“Dog movie” nije nikad došao u paketu s upozorenjem na plakatu da nije za mlađe od 17 ili 15 godina. Filmovi o psima obično su “family friendly”, za obiteljsko gledanje s klincima, ali ne i “Pušteni s lanca” (“Strays”), obilježeni “R” rejtingom za “prodoran jezik, grub i seksualni sadržaj i korištenje droga”. Da, dobro ste pročitali.
Certifikacija “Puštenih s lanca” ističe scene vizualne komedije koja proizlazi iz seksualne aktivnosti pasa i vjeverica, tu je i vidljivost psećih genitalija, riječ “fuck” i njezine izvedenice izgovaraju se oko 180 puta, ljubimci će se načvakati ludih gljiva, a jedan od njih će zagristi penis zločestom vlasniku. Još uvijek trljate oči od nevjerice, ali vjerujte na riječ.
“Strays” je najsubverzivniji “dog movie”, film koji subvertira ostvarenja kao što su "Smisao života jednog psa", "Marley i ja", "Nevjerojatni život psa Enza", "Lassie se vraća kući", "Putovanje jednog psa", "Nevjerojatno putovanje", "Zov divljine"..., ali i obiteljske komedije o pričajućim životinjama, od "Praščića Babea" do "Petra Zecimira".
Odnosno “Pušteni s lanca” matični žanr tretiraju prema vulgarnom, politički nekorektnom receptu filmova “Ted” (plišani medo prljavog jezika) i “Sausage Party” (crtić prepun seksualnih aluzija), potvrđujući da su takve komedije vratile ovog ljeta kao treća u nizu nakon "Cure za sve" i "Paklenog provoda".
Redatelj Josh Greenbaum, poznat po otkačenoj komediji "Barb i Star na putu za Vista Del Mar", pokazuje srednji prst politički prekorektnim vremenima i daje odgovor svakom vlasniku psa ili slučajnom namjerniku tko se ikad pitao kako bi (njihovi) ljubimci zvučali da mogu govoriti, pri čemu ga nije briga hoće li im se taj odgovor svidjeti.
Dakle, otprilike kao što je “Gle, tko govori” dao odgovor na to što bi jedna beba, s pogođenim glasom Brucea Willisa, mogla misliti o ljudima, svijetu i životu prije nego što progovori, samo puno brutalnije, bez humornog povodca. Psi lutalice s jednako pogođenim glasovima Willa Ferrella (border terijer Reggie) i Jamieja Foxxa (bostonski terijer Bug) psuju kao kočijaši.
Ilustracije radi, Bug kaže “Kad bi naši vučji preci mogli vidjeti ove pičkice”, referirajući se na pseće ljubimce u parku. “Ovo je kao jebeni film o psima?”, ironično se postavlja pitanje u komediji koja počinje kao “dog movie” i poštuje trope žanra, ali ih svejedno okreće naopako (pojava Dennisa Quaida i pas "narator" s glasom Josha Gada; obojica iz "Dog‘s Purpose").
Iako Reggie misli da živi super životom i bezuvjetno voli vlasnika (Will Forte), prava istina jest da ga on mrzi jer mu ljubimac smeta dok se napušava i masturbira. Za naivnog i optimističnog Reggieja “lovi – jebemti” je samo igra, a ustvari vlasnik u toj “igri” odvozi psa sve dalje od kuće, baca mu tenisku lopticu (“fetch”) i sjeda u auto bez njega, da bi se neugodno iznenadio kad ovaj uspije pronaći put natrag (“fuck”).
No, jednog dana, vlasnik je Reggieja odveo toliko daleko u drugi grad da je pas loveći lopticu zapeo na ulici, gdje će se sprijateljiti s Bugom, australskom ovčarkom Maggie (Isla Fisher) i njemačkom dogom Hunterom (Randall Park). Bug uči Reggieja pravila lutalica (što god popišaš – tvoje je, možeš ševiti što god hoćeš...), ali i “tvoja svrha nije usrećiti čovjeka nego da radiš što god jebeno hoćeš”. Reggie postaje “dio čopora” i odlučuje se osvetiti vlasniku, i to tako da mu odgrize penis.
“Pokažimo tim ljudima da nas ne mogu ostaviti, a da se ne suoče s posljedicama”, uzvikne Bug pred odlazak na put, no njegov bojni poklič je ništa prema Reggiejevom kasnijem pozivu na udruženu pasju akciju kao vulgarnom odgovoru na govore prije bitke a la “Hrabro srce” (“serite sa mnom za slobodu”).
Komedija je prekrcana zahodskim “bad taste” humorom do te mjere da “Strays” postaje repetitivan i samosvrhovit, tj. podređen tome da šokira količinom tjelesnih izlučevina, pored uistinu šokantne scene kad se psi nadrogiraju ili kad Hunter u šinteraju kao zatvoru pokuša erektiranim penisom dohvatiti ključeve ćelije (!).
Sklonost humornoj pretjeranosti remeti nerijetko emotivan ton filma koji ispod površine govori o tome kako psi percipiraju svijet i koliko ih PTSP-ovski traumatizira zlostavljanje i napuštanje vlasnika, a što istovremeno utječe i na percepciju gledatelja prema njima. Pse ćete gledati i slušati na malo drukčiji način nakon “Puštenih s lanca”.