoj su varijaciji internacionalnog likovnog jezika interpretirali nacionalne motive, i to najviše u pejzažima svih hrvatskih regija, a portretima i mrtvim prirodama omogućuju nam neprocjenjiv uvid u život ondašnje građanske elite, kao i njeno romantizirano viđenje nižih društvenih slojeva.
Neki povjesničari umjetnosti smatraju da je Grupa trojice s pozicija umjetnika individualca formirana kao suprotni pol poziciji kolektivnog umjetničkog stvaralaštva, društvenog angažmana i, prvi put, imperativu sinteze svih likovnih umjetnosti kao agensa društvene promjene koju je promoviralo Udruženje umjetnika Zemlja. Važniji članovi toga Udruženja bili su: Drago Ibler, Krsto Hegedušić, Đuro Tiljak, Vilim Svečnjak, Marijan Detoni, Edo Kovačević, Branka Hegedušić-Frangeš, Stjepan Planić, Omer Mujadžić, Ivan Tabaković, Antun Augustinčić i Oton Postružnik.
Motivika zemljaša, za razliku od Trojice, fokusirana je na realistički prikaz prizora društvene bijede i represije, siromaštva sela i grada. Njihova izlagačka strategija svjesno se odmicala od galerijskih i salonskih uzusa lijepih umjetnosti, pa su radove akademskih umjetnika predstavljali na istoj ravnini s radovima neobrazovanih seljaka ili djece.
Krsto Hegedušić, strateg udruženja, promovirao je potrebu stvaranja nacionalnog likovnog izraza kao temelja nacionalnog kulturnog identiteta, te promocijom slikara seljaka udario temelje hlebinskoj slikarskoj školi i budućem fenomenu hrvatske naivne umjetnosti. Koncept sinteze svih aspekata vizualne kulture, slikarstva, dizajna i arhitekture kao oruđa preoblikovanja stvarnosti i ravnomjerno podijeljene kvalitete života, plodonosno je utjecao na hrvatsku umjetnost nakon Drugog svjetskog rata, posebice na EXAT51, ali se isto tako prelio i na polazišne koncepte manifestacije Novih tendencija.
Njihova svijest o važnosti društvenog stava i aktivizma, svoj bliži ili daljnji refleks doživjela je i u tako različitim fenomenima likovnog stvaralaštva kao što su kasnije bili Gorgona, Biafra ili Grupa šestorice – objasnio je kustos Franceschi.
Bit hrvatskog umjetničkog izražaja
Inače, Nacionalni muzej moderne umjetnosti je u prisilnoj hibernaciji radi cjelovite obnove Vranyczanyeve palače u Zagrebu, nakon što je zgrada oštećena u potresu. Stoga je umjetnička zbirka u čestim gostovanjima, a ove godine planirani su različiti postavi u Križevcima, Labinu, Rijeci, Šibeniku i Dubrovniku, kao i u u Muzeju suvremene umjetnosti u Bukureštu.
Nakon izuzetno dobre posjećenosti izložbi u Staroj gradskoj vijećnici kroz koju je od veljače do studenog zabilježeno 22 tisuće posjetitelja, ravnateljica Muzeja grada Splita koji njome upravlja Vesna Bulić Baketić nada se da će i ova, na koncu godine, izazvati veliki interes:
- Radi se o izložbi koju, prije svih, ne smije propustiti ni jedna obrazovna institucija iz našeg šireg okruženja, jer se radi o nasljedovanju i neposrednom učenju o samoj biti hrvatskog umjetničkog izričaja od vremena kada je očuvanje nacionalnog identiteta bilo primarno pitanje, pa do vremena koja su umjetnicima dopuštala razvoj u srednjeeuropskim okvirima.
Ne umanjujući vrijednost dosadašnjih izložbi u Staroj gradskoj vijećnici koje su na reprezentativan način ukazale na važnost i mogućnosti izlaganja u ovome prostoru u središtu grada te obogatile kulturni i umjetnički život, ipak je potrebno naglasiti da je ovo izuzetna prilika koja na najobuhvatniji mogući način podcrtava i naglašava snagu nacionalnog umjetničkog izričaja u kojem treba uživati, osvijesti i upoznati u jedinstvenom prostoru Vijećnice – kaže ravnateljica uoči otvaranja izložbe.