U radionici splitskog HNK pripremaju se elementi koji će se se koristiti za scenografiju opere o nesretnim veronskim ljubavnicima, Romeu i Juliji - “Capuleti i Montecchi” V. Bellinija.
Uz različite antičke stupove i “kamene” elemente, radionicom dominira lice Julije u nadnaravnoj veličini. Na samom vrhuncu predstave, čiji je tragični kraj svima dobro poznat, publici će se ukazati njezin portret preko kojeg će se razlivati “krv”.
Ogromni scenski rekvizit u obliku ženskog lica visok je dva metra i 60, a širok metar i 60 centimetara – kažu nam njegovi autori - kipar Teo Baučić i scenograf splitskog kazališta Ozren Bakotić:
- Sve što se radi u teatru mora bit’ mobilno i lagano, pa koristimo stiropor i kaširanu pur pjenu. Radi lakšeg transporta i manipulacije rekvizitima. A upravo je u cijeloj izradi najveći izazov bio od umjetnog materijala napraviti nešto što sliči na mramor – kaže Teo Baučić.
Hladni ton mramora
Antički stupovi i “mramor” su u hladnim tonovima, a oni prevladavaju u unutrašnjosti grobnice u kojoj priča o Romeu i Juliji završava – dopunjava Bakotić.
Premijera opere “Capuleti i Montecchi” je 24. veljače i rad na scenografiji se privodi kraju. A autorica scenografije Zdravka Ivandija Kirigin ispričala nam je koja je bila njezina ideja:
- Tražeći Julijino mjesto u kući, u odnosu s Romeom i u obitelji, u razgovoru s režiserom Hrvojem Korbarom došli smo do toga da je to uvijek jedno te isto mjesto: u zatvorenom, zatočena u obitelji, pa u sobi, u kuli, do toga da na kraju umre u grobnici.
Zato je centralni element scenografije mauzolej oko kojeg se tvore razna stubišta i koja su mobilna, rastavljaju se i sastavljaju. Kiparskim elementima dočarava se prikaz rata – porušenim antičkim stupovima – a cvjetna instalacija dočarava vjenčanje.
Krvavi portret
Portret njezina krvavog lica spušta se u trenutku njezine smrti – objasnila je scenografkinja.
Inače, omiški kipar Teo Baučić, koji je školskom kolegi pripomoć u ovoj predstavi, pažnju javnosti privlači svojim skulpturama u javnom prostoru, od kojih je posljednja bila “Hobotnica i račić” u Tisnom. Prije toga izradio je niz spomenika u čast dalmatinskom ribaru: u Primoštenu onima koji love pod osti, pa jednom u društvu mačke, a u Tribunju ribarima koji vuku mriže. Također, u Dugom Ratu izradio je spomenik “Poljičanka sa soparnikom”, koji su redom izazivali pozitivne reakcije kod mještana.
Budući da je navikao na rad s puno težim materijalima, broncom i kamenom, ovaj kreativni izlet u izradu scenografije će pamtiti upravo po - laganim materijalima koji moraju izgledati kao da su teški.