Pepeo od rušenja newyorških blokova prilikom invazije monstruoznih izvanzemaljaca osjetljivih na zvuk ”pobijelio” je tamnoputu Lupitu Nyong’o pri početku SF horor blockbustera ”Mjesto tišine: Dan prvi” (”A Quiet Place: Day One”). Nyongo bi, u takvom izdanju, filmofile mogla podsjetiti na Dannyja Glovera iz završnice ”Predatora 2”.
Je li redatelj Michael Sarnoski (”Svinja” s Nicolasom Cageom) namjerno povukao paralelu s ”Predatorom 2” ili ne, prednastavak ”Mjesta tišine” ima određene poveznice s nastavkom ”Predatora”. ”A Quiet Place” se odvijao u ruralnim dijelovima Amerike, dok ”Day One” radnju prebacuje u urbano okruženje, New York.
Dakle, otprilike kao što je Predator iz južnoameričke džungle prvog filma u nastavku preseljen u urbanu džunglu Los Angelesa. Prednastavak ima i puno više kadrova čudovišta sagledanih izbliza, kao što se ”Predator 2” puno više približio izvanzemaljskom lovcu u odnosu na original (ili ”Aliens” kojeg film kao da doziva brojnošću monstruma i citatom ”ima ih jebeno posvuda”).
Poveznica je i ta što će ”Dan prvi”, poput ”Predatora 2”, zasigurno biti podcijenjen i ostati u sjeni originala (i ”Mjesta tišine 2”), premda je prilično dostojan prednastavak koji odbija doslovno kopirati prethodnike i preferira ostaviti vlastiti pečat unutar franšize. Zasluga je to redatelja Sarnoskog, odnosno njegovog suptilnog humanističkog pristupa blockbusterskom SF hororu s puno emotivnosti i dramskih/karakternih nijansi.
S nekim studijskim najamnikom iza kamere, ”Day One” mogao je biti newyorški ”A Quiet Place” odgovor na blockbuster ”Invazija svijeta: Bitka Los Angeles” (slična slika alienske kiše meteora), no Sarnoski je više na ”destrukcija-emocija” valnoj duljini Stevena Spielberga iz apokaliptičnog ”Rata svjetova” s ehom terorističkog napada 11. rujna 2001. godine u prizorima ranjenog američkog velegrada.
”Dan prvi” je masovan, ali intiman film, bučan, a tih, nešto sasvim drukčije od prospekta spektakla na temu invazije aliena u New Yorku, jednom od najnapučenijih i najbučnijih gradova svijeta. Prijašnja ”Mjesta tišine” subvertirala su bučnost kao (za)datost svakog bombastičnog blockbustera, pa i horora, reducirajući vriskove kao izražajno sredstvo akter(ic)a strave i užasa, a ”Day One” to radi još u većoj mjeri samim time što je utišao gradsku vrevu New Yorka i načinio ga tihim, gotovo mrtvim gradom.
”Budite nečujni, ne pravite šumove”, ključni su savjeti za preživljavanje kojih se pridržava i jedan neobično tih mačak Frodo, ljubimac protagonistice Sam (Nyong‘o, ekspresivna i bez dijaloga). Likovi s prstom na usnama signaliziraju ”psssst” i dlanovima zadržavaju svoj ili tuđi vrisak u ”trade mark” kadrovima serijala koji subvertira i verbalizaciju karakterističnu za moderno doba, kad se sve mora objasniti gledatelju.
Tip po imenu Henri (Djimon Hounsou), kojeg smo upoznali u ”A Quiet Place: Part II”, nevoljko će ubiti jednog muškarca kad se ovaj u napadu panike nije dao ušutkati i ugrozio je mnoge živote. Zvuk je smrt i u ”Danu prvom”, a film potencira smrtnost likom Sam kao mlade žene oboljele od raka koja polako umire.
No, dvostruko suočena sa smrću (rak, monstrumi) ona pronalazi snagu/volju za životom i spašava mladog britanskog studenta prava Erica (uvjerljivi Joseph Quinn, zvijezda serije ”Stranger Things”, kao da kanalizira mladog Roberta Downeya Jr-a) koji je predstavljen kako izranja iz poplavljene podzemne.
Odnos Erica i Sam srce je filma, a interakcija likova u svijetu koji odlazi kvragu važnija je od same invazije aliena, što je prilično subverzivno za jedan blockbuster kojeg je Sarnoski opasno približio ”survival” drami. Redatelj se solidno snalazi u scenama blockbusterske akcije i hororsko-trilerske tenzije, ali osjeća se kao kod kuće kad alienska buka mine i nastupe trenuci intimnog, samotnog egzistencijalizma i humanizma, potrage za smislom života u osvit neizbježne smrti.
Takav pristup osvježava serijal koji ne može dovijeka iznalaziti kreativnost u varijacijama na ”morate biti sasvim tihi” scene, kao kad Sam sretne klince skrivene u fontani ili ona i Eric koriste kišu da nakratko progovore, a gromove da vrisnu od užasa. (S)misao života za Sam je dočepati se Harlema i pojesti komad pizze iz tamošnje pizzerije koji je asocira na sreću (djetinjstvo s tatom). ”A Quiet Place: Day One” bi za gledatelje željne blockbustera jučerašnjice mogao biti ekvivalent tom komadu pizze.