DUBROVAČKI UGOSTITELJI NA MALA VRATA UVELI REZERVACIJU STOLOVA; Suvlasnik Cele Ivušić: Što oni misle, okupirat‘ stol za 30 kuna?

Nismo očekivali, ali turizam nam se, kao i obično, opet dogodio. Ne kao rekordne 2019., ali broj turista je u stalnom porastu. Zbog njega je Grad svaku večer (pre)pun, traži se stolica više u restoranu i kafiću. Doduše, epidemiološke mjere su smanjile broj stolova, ograničile vrijeme rada i mogućnost zarade. A svi pokušavaju što više zaraditi u sezoni, kraćoj od uobičajene. Primjerice, u pojedinim ugostiteljskim objektima večeru možete rezervirati samo na dva sata. Činjenica je, vlasnici imaju pravo postavljati pravila u svom lokalu, isto kao što gosti imaju pravo složiti se s nečim ili ne, potražiti kantun gdje mogu sjediti bez ograničenja. Upravo ograničenja poput onog o rezervaciji stola uz minimalnu potrošnju u večernjim satima, revoltirala je jednu našu sugrađanku:

- Bilo nas je četvero, htjeli smo sjesti ispred 'Cele' na piće. Gledam po taraci, sve rezervirano. U momentu se gosti dižu s jednog stola pa pitam konobaricu 'je li sad slobodno', a ona će na to 'ne, stol je rezerviran, ali minimalna potrošnja vam je 300 kuna' – ostala je neugodno iznenađena jedna sugrađanka koju je posebno zasmetalo što je sekundu poslije za taj isti stol sjelo četvero stranaca, a konobarica je samo maknula oznaku rezervacije. Možda je to strano društvo i rezerviralo unaprijed, dodaje uz kiseli osmijeh. Doduše, teško je zamisliti da turist iz New Yorka ili Barcelone zajedno sa smještajem rezervira i stol u kafiću, čak ako je to i 'last minute'.

Nikad više

- Nije ugodan osjećaj kad te konobarica odmjeri i takvim tonom izgovori kao da hoće reći 'nije to za vas, ovdje je minimalna potrošnja 300 kuna'. Što je najgore, da je nas četvero moglo sjesti, uzeli bismo bar četiri pića, što bi sigurno bilo više od 300 kuna. Ovako sam se uz sarkastičan osmijeh samo okrenula i otišla. lz principa ne bih nikad više tamo sjela. Ljudima je stvarno puna pipa toga. Odem rijetko kroz godinu u Grad, a i kad pođem, ne mogu negdje popit' piće. Baš bezobrazno! - ogorčena je Dubrovkinja koja je primijetila istu praksu rezerviranih stolova i u okolnim ugostiteljskim objektima. Ljuti je što su lani, kad nije bilo stranaca, vrijedili i domaći, a sada kad je krenula sezona, dobri su samo 'veliki potrošači'.

- Hoće li se sad pitat' 'jesi li iz Njemačke, Amerike, Austrije, ako jesi,možeš sjesti'?! A ostali ne mogu. Ne daj Bože da si Rumunj ili Čeh. Onda je i domaći gost bolji. Stvarno smiješno – zaključuje sugovornica.

Za komentar smo pitali vlasnika 'Cele' Tomislava Ivušića koji na primjedbu sugrađanke uzvraća kako je princip rezervacije stola ipak stvar poslovanja privatnog objekta.

- Svugdje u svijetu je tako, samo što naši ljudi nisu na to naučili. Kad je velika potražnja u noćnim satima, stolovi se rezerviraju. Ne može se s dva soka sjedati za stolom tri sata. Rezervacije smo uveli isključivo zbog toga, a ne da se nekoga procijeni može li potrošiti ili ne – pojašnjava Ivušić i dodaje kako vlasnik ima pravo reći da su stolovi u njegovom objektu rezervirani. Nije mu jasna 'hajka koja se digla oko toga', ali i spominje moguću netaktičnost osoblja prema sugrađanki.

Želi se isključivo izbjeći višesatno sjedanje u objektu - kaže ugostitelj Tomislav Ivušić

Ahmet Kalajdžić

Kome ne odgovara, ne mora tu sjediti

- To je pravilo vikendom poslije devet navečer. Možeš rezervirati stol ako ti je minimalna potrošnja 300 do 500 kuna, zavisi gdje sjediš. Ne znam što je tu sporno? Takvo je pravilo, ako kome ne odgovara, ne mora tu sjediti. Ne možeš satima zauzeti cijeli stol za 30 kuna jer si naučio sjedati i gledati tko prolazi Stradunom. To niđe u svijetu nema – otvoreno će Ivušić. Na pitanje je li to pravilo isključivo za vikend, odgovara:

- Nama je sada svaki dan vikend. Nakon 21 sat svi su stolovi rezervirani, a uz rezervaciju postoji minimalna potrošnja – kaže Ivušić pa se pita:

- Zašto nitko ne komentira kako svako jutro zadnjih deset godina naši ljudi mogu piti tople napitke za 10 kuna u Cele? A nađe se netko uvrijeđen jer, zamisli, ne može sjest' na Stradun i gledat prolaznike tri sata dok piješ čaj ili kavu. Ovo nije da se nekoga omalovažava kao gosta. Mi takvo pravilo imamo uvečer i to je svugdje u svijetu normalno. Dabogda mi svi došli na takvu vrstu poslovanja jer tek onda ćemo moći pričati o pravom turizmu – ističe ovaj dubrovački ugostitelj i negoduje:

- Kako netko ima obraza petljat ' se u nečije poslovanje? Zgrožen sam takvim kretenarijama. Ako ti ne odgovara, hajde negdje drugo. Neka otvori svoj lokal, plaća najam, radnike... dok mu gosti zauzimaju stolove za 30 kuna – kaže Ivušić.

Navodi i kako mu je posao u večernjim satima smanjen sa četiri na dva sata što znatno utječe na poslovanje te kako nitko neće nekome naplatiti 300 kuna ako je potrošio manje dok je sjedao u lokalu tijekom večeri. Svrha tog pravila je, dodaje, isključivo izbjeći višesatno sjedanje u objektu što je u Dubrovniku praksa.