Pozicija “Starog Divljeg zapada” (“Westworld”, 1973.) redatelja i scenarista Michaela Crichtona prilično je devalorizirajuća u analima znanstvene fantastike za jedan utjecajni, po mnogo čemu prijelomni film s pionirskim spajanjem žanrova SF-a i vesterna te originalnom premisom o robotima iz tematskog zabavnog parka budućnosti koji se otimaju kontroli i okreću protiv šokiranih posjetitelja.
Snimljen prema Crichtonovom romanu, “Stari Divlji zapad” ostao je u realnom vremenu u sjeni zvučnijih SF-ova kao što su “2001: Odiseja u svemiru” i “Ratovi zvijezda”, iako je okupirao zlatnu sredinu između njih, povezujući umjetnički film i blockbuster, tj. razmišljanja o umjetnoj inteligenciji i razvijanje specijalnih efekata s društvenom kritikom svojstvenom futurističkim ostvarenjima epohe (“Planet majmuna”, “Paklena naranča”, “Zeleni Soylent”, “Rollerball”).
Godinama kasnije, zasjenila ga je pojava legendarnog “Terminatora” i “Jurskog parka”, SF-ova o ubojitim robotima i dinosaurima iz tematskog parka izvan kontrole (potonji je također nastao prema Crichtonovu romanu).
U drugi plan je “Westworld” potisnula i premijera istoimene HBO-ove serije kojoj je trebalo desetak sati po sezoni da kaže ono što je film rekao u devedesetak minuta, uz neke fine nadopune (koncept slobodne volje).
No, “Stari Divlji zapad” trebao bi puno bolje kotirati unutar žanra s obzirom na njegovo postignuće. Upravo je ovaj film prvi upotrijebio digitalni efekt tzv. pikselizacije kako bi oslikao kompjuterizirani pogled na svijet u oku robota zvanog Revolveraš (Yul Brynner) i u tom procesu je otišao korak dalje od perspektive superkompjutera HAL-a 9000 iz “2001”.
Iako danas demode u odnosu na još uvijek uvjerljive praktične učinke (maska, animatronika) u scenama kad se Revolveraševo lice ukloni i otkrijemo matičnu ploču unutar njegove glave, digitalni efekt je utro evolucijski put za “Izmijenjena stanja” i “Trona”, odnosno “Bezdan”, “Terminatora 2”, “Jurassic Park”...
Interesantno je i ironično da je to napravio baš “Westworld” kao SF koji je upozoravao na opasnosti od tehnološke (r)evolucije u rukama čovjeka s obzirom na to da su se efekti do danas oteli kontroli iz ljudskih ruku i nerijetko dominiraju filmovima. “U potpunosti smo izgubili nadzor nad robotima”, izjavit će upravitelji zabavnog parka “Delos” u drugoj polovici filma, kad nastupi raspad sustava i androidi polude, što je u krajnjoj suprotnosti s proklamacijom ženskoga glasa “ništa ne može poći po zlu” koji se čuo iz zvučnika i uvjeravao posjetitelje da su sigurni.
Za tisuću dolara po danu (2023. bi to bilo blizu 7000), što samo bogati mogu priuštiti, “Delos” nudi “godišnji odmor budućnosti danas” u tri zone zabavnog parka – “Srednjovjekovni svijet”, “Antički Rim” i “Stari Divlji zapad”. “Kada se igrate kauboja i Indijanaca kao klinac, uperujete prstom, okinete i protivnik bi legao i pretvarao se da je mrtav. ‘Westworld’ je ista stvar, samo stvarna”, govori jedan posjetitelj TV novinaru i otkriva da je “ubio šestero ljudi”, ali oni “nisu bili pravi”.
To su roboti, programirani da govore i krvare poput ljudi, služe posjetiteljima i pruže im jedinstveni godišnji odmor koji udovoljava njihovoj mašti, ostvaruje fantazije i ispunjava najmračnije želje bez ikakvih posljedica. Posjetitelji “Starog Divljeg zapada”, vjerne kopije američkoga graničnog područja iz 1880., mogu iskusiti svijet bezakonja i nasilja, od tučnjave u “saloonu” do pucnjave, a tu je seks sa submisivnim ženskim robotima-prostitutkama.
Po “jedinstveno iskustvo” zabavnog parka, “najstvarnije ikad”, dolaze John i Peter (James Brolin, Richard Benjamin). Likovi su dobro uspostavljeni, s naglaskom na Peterovo početno nećkanje u vezi seksanja i ubijanja, kao i rekreakcija Divljeg zapada iz tipičnih kaubojaca i akcijskih vesterna Sama Peckinpaha (“Divlja horda”) s revolveraškim okršajima u usporenom pokretu i eksplodirajućim kesicama krvi, samo s robotima u ulogama kauboja, počevši od Revolveraša koji će se namjeriti na Petera nakon njihova koškanja u “saloonu” i sugerirati da odstupa od programirane putanje.
Računalni virus dovodi do kvara sustava, ali čini se da su i roboti razvili svijest, kao da im je dojadilo da su žrtve iživljavanja posjetitelja jer “ovo nisu obični strojevi, već veoma zamršen sustav sklopova koji se gotovo može mjeriti sa živim bićima” (nedostaje samo krilatica “ljudskiji od ljudi” iz čuvenog “Istrebljivača”).
Pamtljiva je scena kad kralj i kraljica iz “Srednjovjekovnog svijeta” zasjednu na tron nakon što su pobili sve ljude i ostanu sjediti, ne znajući što bi dalje i kao da, ukipljeni, čekaju novu aktivaciju. Međutim, Revolveraš ide dalje kao impresivna kreacija SF žanra i vesterna kojemu daje novu dimenziju; on se neće zaustaviti sve dok ne terminira metu, makar mu se i lice usput otopilo. Zadnja trećina filma svodi se na njegovu potjeru za Peterom koji u bijegu transžanrovski prolazi kroz svjetove.
Potjera se najprije odvija na konju, zatim i pješice, kad se soundtrack sastoji samo od teških robotskih koraka i približava “Stari Divlji zapad” budućem proganjajućem hororu “Terminatora”, pa i “Noći vještica”. Odjeven u crnu odoru, s očima nalik olovnim kuglicama, Revolveraš je mračna, robotska inverzija Brynnerova kauboja Chrisa Adamsa iz “Sedmorice veličanstvenih”, Terminator u kaubojskim čizmama.