Krenuli su prije dvije godine. Korona ih je malo omela, zaustavila je cijeli svijet kako ne bi i rad jedne mlade udruge. Pa iako na svojevrsnom početku, ova mladost iz Mokošice stvara čuda. Cilj im je pristupiti djeci i mladima i pokrenuti nešto novo, dobro i pozitivno u tom najvećem gradskom naselju, kaže Danijela Soko, predsjednica Udruge mladih ‘Sveti Ivan Pavao II.’. Želja im je naselje, koje je prezentirano kao velika spavaonica, pretvoriti u živo mjesto. Aktivni su na brojnim područjima, od odgojnog i kreativnog do sportskog, dramskog i humanitarnog.
- Već smo imali nekoliko predstava u našoj župi, sportska sekcija za sad djeluje na Katoličkoj malonogometnoj ligi. Organizirali smo brojne kreativne radionice za djecu, imali niz humanitarnih akcija, od čišćenja javnih površina u naselju do pomoći starim i nemoćnim sugrađanima, donesemo im spenzu, prebacimo namještaj... – nabraja dio aktivnosti Mateo Sentić koji je u udruzi od samog početka i dodaje:
- Osjećaj kad se nekome pomogne, ne može ništa zamijeniti. Ljudima koji žive sami, namirnice koje donesemo su manje bitne, taj razgovor, da ih saslušaš, to im je sve. Kad ih posjetiš i vidiš osmijeh na licima, kad ti na odlasku stisnu ruku i ne žele te pustiti, to je nešto posebno. Imam osjećaj da je baš samcima doba korone bilo daleko najteže.
Kako doznaju kome treba pomoć, kažu, netko im javi ili sami uoče. Sve se to, skromno će naši sugovornici, u tiho dogovara i odrađuje.
Treba doći, pa i pospan
- Mi jesmo pri Katoličkoj crkvi ali posjećujemo sugrađane druge vjeroispovijesti, pogotovo za božićne blagdane da shvate kako su svi prihvaćeni i nama jednaki. Imali smo sad prodaju adventskih vijenaca. Uvijek napravimo nešto kreativno, onda to prodajemo nedjeljom i sav prilog koristimo u humanitarne svrhe. Razdijelimo to na pet, šest različitih obitelji, obavimo kupovinu namirnica i odnesemo im – pojašnjava Danijela.
Udruga nosi ime mnogima najdražeg sveca, pa ne čudi što je ovoj mladosti vjera okosnica svega, najbolji pokretač.
Marijo Obrovac posebno ističe susrete mladih četvrtkom u Klubu mladih.
– Najviše mi se svidjelo kad smo krenuli sa tim susretima. Sve je pokrenuo naš župnik don Marinko Šljivić. Nalazili smo se, razgovarali o onome što nas ispunjava i veseli u životu. Iz tjedna u tjedan broj mladih je rastao, a time i naše zajedništvo i vjera.
U Udruzi ih je trenutno 40-ak, dosta je studenata koji su na studijima izvan Dubrovnika, pa je najljepše za Božić, Uskrs i tijekom ljeta kada se svi skupe, pa se organiziraju filmske večeri, kvizovi... Četvrtkom navečer, prije druženja, u 20 i 30 sati imaju misu za mlade. Pričaju nam kroz osmijeh kako im župnik zna reći ‘Nije neka ura, malo je kasno, pa ako ćete i spavati tu nije bitno, bitno je da dođete’. Na misi za mlade bude ih preko 150, a nakon mise nastavi se druženje u klupskim prostorijama. Ako su i bili umorni, vraćaju se doma ispunjeni, puni dojmova.
Onda kažu kako je današnja mladost lijena, spava do podne, a od podne gleda u mobitel. Kako ste se vi našli tako drugačiji i složni?
- Kad krene prosinac i mise zornice, naš dan počinje već u pet ujutro. Nakon zornice, radimo u našem Klubu za mlade, pa na posao jer nas većina radi. Sad ćemo tijekom Adventa nakon posla nastaviti rad u našoj blagdanskoj kućici. Da dan traje i 48 sati, bilo bi nam malo. Ali to je zajednica, kad su ljudi u zajedništvu sve se može, sve je lakše – kaže simpatični trio.
I oni znaju ‘visit’ na mobitelu, ‘lagali bi kad bi rekli suprotno’. Danas je manje više posao vezan uz te male naprave, treba i pogledati što se u svijetu događa a članovi udruge su povezani WhatsApp grupom radi dogovora oko aktivnosti.
