StoryEditorOCM
DubrovnikNIKO PULIĆ IZ BOLNICE|

Bolje sam, ali sam se nagledao svega, ljudi su umirali oko mene!

Piše dv
30. travnja 2021. - 09:19

Evo od utorka, 19. dan, došao je mali korak naprijed, dosta lijep i ohrabrujući, javio nam se iz bolnice Niko Pulić (57).

Korona virus ga je, nažalost, jako pogodio, ali čuli smo da se naš automobilistički as oporavlja i da je uspio pratiti Croatia Rally. Na kojem je trebao i nastupiti, piušu 24 sata.

Naravno da sam pratio, koliko sam mogao. Priključio sam se uživo na WRC stranicu, ali jednostavno nisam mogao gledati cijelo vrijeme u telefon jer preko vikenda je bila ozbiljna situacija. Ali to što sam uspio pogledati me malo i dizalo - govorio je i nastavio:

- Bio sam sve pripremio da obilježim 40 godina karijere, otkako me 4. travnja 1981. pokojni Dubravko Čikor zaustavio u mome fići i počeli smo trenirati, a u srpnju ’81. osvojio sam prvi pokal. Htio sam s pravim autom pripremiti oproštaj, na WRC-u, na najvećem spektaklu ikad u Hrvatskoj, ali ipak sam uspio prebaciti emocije da je zdravlje najvažnije.

A onda je otkrio u kakvom je zdravstvenom stanju:

- Već sam 12-13 dana sam na najvećem stroju za maksimalni protok kisika, kapaciteta 94 litre. Kisik u krvi (zasićenost, odnosno parcijalni tlakovi kisika u krvi, nap. a.) su mi pali između 31 i 34 pa smo s nekim vodenim parama uspjeli dići na 72 do 75. Ova prekrasna ekipa liječnika i medicinskog osoblja uspjela je u četiri dana stabilizirati kisik oko 88 do 92, jer lijevo plućno krilo još se nije pomaklo s mjesta, uhvaćeno je 85 posto (skoro je cijelo zatvoreno, bez funkcije, nap. a.), a desno je nešto manje zatvoreno, oko 82 posto je bilo uhvaćeno i čeka čišćenje tog vraga kojeg smo ubili u plućima, da počnu funkcionirati i raditi ono za što ih Bog stvorio.

Nakon gotovo svake riječi Pulić je hvatao zrak. Ali nije prekidao, htio je da se čuje glas da to nije šala. I naglasio je:

- Osoblje dubrovačke bolnice Sv. Vlaho je prekrasno, hvala im na svemu. Još bih 15 do 25 dana trebao provesti ovdje, da se maknem s ovog stroja i s maksimalnog protoka kisika dođem na manje intenzivne metode davanja kisika.

Mali ali ohrabrujući korak naprijed s početka priče odnosi se na krvnu sliku.

- Bogu hvala, od utorka je i nalaz krvi puno bolji i moramo biti strpljivi. Imao sam pegulu da me strefilo baš najjače što postoji na svijetu. A pokupio sam ga točeći gorivo, kupujući spizu ili cvijeće za groblje... Nisam bio u kontaktu s bilo kim, ovo govno, da prostite, može spavati u prostoriji i nekoliko sati, donose 24 sata.

Cijeli trekst pročitajte OVDJE

20. travanj 2024 13:59