Vitalnost postapokaliptične SF franšize "Planet majmuna" upravo je nevjerojatna. Franšiza lansirana 1968. sjajnim prvim filmom "Planet Of The Apes" Franklina J. Schaffnera s Charltonom Hestonom i pretvorena u hit-serijal sedamdesetih na velikom i malom ekranu uspjela je opstati već pedeset i kusur godina.
Možda se to ne bi dogodilo da franšiza, nakon remakea Tima Burtona iz 2001., nije uspješno resetirana 2011. kinohitom "Planet majmuna: Postanak" Ruperta Wyatta, prvim dijelom nove trilogije koja je funkcionirala kao prednastavak originalnog filma. Nastavci Matta Reevesa podnaslovljeni "Evolucija" i "Rat" zaokružili su "Planet Of The Apes" kao jednu od ključnih novomilenijskih trilogija i nešto najbolje što je blockbusterski Hollywood iznjedrio u 21. stoljeću.
Podjednako pametni i spektakularni blockbusteri pratili su (r)evoluciju Caesara (prijelomna "performance capture" izvedba Andyja Serkisa, vrijedna Oscara) od čimpanze kojeg je odgojio znanstvenik do vođe majmuna jednom kad virus pretvori primate u hiperinteligentnu, dominantnu vrstu, a ljude degradira i umalo istrijebi čovječanstvo.
Duh Caesara i njegove trilogije nadvija se nad filmom "Planet majmuna: Novo kraljevstvo" ("Kingdom Of The Planet Of The Apes"), redatelja Wesa Balla, poznatog po serijalu "Labirint". Caesar je spomenut u nekoliko navrata. Mudri orangutan Raka (Peter Macon) spominje kako je bilo "u vrijeme Caesara".
"Naučio nas što znači biti majmun. Majmuni zajedno snažni. Majmun ne smije ubiti majmuna...", podsjeća Raka. "Za Caesara" je, pak, bojni poklič "maskiranog" klana majmuna koji "izvrće njegove riječi" potlačujući, pa i ubijajući druge majmune. Međutim, nasljednik majmunskog protagonista prijašnjih triju filmova nije lider "maski" Proximus Caesar (Kevin Durand), nego čimpanza Noa (Owen Teague), pripadnik mirnodopskog "orlovskog" klana majmuna.
Noa prolazi vlastitu (r)evoluciju od početka do kraja filma koju je nanovo zanimljivo gledati. "Planet majmuna: Novo kraljevstvo" referira se na Caesara i poštuje njegov legat, ali preuzima štafetu franšize odvijajući se generacijama nakon događaja u trećem dijelu trilogije i odvodi je u potencijalno jednako uzbudljivu budućnost, usput zatvarajući polako krug serijala, odnosno povezujući novomilenijski tercet "Rise"/"Dawn"/"War" s izvornim filmom.
Iako kovanica "nastavak prednastavaka" može odbiti gledatelja pomalo umornog od recikliranja poznatih franšiza, "Kingdom Of The Planet Of The Apes" je poprilično na razini triju prethodnika, vizualno i tematski više nego dostatno imaginativan i intrigantan.
Otisci prstiju scenarista Josha Friedmana ("Avatar: Put vode") vidljivi su u "Novom kraljevstvu", ravno od uvodne scene kad se mlade čimpanze Noa, Soona i Anaya (Lydia Peckham, Travis Jeffery) penju do visokih orlovih gnijezda kako bi pokupili jaja za ritual vezivanja s pticama prema tradiciji njihova klana.
Redatelj Ball fino predstavlja likove primata i nanovo uvlači gledatelja u postapokaliptični svijet u kojem su preživjeli ljudi pali sve niže na evolucijskoj ljestvici i svedeni gotovo na pračovječne divljake, kao u Schaffnerovu originalu koji "Novo kraljevstvo" doziva likom mlade žene s majmunskim nadimkom Nova (Freya Allan; "Baghead", "The Witcher").
Nova će postati Noina saveznica nakon što maskirani majmuni upadnu u selo "orlovskog" klana naoružani primitivnim "taserima", zapale ga do temelja, ubiju mu oca i otmu njegovu majku, Soonu, Anayu i mnoge druge, a on se zakleo samome sebi na osvetu i/li spašavanje otetih.
Elementi "Conana Barbarina" i "Kralja lavova" umješno su protkani kroz priču koja se logično nastavlja na Caesarovu trilogiju i prikazuje majmune kako, evoluirani (većinski govore, iako se služe i znakovnim jezikom), podijeljeni u klanove, sve više podsjećaju na ljude u želji za vlasti i moći, posebice Proximus kao tiranski lider fokusiran da otkrije tajne ljudskog znanja i tehnologije pomoću asistenta-čovjeka Trevathana (William H. Macy) i prodre u trezor gdje se krije razorno oružje.
Baš poput Caesara, Noa je razapet između majmuna i ljudi/Nove, samim time dosta nijansiran, a karakterni "luk" koji prolazi od uvodne do odjavne špice vrlo je impresivan (od plahog čimpanze do hrabrog predvodnika klana), kao i njegove ekspresije (drugih majmuna također) u krupnijim planovima zahvaljujući još naprednijoj "performance capture" tehnologiji.
Gledatelj većinski nema dojam da su majmuni računalno stvorene kreacije, nego živa bića od krvi i mesa. Specijalni efekti su na visokoj razini, akcijske scene isto (spektakularno finale s poplavom sukladno filmu s glavnim likom po imenu Noa), ali još više fascinira tematika na relaciji čovjek -majmun ("nekoć su ljudi i majmuni živjeli rame uz rame"), tj. metaforičkim čitanjima stvarnog svijeta, od (ne)učenja lekcija iz povijesti i do (ne)mira među "klanovima".
"Zar da se vratimo nijemosti?", evoluirani Noa pita Novu i pitanje "Mogu li majmun i čovjek živjeti zajedno?" ostavlja neodgovorenim za iduće nastavke koje gledatelj traži nakon ovog filma. "Kingdom Of The Planet Of The Apes" postavlja čvrste temelje za novu trilogiju.