Ako ste promislili da biste za blagdane mogli u teatru pogledati "Orašara", kasno ste se sjetili. Balet koji je postao nezaobilaznim dijelom božićnog ugođaja u cijelom svijetu, na splitskoj pozornici HNK će se u prosincu i siječnju izvesti čak petnaest puta, ali - do kraja godine ulaznice su rasprodane. Može se još tražiti karte za predstave u siječnju. Do ovog trenutka na splitskoj blagajni prodano je - 9650 ulaznica za ovaj popularni balet, jedan od najizvođenijih uopće u cijelom svijetu.
"Orašar" je zapravo kazališni zicer, gledalište je uvijek puno, svi su puni uzbuđenja i raspoloženi - jer takvo je doba godine - a baletani i balerine upravo obožavaju ovu predstavu.
Baš kao i dvije splitske baletne majstorice, nekadašnje balerine, koje cijeli život vezuju uz "Orašara" i koje će pogledati svih planiranih petnaest predstava - Albina Rahmatullina i Elena Nikolaeva. Iz svoga mjesta u gledalištu one će ispratiti svaki detalj baleta, jer one su odgovorne za sve što se tijekom 110 minuta događa na sceni. Pamtit će pokret svakog od 120 aktera u kostimima na pozornici i bilježiti što bi se još moglo korigirati.
- Da, nakon što je zagrebačko kazalište preko medija populariziralo ovaj balet, sad je i u Splitu ista situacija. Svi pitaju: "Jesi li bio na ‘Orašaru‘?" Ulaznica nema, a prijatelj me zove i kaže mi: "Moja žena hoće ove godine na balet!"
Evo, slušam u gledalištu jednu stariju gospođu koja se baš glasno pohvalila kako je prvi put na "Orašaru" i skoro prvi put uopće u kazalištu. Ajde, hvala bogu, dobro je, rekoh u sebi, mi smo svi sretni kad ljudi dolaze u kazalište radi baleta - zadovoljna je Albina Rahmatullina, a Elena Nikolaeva odaje:
- To s odlaskom na "Orašara" nije uostalom samo kod nas, pa u čitavom svijetu je to postala tradicija vezana za Božić i Novu godinu. Svima je interesantan, i starijima i djeci. Nije to loša tradicija, nekome kao božićni poklon daruješ ulaznice za "Orašara", dobra je to stvar.
Meni se čini da bi ga trebalo još više popularizirati, pogotovo za mlade. Možda bi im netko trebao objasniti i kako se treba ponašati u kazalištu. Ima ljudi koji sjede za vrijeme predstave u jaketama, pričaju, nekad djeca donose hranu i šuškaju s bombonima.
Lupaju vratima za vrijeme predstave. Kasne na početak. U školama bi se trebalo o tome govoriti. Ako odrasli u kući ne idu, onda djeci nema tko prenijeti ljubav za umjetnost - smatra ona.
Publika je izvođačima bitna, njezina reakcija je nagrada za sav uloženi trud i nije im svejedno kakve dojmove odnose kući.
- Primjerice, u utorak 12. prosinca je bila divna predstava. S lijepom, dragom publikom. Osjetili smo to, to neko divno ozračje. Kad se podigla zavjesa, odmah su ljudi aplaudirali. Čim su sobarice u "Orašaru" otvorile zastor. Vidjelo se da baš prate događanja na sceni. Ne volim kad publika plješće samo na kraju, a nekada čak ni to da ne dobijemo - kaže Albina.
Nove Klare,
Vile šećera...
- Jest, bilo je lijepo. Ove godine se praktički promijenio čitav baletni ansambl. Osim dviju solistica, Irine Čaban i Eve Karpilovske, došle su sve nove djevojke pa smo pripremili nove Klare, Vile šećera, novog Princa, Drosselmayera, za svaku predstavu je nova podjela uloga. Kao da svaku večer imamo novu premijeru!
Što je jako naporno za nas dvije. Gledaš, plešeš zajedno sa solistima na sceni, umorimo se gledajući ih. Što smo napravili na probama - napravili smo, gotovo je, sad više ne možeš pomoći. Ali, zadovoljna sam, lijepo je bilo - veli Elena.
Tako ove sezone Rimi Mizuoka i Ami Inoue plešu ulogu Klare, Ami te Valerie Lin ulogu Vile šećer, Princa plešu Valerij Ljubenko i Takafumi Tamagawa, Drosselmayera Marco Carrer i Jake Milston, Orašara Vincent Gerbert, Snježnu kraljicu Arisa Hirono... Sve su to nova imena koja tek trebaju osvojiti simpatije splitske publike. A čak pedeset plesača izmijeni se u prizorima Snježnih pahuljica, Turskog meda, Arapske kave, Španjolske čokolade, Kineskog čaja, Valcera cvijeća.
