Vjerojatnost je bila minimalna da španjolsko-francuski animirani film ”Moj prijatelj robot” (”Robot Dreams”, 2023.) osvoji ovogodišnjeg Oscara pored ”Dječaka i čaplje”. Čak ni jedan Spider-Man nije mogao protiv Hayaoa Miyazakija i njegove povratničke animacije.
Na kraju se ”Moj prijatelj robot” morao zadovoljiti samo s nominacijom za zlatni kipić, kao i ”Spider-Man: Putovanje kroz Spider-svijet”, ”Elementi” i ”Nimona”, ali zato je osvojio Europskog Oscara u animiranoj kategoriji, što je sjajno postignuće za debitantsku animaciju španjolskog redatelja Pabla Bergera, znanog po c/b filmu ”Snjeguljica”, prikazanom 2013. na FMFS-u.
Pola godine nakon dodjele Oscara, ”Robot Dreams” ponovno je suprostavljen zvučnijim animiranim filmovima, ovaj put u hrvatskim kinima. Naime, nakon domaće premijere na FMFS-u, ”Moj prijatelj robot” dobio je isti datum početka kinodistribucije (4. srpnja) kao i crtić ”Gru i Malci: Neustrašivi špijuni”, najnoviji nastavak Illuminationove superpopularne animirane franšize ”Despicable Me”/”Minions”, i to svega par tjedana nakon što je u našim kinima počeo igrati megahit ”Izvrnuto obrnuto 2”.
Dok Gru i malci imaju šanse u borbi s ”Inside Out 2”, ”Robot Dreams” ostat će u sjeni oba crtića (posebice što nije dobio prostor u multipleksima), iako to ne zaslužuje, svakako ne u slučaju inferiornijih ”Grua i Malaca”. ”Moj prijatelj robot” je, baš kao ”Izvrnuto obrnuto 2”, više animacija za roditelje nego klince, osobito ne one mlađe od deset godina, koji bi mogli postaviti poneko pitanje starijima zbunjeni odnosom glavnih likova i završetkom.
Crtić inspiriran istoimenim predloškom Sare Varon izgleda poput ”Zootropole” s antropomorfnim humanoidnim životinjskim likovima kao žiteljima New Yorka osamdesetih, no u spoju s gorkoslatkim, egzistencijalnim i melankoličnim filmovima ”Ona” i ”Prošli životi”.
Lišen dijaloga i fokusiran na vizualno pripovijedanje, ”Robot Dreams” govori o maštanju i sanjarenju, jednom divnom nesvakidašnjem prijateljstvu (možda i nečem više od toga), ali i krhkosti istog, tj. urbanoj usamljenosti i nestalnosti modernih (ljudskih) odnosa.
Glavni lik je pas koji, sam i usamljen, jedne večeri naruči robotskog prijatelja, model Amica 2000, nakon što vidi reklamu na televiziji. Čim upali robota, osmjeh mu se smjesta nacrta na licu i ne silazi s njega. Robot promatra svijet oko sebe sa spielbergovskim ”sense of wonder” osjećajem i donosi sreću psu.
Rom-com montaža njihova prijateljstva, ozvučena pjesmom ”September” sastava Earth, Wind & Fire, pokazuje kako šetaju New Yorkom, jedu hot-dog, posuđuju ”Čarobnjaka iz Oza” u videoteci u jednoj od nekoliko Bergerovih filmofilskih referencija (maškare s namigom ”Isijavanju” i Freddyju Krugeru).
Međutim, idila prestaje kad jednog dana odu na more i robotova mehanika zakaže u dodiru s morskom vodom pa ga pas teška srca mora ostaviti na plaži koja će biti zatvorena sve do idućeg ljeta, tako da nesretnik ostaje sam i razdvojen od prijatelja spriječenog da mu pomogne unatoč svim naporima. Devet mjeseci je dug period i obojica će u međuvremenu upoznati druge osobe dok sanjare da se ponovno ujedine.
Androidi ne sanjaju samo električne ovce (”Istrebljivač”) u divnom Bergerovom crtiću kojemu New York osamdesetih, s kadrovima Tornjeva blizanaca kojih više nema, dođe kao pogođena kulisa za priču o (o)sjećanju, prošlom svršenom vremenu, protoku godina i gubitku. Stihovi ”Do you remember...?” pjesme ”September” kao nikad prije stvaraju poznat osjećaj u stomaku svakom gledatelju tko je izgubio prijatelja ili nekog važnog u životu i bio prisiljen krenuti dalje.