Jerko Rošin, naš proslavljeni arhitekt, ali i publicist i skladatelj, u mirovini definitivno ne miruje. Večeras će se, s početkom u 19 sati, u okrilju Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Splitu predstaviti njegova knjiga "The Architects Unplugged".
Prisutne će pozdraviti akademik Davorin Rudolf, a o knjizi će govoriti Nikola Grabić, Kruno Kljaković i Jelena Špar. Tekstove će čitati Mijo Jurišić i Vanda Boban Jurišić.
Knjiga se, doznajemo, sastoji od pedeset eseja, pisanih kroz prizmu autorovih osobnih susreta i druženja s poznatim domaćim i inozemnim arhitektima.
U esejima nam Rošin predstavlja svoje kolege u njihovoj prirodnoj osobnosti, osvjetljene izvan okvira zvanja i zanimanja. Premda neki od njih nisu radili kao arhitekti, ali su svi školovanje prošli preko arhitektonskog fakulteta, to im je bila osnova za kreativno opredjeljenje u životu.
Kultura dijaloga i ophođenja
- Ova je knjiga pravo čuđenje u svijetu, nešto što izaziva podizanje obrva i nevjericu, uz pitanje zar je i tako, drugačije, s puno obzira i empatije, ne odustajući čvrstih životnih i profesionalnih stavova, moguće pisati o kolegama, prijateljima i poznanicima, suputnicima kroz karijeru i život, pa i onda kad se nisu slagali s onim što vi mislite ili što radite - kazao je naš donedavni urednik Kruno Kljaković, osvrćući se na Rošinovo djelo, nazivajući autora pri tom "oazom u pustinji" i "malim otokom mira u moru morskih pasa".
Rošinova knjiga predstavlja, po njemu, značajan i dobrodošao doprinos kulturi dijaloga i pristojnog ophođenja. Preporuča stoga "The Architects Unplugged" i kao preventivni udžbenik svima koji u bijesu zbog počinjene im nepravde ili povrijeđene taštine ili naprosto zbog neslaganja s nekim i nečim ili tko zna zbog čega, oštre pera spremajući se za križarsku bojnu u javnoj areni.
Rošin je, složiti će se svi koji ga poznaju, radoznao i empatičan, cijeli svoj život zapisuje, fotografira i dokumentira, kreativni je radoholičar.
- Kad ne projektira, on piše, bije javnu bitku za prostor, crta, skicira, komponira, pjeva doduše nešto manje nego u mladosti. On sakuplja sve što mu se čini vrijedno sačuvati iz zaborava, jer uočava da bi iz te građe moglo nastati nešto novo i korisno - zaključuje Kljaković.