Barbenheimer je bio unaprijed predodređen za trijumf na dodjeli Zlatnih globusa. Dva najveća kinohita prošle godine, "Barbie" i "Oppenheimer", natjecali su se u odvojenim sekcijama, mjuzikl ili komedija i drama. Svaki film je slovio za favorita u svojoj sekciji i dvostruka pobjeda razveselila bi njihove fanove, kao i medije da ih mogu zajedno staviti u jedan naslov, tipa Zlatni globusi u znaku "Barbenheimera" ili "Barbenheimer" dominirao i na dodjeli Zlatnih globusa.
Međutim, na kraju je slavila samo druga polovica "Barbenheimera". Nolanov "Oppenheimer" dominirao je u kategoriji drame i dobio pet Zlatnih globusa od ukupno osam nominacija, uključujući najbolji film, režiju i glumce (Cillian Murphy, Robert Downey Jr.).
"Barbie" je, pak, potvrdila samo dvije od devet nominacija, a nijedna od njih nije bila u nekoj od najvažnijih kategorija unutar globusovske "musical or comedy" sekcije kao što su najbolji film, režija, glavna ženska i sporedna muška uloga u mjuziklu ili komediji.
Unatoč tome što se očekivalo da će "Barbie" osvojiti Zlatni globus barem za film i glavnu žensku ulogu, "Uboga stvorenja" ("Poor Things") priredila su "iznenađenje večeri" u tim kategorijama i Emma Stone je "preotela" nagradu naizgled "rezerviranu" za Margot Robbie.
Pa ipak, pobjeda "Ubogih stvorenja" nije nimalo nezaslužena, a i teško da nije moglo doći do ovog iznenađenja. "Poor Things" je prethodno ovjenčan Zlatnim lavom na Venecijanskom festivalu i posrijedi je novi projekt nagrađivanog grčkog redatelja Yorgosa Lanthimosa.
Prethodni Lanthimosov film s istom glumicom (Stone) i scenaristom (Tony McNamara), "Miljenica" ili "The Favourite", također se višestruko natjecao za Zlatne globuse i postao kandidat za Oscara s čak deset nominacija, što će zasigurno postati i "Uboga stvorenja".
Na koncu, "Poor Things" je bolji od "Barbie" s kojom ima dosta sličnosti, a fenomenalna Stone ("Cura na lošem glasu", "Birdman", "La La Land", "Cruella") ostvarila je najbolju i najsmioniju ulogu karijere. Oba filma, stvorena za kinomaraton, fokusirana su na naivni ženski lik i njezinu odiseju, istraživanje identiteta, ženskosti, seksualnosti i (muškog) svijeta, tj. odgovora na pitanje što znači biti žena u tom istom (muškom) svijetu.
Naravno, s obzirom da je iza kamere Lanthimos, redatelj iščašenog "Jastoga" i uznemirujućeg "Ubojstva svetog jelena" te prvak grčkog "čudnog vala" (kultni "Očnjak"), "Uboga stvorenja" su "R" verzija "Barbie" za odrasliju publiku, otprilike kao da je "Weird Barbie" dobila vlastiti film i da je plod "frankensteinovskog" eksperimenta ludog (i deformiranog) znanstvenika dr. Frankensteina, reanimirana nakon što je mozak bebe transplantiran u njezinu glavu.
Da, to je premisa ovog pomaknuto dobrog filma, ponajboljeg u Lanthimosovoj karijeri, koji je utemeljen na istoimenoj knjizi Alasdaira Grayja, a započinje u crno-bijeloj tehnici. Stone je mlada žena iz viktorijanske ere koju nakon suicidalnog skoka s mosta oživljava dr. Godwin Baxter (Willem Dafoe) kao dijete u odraslom ženskom tijelu.
Dr. Godwin preuzima ulogu očinske figure i odgaja svoju "kreaciju", Bellu Baxter, kojeg ona zove God ("Bog"). Bella govori poput djeteta i povremeno poseže za stručnom terminologijom ("empirijski"), a tu verbalnu nepovezanost Lanthimos i Stone koriste za neke humorne, "montipajtonovski" apsurdne trenutke, jednako kao i njezinu tjelesnost.
Naime, Bellina mentalna dob i tijelo nisu još sasvim usklađeni (kreće se kao lutka, ženski Pinokio), ali ona "napreduje ubrzanim tempom" i uči 15 riječi na dan. S vremenom Bella počinje seksualno i intelektualno pupati, otkriva čari masturbiranja, čime postaje opsjednuta, i poželi istražiti svijet "gladna i iskustva slobode".
Iako Dr. Godwin na njihovo imanje dovodi dobronamjernog studenta medicine Maxa McCandlesa (Ramy Youssef) koji bi mogao oženiti Bellu, ona u razotkrivanje svijeta odlazi sa sumnjivim, manipulativnim Duncanom Wedderbumom (Mark Ruffalo u nešto drukčijem, otkačenom izdanju). Jednom kad Bellina odiseja započne, crno-bijela boja ustupa mjesto bujnom koloru. Ovo je i najvizualniji Lanthimosov film, a opet blizak njegovim čudačkim senzibilitetima.
Uporaba širokokutne kamere riblje oko (nanovo snimatelj Robbie Ryan; "American Honey", "Idemo, idemo", "Stari hrast") ovdje ima još većeg smisla u odnosu na "Miljenicu", izobličujući kadrove sukladno Bellinom deformiranom načinu govora i neusklađenoj koordinaciji (mahanje udovima), što najviše dolazi do izražaja u sceni plesa.
Fotografija je snolika, osobito u koloru, i reflektira Bellin znatiželjni "sense of wonder" prilikom upoznavanja vanjskog svijeta koji scenografski odgovara viktorijanskom "steampunku". Njezino upoznavanje svijeta i dodir s "pristojnim društvom" koje je "dosadno" i "uništava dušu" daje Lanthimosu povoda za niz bizarnih, urnebesnih i subverzivnih trenutaka, posebice kad Bella otkrije seks koji naziva "furious jumping" ("Zašto vi ljudi ne radite ovo cijelo vrijeme?").
"Pristojno društvo" viktorijanskog doba može se shvatiti kao ovo današnje, preopterećeno političkom korektnosti ili ga bar Lanthimos tako shvaća i ironizira pomoću Belle koja se usuđuje poljuljati društvena pravila. Redatelj se nadovezuje na "Dogtooth" (razbijanje nametnutih okova, slobodna volja, buđenje i oslobađanje), no stvara jednako poseban film.
Jasno, Lanthimosova inspiracija je i klasik "Frankenstein" Mary Shelley, tj. "Frankensteinova nevjesta", pa i opskurni "Frankenhooker" (Bella će istraživati seksualnost i u pariškom bordelu), ali on je koristi da napravi feministički "twist" i udahne novi život poznatoj priči o reanimaciji i igranju (muškog) boga, slično kao što je okrenuo naopačke klasičnu kostimiranu Merchant-Ivory dramu u "The Favourite".
Još veća inspiracija mu je glumica Stone, njegova muza i produžena ruka koja je odigrala hrabru, radoznalu, nepredvidljivu ulogu. Film je ogledan primjer sjajne redateljsko-glumačke alkemije. Glumica se savršeno nadopunjuje s redateljem i upotpunjuje njegovu čudnu i čudesnu viziju.