Europa je još vidala rane nakon Napoleonskih ratova, a Split bijaše grad s niti osam tisuća duša, u kojemu se uglavnom živjelo kao na selu, od maslina, loza i srdela, kad je tog 12. svibnja 1818. Franjo I. sa suprugom Karlom Augustom, obilazeći novostečene krajeve koji su Monarhiji pripali nakon Bečkog kongresa, banuo podno Marjana. I bi Njegovo Veličanstvo, s ukusom odnjegovanim na lijepim zasadama prosvjetiteljstva i klasicizma, zatečeno, štoviše fascinirano onim što vidi, što je onom tipično germanskom pedantnošću bilježio u svoj dnevnik.
A vidio je Dioklecijanovu palaču, Peristil, mauzolej, zbirke antičkih umjetnina koje su čuvale neke aristokratske obitelji na tragu tradicije uspostavljene još od splitskih renesansnih humanista okupljenih oko Marulića, vidje Salonu...