Pobijedili smo kao HDZ na zadnja četiri izbora u Trogiru – od mjesnih, europarlamentarnih, preko predsjedničkih i parlamentarnih izbora – i s razlogom vjerujem da ćemo slaviti i ovu, petu pobjedu – najavio je Siniša Stojan, 44-godišnji gradonačelnički kandidat spomenute stranke u susret svibanjskim lokalnim izborima.
– Naš neprijatelj u ovim mjesecima, pa i godinama, jest korona. Nažalost, stanje hibernacije koje je pandemija proizvela u nekim sektorima – poput turizma, koji je jak gospodarski adut dragulja poput Trogira – kao da odgovara sadašnjoj gradskoj vlasti.
Ako mene pitate, nevjerojatno je, pa i skandalozno, da Trogir nema čelnog čovjeka Turističke zajednice, nego je tako obezglavljenu po inerciji vodi – gradonačelnik!
Zašto nikome nije prepustio te ovlasti, trebalo bi pitati njega, ali ono što je sigurno jest da ako netko hoće svim srcem i raspoloživim vremenom biti kvalitetan gradonačelnik, jednostavno ne može istodobno obnašati i zahtjevan posao vođenja Turističke zajednice – smatra Stojan, inače po formalnoj profesiji inženjer brodogradnje.
Na izbore izlazi potpomognut mladim stranačkim kolegom, 35-godišnjim Antom Rožićem, sinom bivšega gradonačelnika Vedrana Rožića, koji je bio i proslavljeni igrač "Hajduka". I Ante ima "hajdučkog" staža, a poput Stojana i on je od prvih dana odan "jednom dresu" – onom HDZ-a.
Dok je Ante, obiteljski čovjek kao i Stojan, ekspert za sportska pitanja i spreman je u tom smislu suočiti se s izazovima – od izgradnje novih sportskih objekata, uključujući veliku dvoranu i gradski bazen, do završetka započetog projekta na Divuljama – Stojan smatra da Trogir zaslužuje povrat starog sjaja.
– Nevjerojatno je da kula Kamerlengo, kao najprepoznatljiviji vizualni simbol Trogira, svojevrsni pandan splitskom Svetom Duji ili, ako hoćete, Eifellovu tornju u Parizu (ne mislim da je usporedba pretenciozna, Trogir je samo puno manja metropola), tijekom cijeloga mandata SDP-ove vlasti nije uspjela dočekati sanaciju!
Da budem plastičan, ni u toliko minimalnoj mjeri da se iz nje rukama počupa korov koji rastače kamen! Pa barem za to nisu bila potrebna mitska sredstva iz Europske unije (o kojima se toliko govori za namjenu Kamerlenga), nego samo dobre volje – smatra HDZ-ov kandidat.
Zanimala nas je i sudbina autobusnoga kolodvora te neuglednog automat-kluba u njegovu sklopu, koji se nalazi preblizu školskih objekata unatoč preporuci da slični "objekti za zabavu" ne smiju biti tako locirani iz pedagoških razloga.
– Smatram da je sadašnja pozicija isuviše atraktivna za sadržaj kao što je kolodvor, a po meni je tužno da učenici koji čekaju autobus nemaju dovoljno prostranu čekaonicu jer većinu kvadrata zauzima kockarnica u kojoj troše džeparac. Založio bih se da slični opskurni objekti budu na što većoj periferiji, uz iznimku kasina u visokokategornicima – dodaje potencijalni gradonačelnik.
Upitali smo ga što misli o aktualnoj percepciji Trogira kao grada u kojemu je sve manje Trogirana, a sve više onih iz, primjerice, Bosne i Hercegovine koji su mu navodno promijenili identitet.
– Ne bih se složio s tim. Svi ljudi koji su došli živjeti u Trogir jednako su vrijedni i obogatili su grad svojim dolaskom; među njima osobno poznajem puno kvalitetnih obrtnika, radnika, intelektualaca... Kamo sreće da što više ljudi iz cijelog svijeta dođe živjeti u Trogir, umjesto da grad – kao, nažalost, i cijela Hrvatska – doživljava demografsku eroziju.
Tako bi Trogir bio još bogatiji i multikulturalniji, i nipošto ne bi izgubio svoj jako ukorijenjeni mediteranski kulturni identitet. Pa pogledajte Firencu, Veneciju ili Dubrovnik; Trogir nije ništa lošiji od tih kulturnih točaka na svjetskoj mapi! Samo je manji i, nažalost, trenutačno uspavan.
A da to "snivanje" ne prijeđe u kliničku smrt, potrebna mu je reanimacija. Mi smo spremni odmah zasukati rukave i dati priliku kvalitetnim ljudima da daju najbolje od sebe u smislu oživljavanja i boljitka – najavljuje HDZ-ov kandidat.
Upitali smo ga i što misli o sudbini Ville Bianca kao negdašnjeg arhitektonskog dragulja secesije i rodne kuće Mile Schon – inače dizajnerice pokojne princeze Diane – a danas, budimo realni, rugla na samom ulazu u Trogir.
– Taj je objekt, koliko mi je poznato, pod ingerencijom države, ali lokalne vlasti postoje za to da bi radile na dobrobit svoje mikrosredine i lobirale kod države, a ne se na nju "izvlačile" za neuspjeh ili ignoriranje problema. Osobno smatram da tu kuću treba hitno dati na upravljanje Gradu te uložiti europska ili proračunska sredstva ili u njezinu sanaciju, ili rušenje te podizanje istovjetne replike, ovisno o "dijagnostici" statičara i građevinara.
U novo/starom objektu kao lijepo rješenje vidim spomen-muzej dizajneričine kuće sa salonom i nekom pretečom showrooma u kojoj bi kreacije Trogiranke svjetskoga glasa bile prezentirane na voštanim lutkama. Dakako, uz pripadajući brending objekta, koji bi potom mogao postati svjetska turistička atrakcija – dodaje Stojan.