Marijo ima dobar savjet za svih, ne samo mlade:
- Dan uvijek treba učiniti produktivnim, ne dopusti da ti bude dosadno. Treba posložiti što ćeš taj dan dobro napraviti, kad to ispuniš, sretan si. To te nosi kroz dan. Ljudi prepoznaju i vide kad se netko daje i trudi za druge, to se cijeni.
Mateo je svjestan kako svakom čovjeku dođe teški dan. Tada je ključno razumijevanje i prijateljstvo, kojeg u udruzi ima napretek, ‘pustiš čovjeka, proći će za koji sat, bit će ko novi’.
- Trpimo se, a najteže je trpjeti drugoga. Tolerancija je bitna, a toga je sve manje i manje. Ljudi ne trpe jedni druge, previše se gleda sebe. Zato je ova zajednica važna, kad imaš dobru, zdravu zajednicu, imaš sve.
Četvrtak - savršen dan
Zanima nas kakav je život u Mokošici. Često se o tom najmnogoljudnijem gradskom naselju priča u negativnom kontekstu. Spavaonica kojoj svega nedostaje, gdje djecu odgaja ulica... Oni ne dijele to mišljenje. ‘Ne treba slušati priče, treba doći i vidjeti’. I prije je bilo života u Mokošici, ekipe su se pojedinačno družile. Sada su sve te ekipe u jednoj koja nosi naziv pape sveca. U njihov klub mladih dolaze srednjoškolci, bračni parovi, djeca, čak i oni pedeset plus.
- Nema ljepšeg osjećaja nego kad se nedjeljom nakon mise k nama spusti puno župljana. Daju nam priliku da mi mladi pokažemo da smo sposobni i možemo stvari mijenjati nabolje. Otvoreni smo za sve, tko god se hoće pridružiti, dobrodošao je.
Četvrtak je njihov savršen dan. Nakon mise za mlade nastavlja se druženje, kvizovi, filmske večeri u prostorijama Kluba uz kavu, čaj ili sok. Klub još otvore nakon nedjeljne mise. Misle oni i na najmlađe, imaju igraonicu za proslave dječjih rođendana, stolni tenis i nogomet.
- Imamo i besplatne instrukcije za osnovnu i srednju školu. Naši profesori iz Mokošice žele pomoći tako da jednom tjedno drže lekcije iz matematike, engleskog, fizike..., dolazi puno djece. Nalazimo se u teškom vremenu, nije roditeljima lako izdvojiti novce za lekcije. Baš je super što djeca imaju mjesto gdje mogu dodatno učiti, profesorima stvarno hvala do neba, ljudi rade lavovski posao – poručuju 28-godišnjaci Danijela i Mateo te 22-godišnjak Marijo.
Gotovo u isti glas kažu kako je župnik Župe Svete Obitelji don Marinko stup svega, a oni taj stup nastoje (po)držati. ‘Stvarno smo prijatelji, od njega svaki dan učimo, sretni smo što je u Mokošici’ kažu za svog župnika, a spominju i don Juru Paponju koji se tu savršeno uklopio.
- Nadamo se da će u Mokošici biti crkva ali što će ti građevina ako nema ljudi u njoj? I ovo što sada imamo, nama je veliko – kaže Danijela, dok muški dio ekipe potvrđuje rečeno. Poručuju kako je najbitnija volja i vjera, a kad je Bog u središtu sve drugo se lagano riješi.
Mlada ekipa okupljena u Udruzi ‘Sv. Ivan Pavao II.’, čiji je klub postao središnje mjesto okupljanja mokoške mladosti, mijenja dosadašnji način razmišljanja mnogih sugrađana o ovom gradskom naselju. U očima ovih Dubrovčana ‘Mokošica nije loša, dapače, odlična je, svakoga prihvaća’.
Riječi hvale upućuju Gradu Dubrovniku i Upravnom odjelu za obrazovanje, sport i civilno društvo koji su prepoznali njihov rad i ‘drže im leđa, jer mladoj udruzi je njihova pomoć potrebna’, a oni su tu da ‘osvjetlaju obraz i dokažu kako mladi ljudi mogu pozitivno promijeniti jedno mjesto’.
Za kraj pozivaju sve mlade da im se priključe:
- Svi ste dobrodošli. Dajte da ove nadolazeće blagdane provedemo u miru, zajedništvu i ljubavi, da osjetimo duh Božića u onom pravom smislu, da nam srca budu puna radosti.