Zanimacija za sve vezano uz AI dovela je do toga da SF akcijski blockbuster "RoboCop 2" (1990.) uđe na top-listu deset najgledanijih filmova na Amazonu i pronađe novi život godinama nakon premijere. Podsjetimo, prvi "RoboCop" Paula Verhoevena s Peterom Wellerom u titularnoj ulozi govorio je o detroitskom policajcu bliske budućnosti Alexu Murphyju, tragičnom liku koji je brutalno stradao na dužnosti i (zaslugom zle korporacije OCP/Omni Consumer Products) bio pretvoren u policijskog kiborga, svojevrsnog modernog robotskog Frankensteina.
Međutim, unatoč prevladavajućoj robotici, RoboCop se borio protiv stroja unutar kojeg je zarobljen da sačuva preostalu humanost u sebi, a isto je vrijedilo i za Verhoevenov film, jedan od najhumanijih i najboljih SF blockbustera osamdesetih uz starijeg brata "Terminatora".
Nastavak u režiji Irvina Kershnera ("Imperij uzvraća udarac", "Nikad ne reci nikad") propituje humanost robota koji odbija biti "samo stroj i ništa više", ali nije naišao na velik publike i kritike odjek u ljeto 1990., pozicioniravši se tek na 25. mjesto godišnje liste gledanosti.
Naime, "RoboCopa 2" snašla je slična sudbina kao i ostala četiri podcijenjena nastavka briljantnih filmova koji su također izašli 1990. ("Umri muški 2", "Gremlini 2", "Još 48 sati", "Predator 2"). No, dok je "Die Hard 2" postao megahit, ako ga već kritika nije mazila, to se baš i ne može reći za "RoboCopa 2", "Another 48 Hours", "Gremlins 2" i "Predatora 2".
Iako je "Robocop 2" možda najslabiji od ove petorke i nije na visokoj razini fenomenalnog prethodnika ili "Terminatora 2" koji je uslijedio 1991., to ne znači da je slab i nezanimljiv, naprotiv. Naslijedivši Verhoevena (odabrao radije režiju "Total Recalla"), redatelj Kershner je u nekoliko navrata uspio ponoviti, pa i nadmašiti crnohumorni/satirični/nasilni ton prvog filma i nadovezati se na njegovu viziju američkog društva i politike bliske budućnosti, bivajući u tom procesu (samo)ironičan.
Film se otvara pamtljivom scenom pokušaja krađe automobila iz podzemne garaže od strane nekog lopova. Taman kad lopov provali i spreman je da se odveze, automobil aktivira samozaštitu i tip biva stisnut metalnim stezaljkama i na smrt spržen strujom, bez nekih legalnih "komplikacija". Ispostavlja se da je to TV reklama za MagnaVolt, "ubojiti odgovor" među antiprovalnom zaštitom. Konzervativne reaganovske osamdesete su završile, ali "RoboCop 2" je nastavio njegovati satiru prijašnjeg filma.
Još smo u TV-u jer slijede vijesti o nuklearnoj elektrani u Amazoni (!) koja je eksplodirala i ozračila svjetsku prašumu. "Ekolozi to nazivaju tragedijom", govori voditelj vijesti. "Zar nije uvijek tako?", nadoveže se njegova kolegica u sceni koja sugerira da "RoboCopu 2" ništa nije sveto, tako ni liberalniji način razmišljanja.
Kasnije u filmu, na sastanku OCP-ja, neki liberali predlažu da bi se RoboCop trebao zalagati za okoliš i razgovarati umjesto da puca, što će i djelomično raditi kad ga reprogramiraju ("Hvala što ne pušite") po mjeri utopijskog, nenasilnog futura budućeg "Demolition Mana". Korporacija OCP vodi policiju, a policajci štrajkaju zbog smanjenja plaće.
Cilj korporacije na čelu sa Starim (Daniel O‘Herlihy), koji se drži trumpovskog gesla "proizvedeno u Americi opet će nešto značiti", jest zamijeniti policajce s robotima, dovesti Detroit do bankrota (vizionarski), otkupiti ga i na njegovim temeljima izgraditi novi Delta City.
Detroit je u katastrofalnom stanju, čak i ulični pljačkaši otimaju jedni od drugih, dok na ulicama se proširila droga zvana Nuke ("Nuke me, baby"), "najveća prijetnja po zdravlje nacije", koja se ubrizgava u vrat i njome dila vođa drogaškog kulta Cain (jezivi Tom Noonan) zajedno s (pre)mladim pomoćnikom Hobom (Gabriel Damon), a uvedena je u priču zasigurno iz ironičnih nakana za film namijenjen akcijskim đankijima koji bi se mogli iznenaditi količinom skrivenih poruka ispod blockbusterske površine.
Negativci iz prvog filma su neponovljivi (Kurtwood Smith, Ronny Cox...), ali Noonan i O‘Herlihy su na njihovu tragu, a lik Hoba je prilično subverzivan. Izvorni "RoboCop" bio je reklamiran kao film za klince koje je traumatizirao scenama tjelesnog horora, dok nastavak predstavlja klinca kao jednog od negativaca koji će, doduše, imati neočekivno emotivnu scenu smrti. I nastavak je mogao traumatizirati mlađe gledatelje.
"Znaš, možda je bolje da dijete ode", kaže kirurg Cainu prije nego što zareže korumpiranog policajca. A kad smo kod kirurgije, tu je i scena operativnog vađenja mozga iz glave Cainea, idealnog kandidata za RoboCopa 2, prema mišljenju OCP-jeve psihologinje Juliett Faxx (Belinda Bauer), jer je "nasilan, smatra se božanstvom i beznadežno ovisan o drogi".
Dr. Faxx traži "zločince i luđake" zato što policajci nisu najbolji izbor, sukladno friškim testiranjima prototipa za RoboCopa 2 u suludoj sceni kad jedan od robota počne pucati po ljudima i presudi sam sebi. Pa ipak, RoboCop 2 ili RoboCain također se otima kontroli i mitraljira sve oko sebe, bivajući intrigantniji od mehaničkog ED-209 robota iz prvog filma. RoboCain ima ljudski mozak, ako ne i humanost/dušu (Cain se ukazuje na malom ekranu u "virtual reality" preteči "Čovjeka kosilice"), premda na kraju ispada promašaj nedostojan RoboCopa koji ga uspijeva neutralizirati.
Nije samo "Umri muški 2" preispitivao i ironizirao smisao nastavka 1990. s izjavama akcijskog junaka Brucea Willisa "Kako se isto sranje može dogoditi istom tipu dvaput?!"; nešto slično radi i vršnjački "RoboCop 2". OCP, baš poput studija Orion, pokušava zaraditi pravljenjem RoboCopa 2, ali ne uspijeva. RoboCop 2 je u dvoboju s RoboCopom očekivano izvukao deblji kraj.