Bajkerska (sup)kultura znala je biti oslikana na filmu u buntovničkim i/ili akcijskim ostvarenjima kao što su "Divljak", "Divlji anđeli", "Goli u sedlu", "Hladan kao kamen", "Harley Davidson i Marlboro Man"... No, takvi filmovi ne jurcaju često velikim ekranima, posebice ne u novije vrijeme, kad rijetki primjerak bajkerskog žanra predstavlja serija "Sinovi anarhije".
Žanrovski podmazani "Bajkeri" ("The Bikeriders") stoga djeluju kao dašak osvježenja na kinorepertoaru, ali i zato što su jedan od onih dobrodošlo staromodnih filmova kakvi se danas rijetko snimaju. Gotovo sve u "Bajkerima" vrišti prošlost, kinematografsko i ino jučer.
"The Bikeriders" je inspiriran fotoknjigom Dannyja Lyona (glumi ga Mike Faist; "Priča sa zapadne strane", "Izazivači"), koji je od 1963. do 1967. putovao s bajkerima i ovjekovječio njihov životni stil, pa i spomenutim bajkerskim klasikom "The Wild One", tj. buntovništvom hollywoodskih superstarova pedesetih Marlona Branda i Jamesa Deana ("Rebel Without a Cause"). Brando i Dean dobili su supstitute u "Bajkerima" i prema njima su modelirani likovi u tumačenju Toma Hardyja i Austina Butlera.
Hardyjev lik se zove Johnny, baš kao i Brandov u "Divljaku". Upravo je kultni film potaknuo Johnnyja da formira klub bajkera "Vandali" u kojemu je i Butlerov buntovnik Benny jedan od članova. Johnny na TV-u gleda scenu kad Branda pitaju "Protiv čega se buniš?" i on odgovori "Što se nudi?", a Hardy kanalizira Branda više no ikad dosad ("Legenda", "Capone") i prilično dobro mu ide u najboljoj ulozi posljednjih godina, kao i kanaliziranje Deana mladoj zvijezdi u nezaustavljivu usponu Butleru ("Elvis", "Dina 2") čiji lik ima impresivni ulaz u film.
Benny sjedi za šankom okrenut leđima i prilaze mu dvojica muškaraca tražeći od njega da skine jaknu sa simbolima "Vandala" i iziđe napolje. "Morat ćete me ubiti", kaže Benny i muškarci ga počinju tući, ali ni on im ne ostaje dužan, premda uvodna scena završava zamrznutim kadrom njegova osmijeha prije nego što će dobiti lopatom po glavi.
Svakako, na svoje bi mogli doći svi koji su htjeli vidjeti Branda i Deana u istom filmu, ali nisu nikad imali priliku za to. Nasuprot Butlera i Hardyja nalazi se Jodie Comer ("Ubijanje Eve", "Posljednji dvoboj", "Počinjemo od kraja"). Naracija njezina lika, Kathy, uvodi nas u svijet bajkera i pokreće priču ispričanu u flešbekovima po uzoru na "Dobre momke" Martina Scorsesea, otprilike kao da je naratorica postala Lorainne Bracco umjesto Raya Liotte.
Zamijene li se mafijaši za motoriste, imamo svojevrsni bajkerski "Goodfellas", "Dobre momke" na dva kotača. Tako je nekako razmišljao odlični redatelj Jeff Nichols ("U zaklon", "Mud", "Ponoćni specijal") koji je napučio "Bajkere" muzikom epohe i živopisnim sporednim likovima u izvedbama poznatih faca kao što su njegov kućni glumac Michael Shannon, Boyd Holbrook, Norman Reedus, Karl Glusman, Emory Cohen, Beau Knapp i Damon Herriman.
Međutim, o (glavnim) likovima ne doznajemo puno i oni su većinski arhetipovi kao ljudi željni slobode i pripadnosti, pri čemu ne djeluju uvijek autentično da bi ovo bio "five star" film kako smo se nadali, posebice ne Kathy zahvaljujući napadnom naglasku, a ne pomaže ni to što se žarište priče prebacuje s nje na Johnnyja i Bennyja.
Stječe se dojam da glumci "samo" glume (po uzoru na velikane) i da ne osjećaju stopostotno likove, odnosno da nisu ušli toliko duboko pod njihovu kožu ili barem kožnu jaknu, ali i da nisu imali priliku za to s obzirom na to da su isti mahom tek skicirani, kao što su skicirana i zbivanja iz ere poput Vijetnama, (p)ostavljena u drugi plan nauštrb fine evokacije rane bajkerske kulture.
S druge strane, Nichols osjeća film i režira ga kao kombinaciju mafijaške mačo drame, sjetne "americane" i vesterna s kaubojima-odmetnicima na tutnjavim čeličnim konjima i američkom mitologijom slobode s vjetrom u kosi, najviše utjelovljene u Bennyju.
Prema kraju film postaje opipljivo elegičan u stilu "Carlitova načina", oslikavajući jedno prošlo svršeno vrijeme s časnim izazovima "šake ili noževi" koje su zamijenili pištolji. Nichols traga za tim (izgubljenim) vremenom, hvatajući zadnje minute prije nego što se ono zauvijek odvezlo u zalaz sunca.