Bilo je predvidivo, pa se ipak dogodilo: slaba izlaznost bila je vjetar u jedra dviju najvećih stranaka.
HDZ je tako osvojio šest, a SDP četiri mandata. Dakle, HDZ je dobio dva mandata više nego na prethodnim euroizborima (i 12.064 glasa više), očito na krilima uspjeha na parlamentarnim izborima.
SDP je ponovio prethodni izborni rezultat po broju mandata. Peđa Grbin nije, kao nakon izbora za Sabor, proglasio pobjedu, ali je DJ opet bio na Iblerovom trgu, valjda za svaki slučaj. Samo, ovoga puta se nije puštao Goran Bare, nego John Lennon i njegova sanjalačka "Imagine". Sanja li to Grbin, nakon svega, još jedan mandat na čelu SDP-a?!
Ali čini se da nije jedini koji gleda na poraze s pozitivne strane. SDP-ov Arsen Bauk nam je otkrio svoju računicu optimizma: "Za HDZ je glasalo 213.000 njihovih članova i još 33.000 građana. Za SDP je glasalo 30.000 članova i još 160.000 građana. Dakle, pet puta više građana glasalo je za nas nego za njih!".
No, u Baukovoj postizbornoj matematici vreba i najveća zamka: upadne li SDP u zamku samozadovoljstva ovakvim rezultatima, možda i odustane od potrebnih reformi i kadrovskih promjena u vrhu stranke...
Po jedan mandat osvojili su Domovinski pokret (sad mogu odahnuti, jer se ipak nisu ostvarile zloguke prognoze da će ih koaliranje s HDZ-om stajati totalnog debakla i da će im birači okrenuti leđa) i Možemo!, koji su na spavanje otišli zadovoljni zbog činjenice da su postali i europarlamentarna stranka.
U HDZ-u likuju, a i izbori za Hrvatski sabor su bili poprilično nedavno, tako da se ovi euroizbori nisu prometnuli u svojevrsni referendum o vladajućoj stranci, kako politolozi obično karakteriziraju europske izbore kad se održavaju između dvaju parlamentarnih...
Nego, koja su tri najveća minusa i tri najveća plusa ovih izbora, barem iz hrvatske perspektive?
PRVI MINUS: PORAZNO MALA IZLAZNOST
Politolozi znaju reći da su europski izbori i - drugorazredni. Prije svega zbog slabijeg interesa. I to se jučer pokazalo u brutalnom obliku. Izlaznost je iznosila samo 21,32 posto, što je za 8,53 posto manje nego na izborima 2019. godine!
A to je zbilja porazno za sve aktere ovih izbora, neovisno o rezultatima. Jer otvara i pitanje – što je nama Europa i Europski parlament? Koliko smo stvarno integrirani i "europeizirani" u svakom smislu? Treba li izlazak na izbore proglasiti obveznim, ako već ono "građanska dužnost" očito nije dovoljno motivirajuće?!
PRVI PLUS: STOP REDIKULIMA!
Za razliku od prethodnih euroizbora, ovoga puta birači nisu dali "zeleno" političkim avanturistima i populistima kao što su Mislav Kolakušić i Ivan Vilibor Sinčić. Kako je netko kazao, ovoga puta nisu prošli "marginalni" političari kojima bi EP bio tek pozornica za njihove političke performanse. Kolakušić je redikulski politički pedigre pokazao i vrijeđanjem birača. Ali kako ono kažu, tko gubi... Ima pravo da govori o "skretanju prema debilizmu" i "idiotima". No, sve je bolje od dodatnog skretanja prema – redikulizmu i populizmu. E, da, zna li netko što je s Ivanom Pernarom, Ladislavom Ilčićem?! Valjda su dobro...
DRUGI MINUS: MANJAK NOVIH LICA
Među kandidatima za EP baš i nije bilo puno novih, svježih lica, sva "zvuče odnekud poznato". Ni Marijana Petir ni Dalija Orešković, primjerice, baš i nisu neka nova lica.
Ali, HDZ nije ponovio grešku s prošlih euroizbora kad je na "teren" izveo gotovo juniorsku momčad, nepoznatu široj javnosti. Ovaj put išlo se s provjerenim imenima, a listu je nosio premijer i šef stranke Andrej Plenković. SDP također nije ništa prepustio slučaju – gurnuo je u vatru "igrače" s briselskim iskustvom.
Istina, ugodno je iznenađenje 26-godišnja zagrebačka influencerica i politologinja Nina Skočak, koja je sa svojom listom na kojoj nije bilo starijih od 30 godina "dobacila" do 4,06 posto (30.122 glasa) i nadmašila Most, Pravo i Pravdu i neke političare koji su na sceni puno duže od nje. Štoviše, neki tvrde da je upravo ona "kriva" što Možemo! nije stiglo i do drugog mandata. Dakle, mladi očito traže i trebaju svoje predstavnike u političkoj areni. To je ujedno i poruka velikim strankama, da mladi nisu tu samo kako bi mahali stranačkim ili državnim zastavama, ili bili dekor na pozornici dok stranački lider daje izjave nakon izbora... Tko prvi ovo shvati ozbiljno, profitirat će kad su u pitanju i glasovi mladih!
