‘Do zadnjeg udaha‘: Milla, drž se zombija!

Razina kisika na Zemlji nije dovoljna za život, biljni svijet je nepostojeći i planet je postao nenastanjiv. Sve to događa se u bliskoj budućnosti 2039. godine u najnovijem postapokaliptičnom ostvarenju "Do zadnjeg daha" ("Breathe"). "Svijet se okrenuo naopako. Dosegli smo točku bez povratka", pripovijeda naratorica filma koji nas odvodi u Brooklyn 15 godina od danas.

S obzirom na sve zagađeniji zrak, premisa "Do zadnjeg daha" zvuči bolno uvjerljivo i ima potencijala za solidnu postapokaliptičnu "survival" dramu. Nešto od tog potencijala "Breathe" pokazuje na početku, prateći obitelj znanstvenika Dariusa (Common) koji je slutio da bi svijet mogao doći kraju i sagradio je bunker za sebe, suprugu Mayu i kćer Zoru (Jennifer Hudson, Quvenzhané Wallis) te svoga oca Mikea (Dan Martin).

Obitelj živi u bunkeru i povremeno izlazi vani s maskama i spremnicima kisika. Prilikom jednog takvog izlaska stradava Mike, a i Darius nedugo poslije odlazi van i više se nikad nije vratio, netragom nestavši u postapokaliptičnim ruševinama New Yorka.

Postapokalipsa je obojena jeftinim sepija tonovima, ali i intrigantno postavljena, uključujući natpis na jednom zidu "Ne možemo disati", oslikan crnom osobom s maskom za kisik koji hvata snimatelj Felipe Vara de Reya, što doziva u sjećanje nesretni slučaj Georgea Floyda, pa i koronsku pandemiju.

Međutim, redatelj Stefon Bristol ne ulazi dublje u prikaz života u svijetu bez kisika, niti investira dovoljno u likove majke i kćeri koje samim time nisu dovoljno interesantne i "stvarne" da gledatelj za njih navija jednom kad za to dođe vrijeme, unatoč tome što ih glume oskarovka Hudson ("Dreamgirls", "Respect") i oskarovska nominentica Wallis ("Zvijeri južnih divljina").

Vrijeme dolazi kad Bristol skrene priču u smjeru trilera pojavom stranaca ispred bunkera, Lucasa i Tess (Sam Worthington, Milla Jovovich). Tess tvrdi da poznaje Dariusa i da je radila s njim, tražeći od Maye da je pusti unutra kako bi provjerila sustav za pročišćavanje zraka.

"Mi vam nismo neprijatelji, možete nam vjerovati", govore oni, ali to, naravno, ne ulijeva povjerenje u očajničkim postapokaliptičnim vremenima, stoga stvari ubrzo odlaze kvragu i pretvaraju se u borbu za preživljavanje, tj. ulazak u bunker (Tess, Lucas) i ostanak u istome (Maya, Zora).

Problem je što ta borba nije uzbudljiva i tenzična iako je imala sve predispozicije za to. Dovoljno je reći da se likovi izvan bunkera nalaze u opasnosti da ostanu bez zraka i uguše se, odnosno da bi svaki njihov udah mogao biti posljednji računajući ograničene resurse kisika u tankovima, posebice što ga više troše ako puno govore i trče, drastično smanjujući njegovu razinu.

Međutim, opasnost je prerijetko, ako ikad, opipljiva u kadru da bi gledatelj osta(ja)o bez daha zbog Bristolove generičke režije lišene trilerskog pulsa, ali i prilično beživotnih glumačkih partija Jovovich i Worthingtona.

Zvijezde serijala "Resident Evil" i "Avatar" glume na autopilotu i ne pronalaze nijanse sive u ulogama negativaca iz preživljavačke potrebe. On je bio puno bolji u četvrtom "Terminatoru", a ona pokušava, ali ne uspijeva napraviti odmak od uloga akcijske heroine. Milla, drž‘ se zombija!