Iz nekog razloga "Zavjera u Kairu" ("Walad min al-Janna"/"Cairo Conspiracy"/"Boy From Heaven") preskočila je FMFS. Redatelj i scenarist filma Tarik Saleh je FMFS-ov znanac zahvaljujući "Napadu na Nile Hilton" koji je 2017. stigao u Split sa Sundance festivala.
Nastala u koprodukciji Švedske, Francuske, Finske i Danske, "Zavjera u Kairu" je imala premijeru u Cannesu 2022., ali nije se ukazala na prošlogodišnjem FMFS-u unatoč europskom predznaku i, još više, radnji u Egiptu. Film je krajem 2023. premijerno osvanuo u "A1 Videoteci", odakle je prilično brzo prebačen na Cinestar TV Premiere.
Pa ipak, najvažnije da je dostupan za gledanje, a vrijedi ga preporučiti svakom filmofilu kome je "The Nile Hilton incident" bio baš onako po guštu.
Salehov "Cairo Conspiracy" predstavlja povratak u europsku produkciju švedskog filmaša egipatskih korijena nakon izleta u Ameriku i režije vrlo solidnog akcijskog trilera "The Contractor" ili "Plaćenik" s Chrisom Pineom i Benom Fosterom u glavnim ulogama.
U "Napadu na Nile Hilton" Saleh je prebacio u Kairo američki noir poput "Kineske četvrti", a u novom filmu subverzivno prebacuje trilerski odnos moći između politike i crkve u Egipat, rezerviran obično za neku (katoličku) zapadnjačku državu kao mjesto radnje, stvarajući "lecarreovski" paranoidni, konspirativni špijunsko-politički triler.
Priča prati Adama (Tawfeek Barhom), naivnog i dobronamjerog ribarevog sina koji je dobio stipendiju i primljen je na međunarodno prestižno sveučilište Al-Azahar u Kairu, "najvažniju islamsku instituciju na svijetu" i "zvijezdu vodilju islamskog svijeta". "Ne zaboravi svoje korijene", govori mu otac (Samy Soliman) na odlasku, što je jedna od lekcija za njega uz "nije važno tko si, nego tko želiš biti". Nedugo nakon što Adam dođe tamo, nenadano umire najviši vjerski vođa sveučilišta, veliki imam.
Dok se očekuje izbor novog imama, Adam biva uvučen u bitku za vlast između podjednako korumpiranih egipatskih vjerskih i političkih elita, nakon što ga vladin doušnik, pukovnik Ibrahim (Salehov kućni glumac Fares Fares), kontaktira i regrutira, tj. pretvori u (š)pijuna.
Da je stvar ozbiljna, jasno je kad jedan student smrtno strada i to nije "nesretan slučaj". Lijepo je kolega rekao Adamu "tvoja je duša neukaljana, iskvarit će je boravak ovdje". Polagana tenzija se bilda kad Ibrahim zatraži od Adama da "zapamti lica i imena na jutarnjoj molitvi", želeći znati "tko se moli".
Adamu i gledatelju je jasno da bi i on mogao stradati kao onaj student, također dobitnik stipendije, ako ne odigra pametno svoju ulogu. Napeta paranoja i klaustrofobija raste jer bi i drugi studenti, Adamovi cimeri, mogli biti špijuni ili doušnici. Mreža ucjene i nepovjerenja se zapliće u sjedištu vjerskog učenja, a zavjerenička atmosfera se potvrđuje izjavama "ubacuju zmije u naše redove", "ubila ga je služba državne sigurnosti", "koristi te kao glasnika".
Žanrovski je tu sve po "ps-u" kao kod ekranizacija Johna le Carrea ("Dečko, dama, kralj, špijun", "Izdajnik po našem ukusu") i nema mjesta nekakvom špijunskom glamuru. Naprotiv, Ibrahim isto djeluje kao pijun u rukama viših izvora moći, netko tko može stradati ili biti zamijenjen.
Uz sve to Saleh ubacuje pojedine subverzije, npr. da vođa muslimanskog bratstva potajice jede hamburgere iz "McDonald‘sa", a i neki momenti mogu djelovati nadrealno. Teško je zaboraviti prizore studenata s crvenim kapicama na glavi kao da su sinovi ili učenici Djeda Mraza.