DRUGI PLUS: PORUKA STABILNOSTI
Većinski odabir HDZ-a i SDP-a, pri čemu su samo dva mandata otišla na ostale opcije, svojevrsna je poruka birača da im trenutno očito nije do velikih eksperimenata. Uostalom, to su pokazali i rezultati na razini čitave EU, gdje je ključ stabilnosti i dalje u centrističkoj većini. Europska pučka stranka, kojoj pripada i HDZ, imat će 191 zastupnika u novom sazivu, ili 15 više nego dosad. Drugi su socijaldemokrati (S&D) sa 135 zastupnika, četiri manje nego u prethodnom sazivu. Liberali (Renew) su i dalje, unatoč svim lošim prognozama, treća politička snaga iako su pali sa 102 na 83 zastupnika...
TREĆI MINUS: KAMPANJA ZA BRZI ZABORAV
"Kampanja je bila mlaka i nefokusirana na bitne teme, čemu je najznačajniji doprinos dao pobjednik ovih izbora - HDZ i Plenković koji je nosio listu iako je jasno da nema nikakvu namjeru ići EP", kazao je u prvoj analizi rezultata profesor Ivan Rimac sa zagrebačkog Pravnog fakulteta za Jutarnji list.
Ljevica je većinu kampanje provela u napadima na Stephena Bartulicu i njegov nesuvisli, netko bi mogao reći i perfidni pokušaj muljanja s imovinskom karticom. Desnica (čitaj: DP) cijelo se vrijeme kampanje suzdržavala od ekstremnog desničarenja, jer su sada dio vladajuće koalicije, dakle i vlasti, pa nisu htjeli nepotrebno ugrožavati svoju novu poziciju. U Mostu bi nakon ovakvog fijaska trebali razmisliti trebaju li uopće nastaviti putem forsiranja desnih politika. Očito je da su u tome vidjeli perspektivnu političku nišu i "bunar" iz kojega bi mogli "zahvatiti" glasove, ali i da su ih ovdašnji desni birači doživjeli kao fejk desnicu, tj. kao nedovoljno uvjerljive da bi baš njima dali svoj glas.
A kad smo već kod desnice, odnosno ljevice; ekipi iz SDP-a i Možemo! bi bilo korisnije da se pozabave uzrocima okretanja birača desnim opcijama – i na parlamentarnim i na europskim izborima – umjesto da se bave zamornim moraliziranjem na temu "tko je rekao da neće s kim, a sad ide" i širenjem moralne panike zbog ugroženosti sudbine demokracije i ljudskih prava općenito... Uostalom, ma koliko povod bio neporeciv, i "prekomjerno granatiranje" Bartulice posljednjih dana kampanje je očito dovelo do protureakcije i mobiliziranja desnih birača. Pa je na koncu ovaj, u mnogočemu karikaturalni, političar koji se još uči i političkom zanatu i hrvatskom jeziku dobio 35.239 preferencijalnih glasova ili 53.98 posto s liste DP-a.
TREĆI PLUS: ZAOBIŠAO NAS JE VAL EKSTREMIZMA
Mjesecima se pisalo o "skretanju udesno" i "valu desnila" kojega bi mogli donijeti euroizbori, no on se nije dogodio u najavljivanim razmjerima, dok je nas, moglo bi se kazati, potpuno zaobišao. Kao ciklona koja prijeti obilnim oborinama, a onda samo skrene... "Domovinci" jesu desni populisti, ali ipak nisu i antieuropski nastrojeni, a tek ćemo vidjeti smetaju li im i svi Srbi ili im zaista ne leži samo Pupovčev SDSS. Na valu desnog populizma pokušao je "jahati" i Most, ali neuspješno.
Na razini Europarlamenta, tvrda desnica, europski konzervativci i reformisti osvojili su 71 mandat ili dva više nego u prethodnom sazivu.
Krajnja desnica osvojila je 57 zastupničkih mjesta, osam više nego dosad. Tu, istina, treba pribrojiti i "lutajuće" zastupnike iz stranaka koje zasad ne pripadaju niti jednom klubu u Europarlamentu. Takvih je 50, a među njima su i zastupnici Alternative za Njemačku (AfD), koja je nedavno izbačena iz zastupničkog kluba desničara Identitet i demokracija (ID) u Europskom parlamentu. Povod je bilo pokretanje istrage zbog navodne špijunaže AfD-ovaca u prilog Kine, a odmogli su i stavovi nositelja liste za EP, Maximilliana Kraha, koji je u razgovoru za Financial Times relativizirao ulogu SS-ovaca u zločinima nacističke Njemačke, što se doživljava kao još jedan primjer otvorenog koketiranja vodećih članova stranke s neonacizmom.
