Evo, Bogu hvala, od prije dva dana je neki lijep pomak. Istina, u petak ujutro je bilo lošije, zatim oko 11 sati bolje. Rekli su kako će bit oscilacija, ali kako će biti bolje i bolje... - i dalje je u bolničkom krevetu Niko Pulić, jedan od najboljih hrvatskih automobilista svih vremena, trostruki europski prvak na brdskim stazama. Još uvijek je aktivan, iako je ove godine 40 godina od njegove prve trke. Trebao je krajem prošlog tjedna voziti Croatia Rally, ali vozio je jednu drugu utrku u dubrovačkoj bolnici.
- Ova moja je imala dosta više etapa, s dosta više zamki, i nisi znao hoćeš li dočekat iduću – utihnuo je nakon tih riječi. Iskašljao se dobro.
- Dobro je kad izbacim ovo iz sebe. Nakon toga se bolje osjećam.
Prisjetio se kako je za Uskrs osjetio temperaturu, kako je dva dana poslije, u utorak, pošao na testiranje.
- Pozitivan. Srijeda, četvrtak, petak – kod kuće. Međutim, vidio sam da ne štima sa mojim tijelom, da ne mogu disat, iako se temperatura smanjivala, i nije me ništa boljelo. Ali, baš sam se osjećao loše, te sam pošao na hitnu. Napravio snimku pluća, i kad sam to napravio, liječnici su me pogledali i rekli: 'Kako ti uopće dišeš?'
Lijevo plućno krilo je bilo zahvaćeno gotovo 90 posto, a desno 85 posto.
- To je bilo prije više od 20 dana. Nisam se zarazio preko čovjeka, nego izgleda negdje na putu, na pumpi, u trgovini, kupujući cvijeće kad sam išao na groblje...
Opet se iskašljao. Opet je trajalo.
- Četiri dana nakon mene koronu je dobila Vikica (supruga), na kraju i kćer Petra. Zatim je i Vikica došla u bolnicu, a Petra je bila deset dana doma u izolaciji. Vikica je, hvala Bogu, izašla iz bolnice, a ja ću, ako Bog da, za 15, 20 dana. Sad sam na toplom kisiku. Bio sam gotovo na maksimumu. Polako se to smanjuje dok opet pluća ne prorade. Najgore je bilo 13., 14., 15. travnja. Malo je nedostajalo da me ne stave na respirator. Toliko sam bio loše. Zatim doživiš da ljudi pokraj tebe umiru. Od kad sam tu, trojica su umrla, između 62 i 69 godina. Jedan je doživio moždani, drugi srčani udar.... Ne znaš što nosi dan, a što noć. Slušam doktore, svaka im čast. Nije ni njima lako.
Pulić je sportaš. U zadnje vrijeme se pripremao za Croatia Rally.
- Nema pravila, čak bi možda bilo bolje da sam pušač, ili da pijem, nego što sam sportaš. Možda me ne bi ovako zahvatilo. Liječnici kažu kako nema pravila. Jedem li normalno? Nikad mi apetit nije otišao, ali do prije četiri dana nisam mogao sjest na krevetu, te pojesti bilo što u komadu. Nakon svakog zalogaja sam morao odmoriti. Nisam mogao žvakat hranu, gutat i disat, morao sam prevariti disanje da bi mogao sažvakati... ako to nisam uspio, morao sam pljuvat hranu jer nisam imao zraka. Strašno. Ne mogu popiti dva gutljaja vode. Prvo jedan. Uhvatiti potom zraka. Odmorit, pa onda popit drugi gutljaj, i opet isto. Aparat te drži na životu.
Opet se iskašljao.
- Kad je ovaj vrag od korone počeo, ima više od godinu dana, tolike sam kontrole napravio, testirao se, pazio se. I svi oko mene su se pazili. S kime sam god bio, nitko nije bio zaražen, i nitko njihov. I na kraju se ja zarazim, pa zarazim Vikicu i Petru. Ne znam što reći ljudima, kako se paziti. Ne znam. Ja sam svugdje nosio masku. Ako bi netko na pumpama bio u wc-u, pričekao bi ispred vrata da izađe, pa bih tek tad ušao. Prao ruke, sve. Nakon svega sam uvjeren ako se ne cijepiš, kako teško možeš izbjeći koronu i probleme. Svi su se oko mene čudili, gdje sam sve išao, a išao sam u međuvremenu u Italiju, u Španjolsku, u Njemačku, u Poljsku sam išao testirati automobil. U Italiji sam bio na trkama. Bilo je u Italiji 170 auta, plus pratnja, dakle, oko tisuću ljudi. Pazio sam se, i ništa, i onda pokupim, tko zna gdje, i tko zna kako, te ti život visi o koncu...
Razgovor su prekinuli liječnici. Došli su vidjeti kako je. Javio se ponovno nakon desetak minuta.
- Svako malo dođu vidjet kako sam, i tako svakoga, ne samo mene. I tu su noć i dan. Ništa im nije teško. Hvala im. Hvala.
Opet se iskašljao. Sad je to potrajalo nakon čega je opet rekao: 'dobro je kad izbacim iz sebe'.
- Nije se s koronom šalit, a mnogi je ne shvaćaju ozbiljno. Ima i onih koji misle kako ona ne postoji, kako je ona izmišljena. Zatim, mnogi misle, proći će, dan, dva, i to je to. Ljudi, nemojte čekati. Čim ste pozitivni i osjećate se slabo, isti tren u bolnicu. Da sam došao u bolnicu koji dan prije, kao što je bio slučaj s Vikicom, odmah bi vidjeli na rendgenu da su mi pluća zahvaćena, tad bi to bilo dosta manje nego što je bilo nekoliko dana poslije, te bi možda već bio izašao. Danas sam malo više pričao. Kaže doktor, maloprije kad sam prekinuo razgovor, kako je to dobro. Radim i neke vježbice na krevetu. Još ne mogu sam stati na noge, ali mogu uz pomoć pomagala do wc-a. Unatrag 15-ak dana nisam mogao ništa, baš ništa, tako da je sve ovo veliki, veliki pomak naprijed, ali... Neću brzo van. U najboljem slučaju između 15. i 20. svibnja. Međutim, najvažnije ja da sam se izvukao.