Da je Petar Smajić prihvatio Meštrovićevu ponudu, možda bi bio umjetnik svjetskoga glasa. Odbio ga je, a onda nestao...

Prije ravno devedeset godina jedan je 24-godišnji čovjek, zajedno sa suprugom, stigao u Split, u Marmontovu ulicu, u Salon Galić koji upravo ovih dana proslavlja svoj stoti rođendan, i, opremljen prema najboljoj tradiciji svoga sela, prisustvovao otvorenju svoje prve izložbe. Petar Smajić i Marija, odjeveni u narodne nošnje, na jednoj staroj, izblijedjeloj gotografiji snimljenoj toga dana, sramežljivo, ali s puno ponosa, gledaju u objektiv nepoznatog fotografa. Kako su došli iz Donjeg Doca? Pješice? Na konjima? Zaprežnim kolima jer kočiju teško da su mogli imati.

Je li neki od njihovih splitskih mecena i organizatora izložbe po njih poslao automobil u tridesetak kilometara udaljeno selo u srcu Poljica? Ne znamo. No znamo da su stigli i da je to bio početak neobične karijere...