Dr. don Mladen Parlov redoviti je profesor u trajnom izboru na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Na fakultetu je obnašao službe dekana i prodekana, a bio je i glavni urednik časopisa "Crkva u svijetu". U više je mandata bio pročelnik katedre Povijesti kršćanskog nauka i literature. Član je Matice hrvatske – ogranak Split; Upravnog vijeća Književnog kruga u Splitu te je jedan od utemeljitelja Hrvatske udruge Benedikt. Dobar dio svoga znanstvenog istraživanja posvetio je Marku Maruliću, a plod tih istraživanja je doktorska disertacija te nekoliko desetaka znanstvenih članaka, potom sabranih i objavljenih u dvije knjige. U povodu Marulove godine razgovaramo s njim na tu temu.
- Marulić je preminuo prije 500 godina, koliko je njegov život i djelo i danas aktualno?
- Premda je preminuo prije pet stotina godina Marulić i poruka njegova života i njegovih dijela i te kako je aktualna i danas. Društvo u kojem je Marulić živio proživljavalo je svoje krize, koje su bile i teže od današnjih. U tim krizama ima i sličnosti, a one se nadasve odnose na krizu identiteta čovjeka pojedinca i društva u cjelini. U Marulićevo vrijeme, a slično je i danas, tragalo se na normama i kriterijima na kojima utemeljiti odgoj i oblikovanje tzv. "univerzalnog čovjeka" i društva.
Dobar dio humanista, njegovih suvremenika, kao rješenje predlagali su povratak grčko-rimskim klasicima, odnosno njihovu nauku. Bili su oduševljeni antikom, percipirajući je kao zlatno doba čovječanstva koje i njima nudi dobre temelje za novonastajuće društvo. Marulić je pak bio mišljenja da je to samoobmana, jer da nikakav ljudski nauk nije dostatan da čovjeku otkrije njegovu vječno određenje te mu ujedno pokaže put u vječnost. Smatrao je da to može jedino kršćanstvo, jer u sebi nosi božanski nauk. Marulić je u Isusu Kristu prepoznao "univerzalnog čovjeka" za kojim je tragala renesansa te je u nasljedovanju Isusa Krista prepoznao put ostvarenja čovještva.
Oratorij nikako do Splita
- Je li Marko Marulić dovoljno istražen i valoriziran u Hrvatskoj i koliko se njime bave svjetski znanstvenici?
- Marulić, njegov život i djela, predmet su stalnog istraživanja već više od trideset godina i došlo se do novih i zanimljivih spoznaja o njegovu životu, njegovim djelima kao i društvu u kojem je živio. Kroz tih tridesetak godina više desetaka inozemnih znanstvenika više ili manje intenzivno se je bavilo Marulićem pa su u inozemstvu objavljeni deseci članaka, ali i knjiga posvećenih Maruliću. Ove je godine, primjerice, u Splitu predstavljana Marulićeva "Davidijada" prevedena na engleski jezik, što je ne samo zanimljivost nego čudo. U Hrvatskoj postoji krug od desetak i više marulologa koji su godinama posvećeni istraživanju raznih vidova Marulićevih djela.
U svemu tome veliku, odlučujući ulogu ima Marulianum, Institut za proučavanje života i djela Marka Marulića, a koji djeluje pri Književnog krugu u Splitu. Ipak, može se više i bolje. Primjerice, osobno me žalosti proslava "Marulićevih dana" u splitskom kazalištu. Već više od tridesetak godina slave se "Marulićevi dani", a ne znam je li ijedna Marulićeva drama ili tekst izveden u splitskom kazalištu. Maestro Šime Marović skladao je oratorij "Molitva suprotiva Turkom" koji je izveden u Sinju i Imotskom, a nikada u Splitu. Bilo bi normalno da se u proslavi "Marulićevih dana" pozornost usmjeri na život i djela Marka Marulića. A materijala za predložak raznih libreta i scenarija ima napretek.
- Poznato je kako je Marulić u svoje doba bio rado čitan i diljem Europe. Thomas More čitao je Marulićev Evanđelistar u tamnici neposredno prije smrti, Franjo Ksaverski uvijek je sa sobom nosio Marulićevo djelo Institucije. Koje je po vama najvažnije Marulićevo djelo?
