‘Smrt pod morem‘: Alien na Posejdonu

Plasiran u kina između zvučnijih žanrovskih filmova 1997. i 1999. godine, "Anaconde" i "Deep Blue Sea", akcijski horor Stephena Sommersa "Smrt pod morem" ("Deep Rising", 1998.) na kraju je ostao u njihovoj sjeni i bio prepušten brzom zaboravu. Nije pomoglo ni što ga je "Titanic" potopio na box-officeu.

"Smrt pod morem" je zaronila u kinodistribuciju 30. siječnja 1998., kad je megahit Jamesa Camerona i u petom tjednu prikazivanja zarađivao masne pare (imao premijeru sredinom prosinca 1997.). To je prilično ironično s obzirom da se Sommersov film mogao o(t)pisati kao "Alien(s)" na "Titanicu".

Pa ipak, (samo)ironija ide u prilog "Deep Risingu" koji je svjestan da je transžanrovska kompilacija drugih, boljih ili popularnijih SF (akcijskih) horora i filmova katastrofe od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća, do te mjere da je možda i (auto)parodičan.

"Titanic" se čak i pristalije može zamijeniti s "Posejdonom" ("Posejdonova avantura"), a "Aliens" s "Tremors". Sommersovo kompiliranje u poštenom žanrovskom "B" filmu, kakav se rijetko više snima u eri franšiznih blockbustera, vidljivo je od subjektivnih prvih kadrova, ovjekovječenih iz perspektive podvodnog monstruma u stilu "Ralja". Akcijski junak John Finnegan (raspoloženi Treat Williams; "Kosa", "Čekajući smrt u Denveru") modeliran je prema Hanu Solu iz "Ratova zvijezda", toliko da opisuje svoj (ne svemirski) brod kao "komad smeća" i izgovara rečenicu "Imam stvarno loš predosjećaj u vezi ovoga".

Finnegan prevozi gliserom plaćenike (Wes Studi, Cliff Curtis, Djimon Hounsou, Jason Flemyng...) do luksuznog kruzera "Argonautica" negdje u Južnom kineskom moru – "usred ničega na kvadrat", "800 milja do najbližeg kopna" – kojeg planiraju opljačkati i torpedirati. Dakle, plaćenici su na misiji kao specijalci u "Predatoru" od kojeg ("Aliena" isto) "Smrt pod morem" preuzima transžanrovsku strukturu pa će se i oni boriti za goli život protiv predatorskog stvorenja zajedno s junacima a la "Napad na policijsku stanicu".

"Argonautica" će udariti u "santu leda" u vidu divovskog mutiranog oktopoidnog čudovišta sa zubima ("štogod da je, veliko je") i početi tonuti. Kad se plaćenici ukrcaju na "Argonauticu", brod djeluje napušten, "kao da su svi nestali". Nisu nestali nego su živi pojedeni, pardon – ispijeni.

"Pojedu te?", pitaju plaćenici. "Ne, ispiju", objašnjava vlasnik "Argonautice" (Anthony Heald; "Kad jaganjci utihnu"), jedan od rijetkih preživjelih uz kradljivicu Trillian (Famke Janssen; "Zlatno oko") koja je uhvaćena na djelu i zatvorena u hladnjaču, baš poput Stevena Seagala u "Pod opsadom", samo što ulogu terorista preuzima "stvarno neprijateljski" morski monstrum.

"Ispijanje" je vizualizirano kad neki napola probavljeni nesretnik (Clint Curtis) ispadne iz utrobe jednog od pipaka prekriven sluzi, otprilike kao kad zmijurina povrati Jona Voighta u inferiornijoj "Anakondi", tj. pri susretu protagonista s ostacima putnika nalik oderanim leševima Predatora.

Kompiliranju tu nije kraj. Imamo ronilački bijeg od monstruma kroz potopljeni dio broda kao u četvrtom "Alienu" i par scena na tragu "Stvora", što ima smisla s obzirom da je dizajn čudovišta djelo velikana Roba Bottina, a i jedan od glumaca u ulozi plaćenika Trevor Goddard ("Smrtonosna bitka") izgleda kao zločesti stariji brat Colina Farrella.

Međutim, Sommers je uspio iznjedriti "popcornovski" umješno režiranu i vrlo zabavnu kompilaciju, žanrovsku "B" verziju onoga što (sofisticiranije) radi Quentin Tarantino u svojim filmovima i redovito biva dočekan pohvalama kad se "kompiliranje" sagleda iz postmoderne perspektive. Naravno, Sommers nije bio te sreće, ali je na račun "Deep Rising" dobio režiju "Mumije" kao "Indiane Jonesa" za novi milenij, gdje je također angažirao Kevina J. O‘Connora (ovdje Fenninganov "comic relief" pomoćnik).

Režija "Smrti pod morem" je ritmična i žanrovski na mjestu, osobito u prvoj, boljoj polovici filma, prije otkrića većinski računalno (datirano) generiranog čudovišta koje biva vješto skriveno i svedeno na režanje u daljini, zaskakanje žrtava iz ventilacijskih i inih cijevi ili demonstriranje goleme snage (brodske pregrade gnječe se kao limenke Coca-Cole).

Hororske scene znalački su izvedene (kapljica krvi na površini vode) i isprepleću se s akcijskima i humornima u kojima likovi gledaju smrti u oči sipajući duhovite "one-linere" s ozbiljnim izrazom lica, bilo kulerske herojske ("Ovo se pretvara u jedan vraški dan") ili one "comic relief" prirode ("Možete li jednostavno dobiti astmu ili se s njom morate roditi?").

Sommers je u jednoj stvari bio i ispred svoga vremena, demonstrirajući vizionarsko franšizno razmišljanje u završnoj sceni. Nezaboravni "cliffhanger" ("Što sada?") trebao je pretvoriti "Smrt pod morem" u prednastavak novog "King Konga".