Tu je još oko 70 djece iz baletne škole HNK - počevši od crnčića, dječaka i djevojčica, pa miševa malih i velikih, vojske, sve do - sobarica.
- Sobarice su prve koje otvaraju balet, one podižu zastor, i ja im uvijek kažem da one moraju publici dati ozračje predstave. Vi ste lice, samo vas se vidi na pozornici i vi dajete znak da počinje predstava - govori Albina, koja je zajedno s Elenom prethodnih godina pripremala te najmlađe baletne snage za njihov prvi izlazak na pozornicu. Tko će ove godine biti prvi put crnčić, a tko je porastao do velikog miša ili vojnika... to je za mališane u hulahopkama i papučicama vrlo značajna stvar.
Ove godine je drukčije pa su malene pripremali Marijana Marević Muslim, Bruna Reić, Vladimir Šuvalov, Ivan Boiko i Gita Šaravanja. Naravno, ravnatelj Baleta Pedro Carneiro je na svim probama "Orašara", on odlučuje o podjeli uloga i o tome kako predstava treba izgledati na pozornici.
Ali - slažu se obje - kad u kazalištu krenu probe za "Orašara", znači - počinje ozračje Božića!
- Tako je to kod nas. To veselje, ta glazba, predivna uvertira Čajkovskoga. Sjetiš se svega što je bilo prije i istovremeno planiraš što će biti ove sezone. Svaka predstava nama je drugačija. Kad muzika zasvira, uključi se svjetlo i počne... to je nekako Božić - objašnjava nam Albina.
S "Orašarom" je cijeli život, još iz vremena kada je na Baletnoj akademiji u Taškentu učila baletne korake. Na pozornici je bila i Šećerna vila i Snježna kraljica, plesala je Turski i Španjolski solo.
‘U Rusiji je to već triler‘
I Elena naravno ima slične uspomene:
- Kroz cijeli život me prati "Orašar"! Završila sam Vaganova akademiju u Saint Peterburgu, od prve do zadnje godine školovanja studenti su plesali taj balet u Marijinskom teatru, sve uloge osim Drosselmayera. Na repertoaru je bila i druga predstava "Orašara" za publiku, pored ove koju čitavu rade djeca.
Kasnije, kad sam došla u Split i kad je gospođa Božica Lesjak postavila koreografiju 2003. godine, plesala sam ulogu Klare, pa i Šećerne vile. Dvije prekrasne uloge, dobro se svega sjećam. Voljela sam raditi "Orašara" i sve mi to pomaže sada kada radim s mladim solistima. "Orašar" mi puno znači - kaže ona.
Naravno da prate i kako izgleda "Orašar" na svjetskim pozornicama, što je novo u skupim i puno bogatijim produkcijama uglednih kazališnih kuća. Sve se može vidjeti u internetsko doba. Uspoređuju s ovim našim, splitskim.
- Najviše volim dvije ruske verzije "Orašara", koreografije Grigoroviča i Vainonena, možda zato što smo ih na akademiji učili i radili. A od novih produkcija, sviđa mi se "Orašar" u Londonu. Sve ovisi o novcu, kako izgledaju kostimi i scena - kaže Albina.
- Kazališta sve više ulažu u scenografiju. U Marijinskom teatru obnovljena je školska koreografija za "Orašara". U Rusiji je već toliko napravljeno novih detalja u onom dijelu kad plešu miševi, to je već pravi triler. Jer danas je vrlo teško iznenaditi publiku, nije više dovoljno samo izaći na scenu i otplesati, treba još akcije, treba nešto novo izmišljati. No ima tradicionalnih verzija, ali za klasični balet je jako bitan taj scenski ambijent i kostimi, da bi gledatelji mogli shvatitit tu magičnu priču - komentira Elena.
Naravno, i one bi da se nešto od tih novotarija rado vidjele u Splitu. Predstava je ista već 20 godina, nešto se, kažu, drukčije interpretirala koreografija W. Orlikowskyja u vrijeme kada je ravnatelj bio Dinko Bogdanić, ali ...
- Elena i ja priželjkujemo nekog novog, obnovljenog "Orašara". Nove kostime, scenu, možda i koreografiju, ali to je odluka uprave kazališta. Mi znamo što lijepa scenografija znači, ne mora to biti skupa varijanta, postoje mnoge nove ideje.
Predstava je dobro posjećena, uvijek je rasprodano. Puno je i putovala. Splitska publika je to zaslužila. Nadamo se da ćemo to i doživjeti – optimistična je Albina Rahmatullina.