- Marulićeva djela su čitali i kraljevi i sveci, biskupi i vjernici laici, učeni i manje učeni, no njihov veliki uspjeh duguje se činjenici da se bila prepoznata kao dobro odgojno štivo napisano izvrsnim književnim jezikom i stilom. Primjerice, u isusovačkim odgovim zavodima diljem Europe Marulićeva djela su bila obvezatno duhovno štivo. U tom smislu nema sumnje kako je najznačajnija "Institucija". S aspekta izlaganja kršćanskog pogleda na čovjeka i društvo najznačajniji je "Evanđelistar", s teološkog pak vidika najznačajnije mu je djelo "O Kristovoj poniznosti i slavi". Za nas Hrvate dakako da "Judita" ima posebno značenje, zbog utjecaja kojega je imala na razvoj hrvatske književnosti.
Vjersko nadahnuće
- Što je bilo nadahnuće Marulićevih djela i koliko su ona doprinijela razvoju teološke misli u njegovo vrijeme?
- Od tridesetak djela, koliko ih je ostalo iza Marulića, sva su mu vjerskog nadahnuća, napisana s ciljem da budu na duhovno-moralnu izgradnju svojih čitatelja. Marulić je bio u službi kršćanske obnove društva u kojem je živio, a takvim su ga i drugi percipirali. Nije bio teolog u užem smislu riječi pa se i ne može govoriti o teološkom doprinosu njegovih djela. No, može se i treba govoriti o Maruliću kao jednom od većih protagonista pred-tridentske katoličke obnove Crkve i društva.
- U mladosti je bio razuzdan, no nakon obraćenja živio je i umro na glasu svetosti. Negdje ste izjavili kako je glavni predstavnik religioznog nadahnuća među humanistima, međutim, njegova crkvenost i religionost namjerno se prešućivala. Što je tome razlog?
- Vijesti ili zapise o Marulićevoj "razuzdanosti" tijekom mladenaštva treba uzeti s rezervom. Kada u zreloj životnoj dobi piše svoja pisma i svoja djela piše ih svetačkom sviješću i savješću, a takva se redovito kaje i zbog najmanjih propusta i grijeha iz prošlosti. Marulić pada u zaborav sredinom 17. stoljeća, jer se je promijenilo ozračje u društvu. Naime, nastupom racionalizma i Crkva je bila prisiljena na drugačiji način predstavljati sebe i svoju poruku. Velika je stvar da se je u vrijeme komunizma, sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, počelo s izdavanjem Sabranih djela Marka Marulića, a oni koji su započeli taj projekt dobro su znali da su sva Marulićeva djela religioznog nadahnuća. A ipak nisu od toga odustali.
Kršćansko nadahnuće
- Marulić se vodi kao sluga Božji Splitske Crkve za kojega je splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić pokrenuo proces beatifikacije. Postoji li mogućnost da se ta kauza i realizira te Marulić postane blaženik?
- U vrijeme nadbiskupa Frane Franića interni kalendari Splitsko-makarske nadbiskupije spominjali su Marulića kao slugu Božjega. No, nisam siguran da je nadbiskup Franić pokrenuo službeni proces beatifikacije, jer bi tada morala biti provedena određena procedura, a koliko mi je poznato to nikada nije učinjeno. Mislim da je Marulić navođen kao sluga Božji jednostavno iz razloga što je umro na glasu svetosti. A doista je veliki propust i šteta što nikada nije pokrenut službeni proces beatifikacije. Da je Marulić, primjerice, Talijan, vjerujem da bi odavno bio na časti oltara.
- Od svih Marulićevih djela samo je Judita na popisu školske lektire. Je li to premalo za oca hrvatske književnosti?
- Naravno da je premalo. Hrvati nikada nisu imali pisca čija su djela tiskana u desecima izdanja te su prevedena na gotovo sve veće europske jezike. Već sama ta činjenica zaslužuje pozornost cjelokupne hrvatske javnosti. Osobno bi mi bilo drago da su i druga Marulova djela u školskoj lektiri jer nude, s kršćanske točke gledišta, zdrav sadržaj, odnosno kršćanski pogled na društvo i probleme koje društvo proživljava, a ujedno nudi i rješenja za nadilaženje kriza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....