'Dominikanski samostan u Dubrovniku osnovan je 1225. godine. Usklađivanje crkve s državom, koje prati povijest male trgovačke republike, dolazi do izražaja vec početkom XIV stoljeća i u izgradnji dominikanskog samostana i crkve uz same gradske utvrde i zidine. Ovaj samostan nije trebao poslužiti samo bogoslužju, već i obrani i čuvanju grada na njegovoj najosjetljivijoj točci', stoji na stranici dominikanci.hr, koju smo posjetili kako bismo pronašli kontakt adresu.
Na ovoj velebnoj, povijesnoj građevini nedavno su, naime, osvanuli PVC prozori, što je zgrozilo dubrovačku javnost. Stanovnicima gradske jezgre je, inače, dekretom zabranjeno postavljati plastične prozore i vrata na svoje stanove i kuće. Razlog je tome jednostavan – riječ je o svjetskoj kulturnoj baštini koju ne smije nagrditi ništa što se ne uklapa.
Prije 15 godina, poduzetniku Josipu Radeljaku Dikanu na Općinskom sudu u Dubrovniku izrečena je nepravomoćna četverogodišnja uvjetna kazna zbog teškog oštećenja spomeničke baštine nulte kategorije na kući u Kovačkoj 17, unutar UNESCO-om zaštićene povijesne jezgre grada. Radeljak je, kako je pisao Jutarnji list, u svojoj nekretnini srušio unutrašnjost troetažnog objekta, umjesto drvene građe izlio dvije betonske ploče, tradicionalni krov ukrasio s dva belvedera, a drvene prozore i vrata zamijenio nedopuštenim aluminijskim.
Danas, 15 godina kasnije, teško da ćete pronaći kuću u Gradu koja nema PVC prozore i vrata. I prije 'slučaja Radeljak' postojala je inicijativa da se stanovnicima zidina subvencionira ugradnja tradicionalnih drvenih otvora na svoje kuće i stanove, koji su u usporedbi s plastičnim jako skupi. Nije saživjela.
- Da nam netko plati razliku u cijeni drvenih i plastičnih prozora, te pomogne u njihovu skupom održavanju, naravno da bismo imali drvene – kažu nam Dubrovčani koji žive u zidinama. No, oni su prepušteni sami sebi i snalaze se kako znaju. Kad je počeo jedan, mnogi su krenuli postavljati PVC otvore. Ekonomični su i bolje čuvaju energiju. Nitko ih zato nije prijavio niti su finuli na sudu, kao Radeljak. Kad je 'lavina' krenula, više je nitko nije zaustavljao.
Sad su 'njihovim stopama' krenuli i dominikanci. Na prelijepoj crkvi svetog Dominika PVC prozori baš 'bodu oči'. Na naš upit dubrovačkim konzervatorima odgovorili su nam da se obratimo njihovoj središnjici, Ministarstvu kulture i medija u Zagrebu. Dok nam je to javljeno, rok za odgovor je već gotovo istekao. Kad dobijemo odgovor, objavit ćemo ga.
Obratili smo se i Dubroačkoj biskupiji, no, Dominikanski samostan u Dubrovniku je samostalna pravna osoba te nije pod upravom Dubrovačke biskupije nego svoje redovničke Provincije. Stoga su nas u Biskupiji uputili da se za sva pitanja vezana za ovu temu obratimo tom samostanu. Jesmo, no i od njih do navedenog roka nije stigao odgovor. Ako ga dobijemo, objavit ćemo ga. Specijalizirani građevinski časopis koji se stručno bavi PVC, drvenom i ALU stolarijom, fasadama, okovima, staklom profilima, brtvilima te popratnom industrijom vezanom na građevinsku stolariju 'Prozori i vrata', vrlo detaljno opisuje problematiku održavanja objekata koji su kulturna baština.
'Materijali koji se upotrebljavaju pri zaštiti objekata kulturne baštine mogu biti neodgovarajući i nekompatibilni s izvornim materijalima i tehnologijama i mogu voditi daljem propadanju građevine, ali i upotreba tradicionalnih materijala, ako se pokušava napamet simulirati izvorne tehnike, također rezultira svojevrsnom crnom kutijom, što ni u kojem slučaju ne garantira pozitivan krajnji rezultat i često dovodi do promašaja', piše taj časopis. 'Konzervativno repariranje koje zahtjeva materijale i tehnologije što je moguće bliže izvornim će svakako u većoj ili manjoj mjeri koristiti poboljšanju svojstava i trajnosti građevine, mada uglavnom nikad neće dostići suvremene standarde energetske efikasnosti', upozorava članak u specijaliziranom časopisu.
U tekstu se posebno spominju prozori: 'Povijesno drvo za prozore nije obnovljiv izvor i danas je izuzetno teško, skoro nemoguće, doći do materijala te kakvoće i izdržljivosti. Osim toga, staro staklo kakvo je upotrebljavano u vrijeme gradnje povijesnih zgrada postalo je ekstremno rijetko. Njegova vrijednost nije samo u starosti; karakteristike refleksije i propuštanja svjetlosti takvog stakla bitno se razlikuju od one uniformne kod današnjeg flat-stakla. Ugradnja visokokvalitetnih PVC prozora više nije nikakav tabu čak ni kod građevina koje su zaštićeni spomenici niti kod objekata kulturne baštine, što je više puta potvrđeno u praksi. Suvremeni PVC sustavi svojim opsežnim programom profila i opreme dopuštaju skoro u svim starim i povijesnim zgradama renoviranje sa stilom', stoji u stručnom tekstu, uz navođenje nekoliko primjera iz prakse u svijetu.
Jedan od njih je srednjovjekovni centar grada Goslar upisan u UNESCO-vu listu svjetske baštine, koji se općenito smatra spomenikom kulture, a u kojem su vlasnici kuća smjeli u povijesnom starom gradu prema odluci Upravnog suda Braunschweig ugraditi 64 PVC prozora tvrtke Trocal s prečkama. Kao primjer saniranja u skladu s karakterom spomenika kulture često se ističe i kompleks Rodheim u Frankfurtu na Majni. Sagrađena 1907. godine, proglašena je 1989. godine spomenikom kulture te je na koncu potpuno restaurirana. Pri tome je ugrađeno čak 695 prozora Trocal, gdje su svi individualno izmjereni i napravljeni u devet različitih osnovnih oblika, stoji u tekstu iz stručnog časopisa. Dakle, može se, ali je na potezu zakonodavac, koji takve zahvate treba i odobriti, te usuglasiti sa strukom što, naravno, ne amnestira sve one koji su se upustili u stavljanje PVC prozora 'na svoju ruku'.